Rat u Ukrajini izbio je krajem veljače 2022. godine. U ovome trenutku rat traje već skoro mjesec dana, a završetak sukoba nije ni na vidiku. Ne znamo kada će rat završiti, ali sigurno je da će političke i geopolitičke posljedice biti kolosalnih razmjera. U ovom tekstu pozabavit ćemo se upravo tim posljedicama. 

Što je dopušteno Vici, nije Stijepu

Od iskona života na ovom planetu vrijedi pravilo – Što je dopušteno velikima, nije i malima. Znali su to i Rimljani pa su govorili – Quod licet Iovi, non licet bovi (Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu, Jupiter je vrhovni bog italskih naroda).

Ove godine bi se trebali održati opći izbori u BiH pa su gospoda problem koji je aktualan dva desetljeća, a tiče se izbornog sustava odlučili riješiti u par mjeseci. Postavlja se pitanje zašto sad? Pa, jedini logičan odgovor bi bio: Zato što vladajući iz sva tri naroda žele sačuvati svoj položaj moći i predstaviti sebe kao jedine moguće izbavitelje.

Već neko vrijeme želio sam napisati nekoliko kartica teksta o memoarima Nikole Štedula koji su izašli 2020. pod naslovom “U službi savjesti”, no mnogo se toga na privatnom i poslovnom planu ispriječilo između ideje i realizacije. Danas, 15. ožujka 2022., zatekla me vijest da je Nikola Štedul, politički emigrant, borac za slobodnu Hrvatsku, dragovoljac Domovinskoga rata i političar napustio ovaj svijet nakon dugog, ispunjenog i svhrovitog života, ali isto tako tegobnoga i obilježenoga nepokolebljivim domoljubljem i ustrajnom borbom protiv jugokomunističkoga režima. Život Nikole Štedula tako je sličan životu mnogih hrvatskih domoljuba i njihovih obitelji, život u koji stane cijela hrvatska povijest 20. stoljeća i sve tragedije i trijumfi hrvatskoga naroda. Prigodom odlikovanja Štedul će u svojem govoru reći kako se on ne osjeća žrtvom, već pobjednikom. Sažeti životni put političkoga emigranta koji je radi preživljavanja radio teške fizičke poslove, trpio politički progon jugoslavenskih i zapadnih obavještajnih službi, preživio atentat i tri godine nakon atentata preuzeo odgovornost naoružavanja mlade hrvatske države u te dvije rečenice iskazuje ljudsku snagu i čvrstoću karaktera Nikole Štedula te se postavlja kao primjer moralnoga diva u sadašnjim vremenima, u kojima su glavni akteri predstavnici svega onoga što Štedul nije bio.

Našavši se u berlinskom izgnanstvu, prije točno stotinu godina, ruski filozof Nikolaj Berdjajev počeo je s pisanjem niza radova. Vrhunac toga niza bio je esej Novo srednjovjekovlje, razmišljanja o sudbini Rusije i Europe, objavljen dvije godine poslije. Po objavljivanju toga djela, Berdjajev je napustio Berlin i nastanio se u predgrađu Pariza, gdje će živjeti do svoje smrti.

Promatrajući zbivanja u svojoj domovini i u svijetu, posebno od početka Prvoga svjetskoga rata do uspostave SSSR-a i njegova izgnanstva 1922. godine, Nikolaj Berdjajev zaključio je: Doba ‘Nove historije’ je prošlo. Vrijeme koje je imalo svoj vrhunac na kraju 19. stoljeća, s idejama racionalizma, humanizma, liberalizma, demokracije i pravnoga formalizma, doživljava svoje posljednje dane. Polazeći od cikličkoga promatranja povijesti, koje u njoj vidi gibanja nalik ritmičnosti i periodičnosti u prirodi, Berdjajev tvrdi da vrijeme svjetskoga dana, metafizičkoga dana, odnosno epohe svjetla – završava. Dolazi doba Noći. Ta epoha liči epohi prelaska antičkoga doba u srednjovjekovno doba, ili ono prelaska iz srednjega vijeka u novi vijek.

HRVATI U VOJSKU MAMELUKA

U tijeku priprema Bonaparteove vojne u Egiptu, čiji je tadašnji namjesnik bio Hercegovac Ahmed paša Džezzar, Francuska se obratila Dubrovniku sa zahtjevom unajmljivanja nekoliko brodova namijenjenih za prijevoz četa (ožujak 1798.); Dubrovnik ih je isporučio, izazivajući time negodovanje generala Bradyja, austrijskoga zapovjednika Kotora (66). Nedugo nakon zauzimanja glavnoga grada Egipta, Kaira, Bonaparte se uskoro našao zarobljen u svojoj tekovini, uslijed uništenja francuske mornarice od engleske eskadre kod Abukira. Odonda se Bonaparte trebao brinuti za opskrbu svoje vojske, posebno s robom čija je nabava nedostajala u Egiptu.