Proteklih božićnih blagdana sam pogledao Pureflixov serijal filmova “Bog nije mrtav” koji prate pastora Davea (David A.R. White) i njegovu sljedbu u suvremenoj Americi i poteškoće na koje nailaze u svakodnevnici, na fakultetu, u obitelji i na poslu zbog svojih kršćanskih uvjerenja. Serijal se sastoji od četiri filma, od kojih je najveći komercijalni uspjeh postigao prvi film, koji je ujedno i najbolji dio serijala te po kojem serijal nosi ime. Naime, radnja prvog filma u režiji Harolda Cronca se odvija oko intelektualnog sukoba između profesora filozofije a(nti)teista i njegovog studenta kršćanina na temu postojanja Boga.

Iako su iza Sylvestrea Stallonea deseci uspješnih i neuspješnih filmova, prvenstvena asocijacija na njega su dva junaka; športski junak Robert Rocky Balboa i akcijski junak John James Rambo. Štoviše, riječ je o likovima koji su postali ikone pop kulture i ušli u svakodnevni govor u cijelom svijetu, pa i u hrvatskom jeziku se koristi izraz „Rambo“ za ljude koji su se iskazali u Domovinskom ratu i u vojnoj službi ili za muškarce za koje se smatra da su sposobni podnijeti izuzetne fizičke napore. Oba filmska junaka su dječji uzori i idoli te sam i sam kao dječak maštao da ću biti vrlinama sličan toj dvojici junaka mog djetinjstva ili sam s prijateljima izmišljao igre nadahnute njihovim pustolovinama. Lik neustrašivog i upornog boksača talijanskog porijekla stvorio je Stallone, dok je lik traumatiziranog veterana Vijetnamskog rata stvorio pisac David Morell. Ramba i Rockyja povezuje više stvari: obojicu je na filmskom platnu utjelovio „Sly“, obojica su protagonisti dvije vrlo dugovječne franšize, obojica su postali ikone pop kulture, ali obojica su nositelji jakih političkih poruka.

Ne bih pisao ovo da nije nagovora drage osobe. Ne bih pisao iz istog razloga zbog kojeg ne bi pisao o balegi u polju. Zapravo, sada kada razmišljam, ta balega je dobra stvar, hrani zemlju, poboljšava urod; ima svoju svrhu i vrijednost. Loša mi je usporedba. Možda je bolje kazati da ne bi pisao o „Prstenovima moći“ iz istog razloga kao što ne bi pisao o pomračenom umu koji sanjari i uživa u zlim mislima. Takvi su vrijedni borbe i suprotstavljanja, ali ne i spomena niti gubljenja mira. Stoga se suprotstavljam samo u jednoj stvari.

Srednjovjekovni ljudi su bili praktični i jednostavni ljudi. No, prije nego započnem razjašnjavati tu skandaloznu izjavu, jer ih po modernom običaju ne nazivam mračnim i nazadnim, kao i većina mainstream mnijenja te kako se tijek misli ne bi zapletao o tisuće niti raznovrsnih finesa i detalja koje sačinjavaju jedno doba, mentalitet i ljude, uzmimo da se ova razmišljanja odnose na većinu ljudi srednjovjekovnog razdoblja i da se srednjovjekovni period sagledava u širem razdoblju.  

Cynthia Green : What is the matter with me, Mr. Johnson?
Johnson : Everybody isn't required to like Africa, you know.
Cynthia Green : I try to put on a show because I know he loves it so. But all of it - the hunting, the killing - terrifies me.
Johnson : See here, this thing that he was talking about - the excitement - call it courage. The way he feels, it is a man's feeling, natural in a man, grows in a man, and makes him a man. Not particularly to his credit if he has it but something lacking if he hasn't. A woman shows her courage in other ways, - many ways.

U svojoj kampanji protiv Domovinskog rata pored mnogih drugih izmišljenih zločina često se na teret hrvatskih branitelja i domoljuba stavlja, tzv. zločin protiv povijesti i identiteta, a koji se sastojao u rušenju spomenika NOB-u u hrvatskim zemljama. No, o čijem se identitetu i čijoj se povijesti radi? Je li to identitet svih Hrvata? Koji je je u biti bio razlog zašto su se spomenici partizanskim borcima našli na udaru naroda i hrvatskih dragovoljaca?