Kako uspješno voditi organizaciju?
Rano ujutro, u osvit zore, dok se stanovnici Zagreba tek bude, dvojica prijatelja započela su odavno svoj dan, i to ni manje ni više nego treningom u teretani. Kineziolog i pravnik dogovorili su vježbanje prije početka radnoga dana kako bi uhvatili kontinuitet rutine jer ujutro nije bilo izlike za preskočiti vježbanje. Tada su bili najodmorniji, bez započetih ili iznenadnih dnevnih obveza. Osim toga, hranio ih je osjećaj prednosti pred svim ostalim stanovnicima Zagreba. Uz održavanje fizičke spremnosti, uvijek su našli vremena između serija različitih vježbi za razgovor o raznim temama. Upravo su završili razgovor o Vikingu Haraldu Hardradi. Oboje su vodili različite organizacije, sportski klub i udrugu, pa je tema jutarnjega razgovora bilo pitanje kako uspješno voditi organizaciju. Kineziolog je o toj temi čitao popularne knjige za menadžere, iz pera raznih menadžera, stoga je on prvi postavio zanimljivu tezu:
Budimo to što jesmo
Živimo u dobu koje se polako i sigurno sve više svodi isključivo na materijalizam i sirove strasti. Trenutni moment u kojem dišemo, mislimo i postojimo je postao tako jeftin, predvidiv i neobazriv. Otišlo je sve do te mjere da je bitan samo onaj trenutak koji nam se upravo događa, odnosno ne razmišlja se apsolutno niti jedne sekunde o uzrocima i posljedicama bilo kakvog čina. Promatrajući svijet iz perspektive kršćanstva u kojem smo rođeni i živimo, bar mi Hrvati, 85% nas, da se doći do zaključka da smo izgubljene ovce ili jednostavno nismo katolici jer ne živimo taj nauk. Poslužit ću se primjerom. Ne može biti žena samo malo trudna, nego je odgovor na to pitanje: da ili ne. Iako, smo došli do trenutka kada se i o tome raspravlja da bi se odobrio neki bolesni razlog za ubijanje nerođenih. Dakle, ako se deklariramo kao kršćani, onda bez obzira na sve moramo živjeti kršćanski u svim sferama svoga života.
Otto Weininger i težnja prema idealu muškosti
Gledati prema zvijezdama sa žudnjom za spoznajom njihove biti, tim misterioznim bićima koja nas motre iz daljine, moguće je na Zapadu samo za osobe ispunjene faustovskim duhom. Taj duh nastanjiv je samo u onome u kome konstantno raste Genij, dok Genij može biti samo onaj tko jača u sebi muškost onako kako je istu spoznao Otto Weininger u svom prometejskom podvigu naslovljenom „Spol i karakter“.
Smrt dolazi iz zraka : Livno, 43°50’N i 17°00’E
Apokaliptične slike porušenih njemačkih gradova u savezničkom bombardiranju na kraju Drugog svjetskog rata su sigurno dobro poznate. Možda najupečatljivije su one iz Dresdena i Kölna. Napose možda ona iz Kölna gdje u okolici čuvene katedrale odnosno Kölner Dom, koji je okružen ruševinama gdje se ne vidi ni jedan cijeli krov. Iako se o tome tek potiho pričalo i uglavnom izbjegavalo konkretno nešto osuditi i progovoriti, slike su kao dokument vremena ostale. Brojne tragedije koje su stanovnici tih gradova doživljavali su uspjele ipak sačuvati sjećanje na te teške trenutke sve do danas.
KRISTALI DUHA. MISLI I POGLEDI ANTUNA GUSTAVA MATOŠA
Antun Gustav Matoš je jedan od onih čije ime upisano zlatnim slovima u povijesti hrvatske pisane riječi. Nemjerljiv je njegov doprinos hrvatskoj književnosti. Svojim je novelama, pjesmama, feljtonima, esejima, putopisima i književnim kritikama zaslužio je epitet najznačajnije osobnosti hrvatske moderne. Ono što plijeni pažnju uz vrhunsko književno stvaralaštvo je i njegova politička aktivnost. Na političkome planu, premda nije bio član niti jedne političke stranke, Matoš je slijedio oštru liniju Ante Starčevića i Eugena Kvaternika. U ovom tekstu ćemo prezentirati nekoliko njegovi misli tj. kako je on to vidio Hrvatsku, ali i društvo u kojem je živio. U svojim genima imao je germanske i mađarske korijene po mami i baki, a po muškoj strani je vukao "tvrde" gene iz Cetinske krajine. Čini se da je sa svih strana pokupio samo najbolje što je iznjedrilo. Ukoliko ćemo gledati njegovo političko promišljanje, jednog čvrstog pravaša okrenutog europskim vrijednostima. Matoš je bio veliki poklonik francuske kulture i umjetnosti, poklonik one duhovne i kulturne Europe koju je današnja Europska unija stavila u zapećak.
Novi sudac ukusa – Enio Meštrović
Izmišljeni dvojnik Enija Meštrovića, Ričard, na izborima za gradonačelnika Zadra dobio je 23,49 % (5913 glasova) te je sa 700 glasova razlike ostao bez mogućnosti drugoga kruga, dok je za njegovu listu glasalo 21,85 % Zadrana. Enio Meštrović već duži niz godina izvodi različite performanse, najčešće utjelovljen u liku Ričarda, te je svojim uspjehom na izborima privukao pozornost cjelokupne javnosti. Nastavno na Ričarda, tj. Enija Meštrovića i njegovo kulturno-umjetničko djelovanje (KUD Bleke i Konji) u ovomu se članku povlači kratka paralela prema krizi rimskoga društva i njegov kasniji raspad, koju je izvrsno prepoznao satiričar Petronije Arbiter.