Popis stanovništva 2021. godine započeo je izljevom velikosrpskog šovinizma od strane članova SDSS-a prema Hrvatima pravoslavne vjeroispovijesti, koji su započeli kampanju kojom pozivaju sve etnički neodređene pravoslavce da se izjasne Hrvatima, pripadnicima Hrvatske pravoslavne crkve. Naime, u Hrvatskoj prema posljednjem popisu živi 16.647 građana koji se izjašnjavaju Hrvatima pravoslavcima, iz čega je vidljivo da postoji interes za osnivanjem Hrvatske pravoslavne crkve trenutno izražen kroz Udrugu hrvatskih pravoslavnih vjernika i Udrugu hrvatskih branitelja.

Znameniti umjetnici, vojskovođe, državnici, a ponekad i znanstvenici, nezaobilazni su kako u svojem životu, tako i u svojoj smrti. Njihova je smrt na naslovnicama novina, na televizijskim vijestima, u svakodnevnim razgovorima, a desetljećima ili stoljećima poslije o njoj pišu i povjesničari. U sjeni njihove smrti ostaje smrt maloga čovjeka, tihoga prolaznika čiji tragovi često nisu ništa manje vrijedni. Jedan od takvih tihih prolaznika bio je Mladen Kaldana, koji nas je naglo napustio 19. kolovoza 2021. godine.

Rano ujutro, u osvit zore, dok se stanovnici Zagreba tek bude, dvojica prijatelja započela su odavno svoj dan, i to ni manje ni više nego treningom u teretani. Kineziolog i pravnik dogovorili su vježbanje prije početka radnoga dana kako bi uhvatili kontinuitet rutine jer ujutro nije bilo izlike za preskočiti vježbanje. Tada su bili najodmorniji, bez započetih ili iznenadnih dnevnih obveza. Osim toga, hranio ih je osjećaj prednosti pred svim ostalim stanovnicima Zagreba. Uz održavanje fizičke spremnosti, uvijek su našli vremena između serija različitih vježbi za razgovor o raznim temama. Upravo su završili razgovor o Vikingu Haraldu Hardradi. Oboje su vodili različite organizacije, sportski klub i udrugu, pa je tema jutarnjega razgovora bilo pitanje kako uspješno voditi organizaciju. Kineziolog je o toj temi čitao popularne knjige za menadžere, iz pera raznih menadžera, stoga je on prvi postavio zanimljivu tezu:

Živimo u dobu koje se polako i sigurno sve više svodi isključivo na materijalizam i sirove strasti. Trenutni moment u kojem dišemo, mislimo i postojimo je postao tako jeftin, predvidiv i neobazriv. Otišlo je sve do te mjere da je bitan samo onaj trenutak koji nam se upravo događa, odnosno ne razmišlja se apsolutno niti jedne sekunde o uzrocima i posljedicama bilo kakvog čina. Promatrajući svijet iz perspektive kršćanstva u kojem smo rođeni i živimo, bar mi Hrvati, 85% nas, da se doći do zaključka da smo izgubljene ovce ili jednostavno nismo katolici jer ne živimo taj nauk. Poslužit ću se primjerom. Ne može biti žena samo malo trudna, nego je odgovor na to pitanje: da ili ne. Iako, smo došli do trenutka kada se i o tome raspravlja da bi se odobrio neki bolesni razlog za ubijanje nerođenih. Dakle, ako se deklariramo kao kršćani, onda bez obzira na sve moramo živjeti kršćanski u svim sferama svoga života.

Gledati prema zvijezdama sa žudnjom za spoznajom njihove biti, tim misterioznim bićima koja nas motre iz daljine, moguće je na Zapadu samo za osobe ispunjene faustovskim duhom. Taj duh nastanjiv je samo u onome u kome konstantno raste Genij, dok Genij može biti samo onaj tko jača u sebi muškost onako kako je istu spoznao Otto Weininger u svom prometejskom podvigu naslovljenom „Spol i karakter“.

Apokaliptične slike porušenih njemačkih gradova u savezničkom bombardiranju na kraju Drugog svjetskog rata su sigurno dobro poznate. Možda najupečatljivije su one iz Dresdena i Kölna. Napose možda ona iz Kölna gdje u okolici čuvene katedrale odnosno Kölner Dom, koji je okružen ruševinama gdje se ne vidi ni jedan cijeli krov. Iako se o tome tek potiho pričalo i uglavnom izbjegavalo konkretno nešto osuditi i progovoriti, slike su kao dokument vremena ostale. Brojne tragedije koje su stanovnici tih gradova doživljavali su uspjele ipak sačuvati sjećanje na te teške trenutke sve do danas.