Viktor Orban više od desetljeća među europskim konzervativcima uživa ugled borca za kršćanske vrijednosti i nacionalnu suverenost država članica EU nasuprot bruxelleskim centralističkim težnjama, pa samim time i u Hrvatskoj. Nije pretjerivanje zaključiti kako hrvatska desnica u Orbanu vidi prototip savršenoga državnika i vođe. Posebice iz razloga što je Orban u više navrata iskazivao simpatije prema Hrvatskoj, njenim ljepotama i dr. Franji Tuđmanu, kojega mnogi Hrvati i danas doživljavaju kao posljednjega hrvatskog državnika. No, isto tako divljenje Orbanovim politikama nije nepoznato ni među zapadnim desničarima i konzervativcima u Europi i SAD-u, među političarima ali i desnom inteligencijom. Tako je jedan od najvećih američkih konzervativnih portala Imaginative Conservative iznio više Orbanovih govora o stanju nacije i obraćanja na temu Europske unije, njenih vrijednosti i njene budućnosti, a autori portala su napisali više eseja na temu Orbanove vizije Mađarske, Europske unije i mađarskoga otpora. Svakako treba napomenuti činjenicu kako je engleski filozof i konzervaticac Roger Scruton cijenio mađarski put, zbog čega je odlikovan mađarskim državnim odličjem od strane premijera Orbana. 

Uvod

Starije osobe, s kojima se uglavnom družim jer sam i sȃm star, znaju me priupitati:

Što znači LGBT? Koja je to nova riječ?

To je kratica uvezena iz SAD-a i znači: Lesbian, Gay, Bisexual, Transsexual. Malo slobodniji prijevod na hrvatski jezik glasi:

Žena sa ženom, muškarac s muškarcem, svatko sa svakim, preobučene i našminkane žensko-muške osobe.

I nije to sve. Kraticu su dopunili jer rodova imamo po želji, sve lijepo servirano kao na švedskom stolu. Kako bismo različitosti, naše bogatstvo(!?), još proširili i nadogradili, imamo i kraticu, akronim LGBTQIA+:

Lesbian, Gay, Bisexual, Transgender, Queer or Questioning, Intersex, Allies or Asexual, plus anyone who is not included.

Na Veliki petak 2022. hrvatsku javnost je zaprepastila vijest da je šest poznatih generala HV-a iz Domovinskog rata potpisalo pismo upućeno predsjedniku Republike Hrvatske kojim mole za pomilovanje pripadnika jugoslavenskih tajnih službi Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, osuđenih pred njemačkim sudom radi ubojstva emigranta Stjepana Đurekovića u Wolfratshausenu 28. srpnja 1983. Među njima, je svakako najviše odskakalo ime generala Ante Gotovine koji je zbog ratnih zasluga, spektakularnog bijega, zatočeništva u haškom zatvoru, poražavajuće prvostupanjske presude i konačne oslobađajuće presude imao među narodom i braniteljima status živog sveca, idola i neporecivog autoriteta.

DE AUCTORE

Aristotel (384. – 322. pr. Kr.) je starogrčki filozof, znanstvenik i polihistor, „jedan od najvećih mislilaca antike koji je u svojim djelima obuhvatio praktički sve znanje svojeg vremena“^[1] filozofskim okvirom čija su počela sjedinjena u odrednici aristotelizma, a koji je odsudno utjecao na razvoj europske i svjetske znanstvene i filozofske misli.^[2] Kao i u brojnih kolega, životne okolnosti u velikoj su mjeri usmjeravale njegovu misao, kao što su i društveno-politička, povijesna i kulturna gibanja utjecali na prihvat ili odbacivanje pojedinih njegovih ideja, koncepata, ali i cijeloga aristotelizma.

U prethodnom eseju - Odakle dolazimo, što smo i kamo idemo – pokušao sam odgovoriti na ova pitanja. Koliko je to bilo uspješno kliknite na poveznicu i provjerite. U tom eseju izbjegao sam teža filozofska pitanja o tome što je čovjek. Sada to neće biti moguće. Morat ću se upustiti u teološko-filozofske aspekte i tako pokušati nešto suvislo napisati, a da ne proturječim teološkim dogmama, znanstvenim dostignućima i konačno zdravom razumu, pa da i obični puk to razumije. Težak zadatak. Vidjet ćemo što će od ovoga ispasti. U svakom slučaju znanstveno objašnjenje nećemo dobiti. Ostaju nam samo svete knjige pojedinih religija; prvenstveno Biblija i Kuran. Naravno, i filozofska naklapanja.

Uvod

Naše damice svog su tijela gospodarice. Doduše, neke od njih, kao na primjer jedna saborska zastupnica, neće da bude damica, ona je drugarica. Damica il' drugarica, svejedno je, važno je da su one svoga tijela gospodarice. Eh, tu imaju pravo, od tineiđerica pa sve do sijedih gospođica. Jesu one gospodarice, ali svojeg, a ne i tuđeg tijela.

Nisu damice pa ni drugarice izmislile taj izraz, tu sintaktičku skupinu riječi ili za one, visoko naobražene, koji vole strane riječi, tu sintagmu. Naš vrli Iva Pavunčec stalno je ponavljao da je on svoga tela gospodar, zanemarujući bračne dužnosti prema sirotoj, dobroj, vrijednoj, pametnoj, doduše i malo hromoj Roži. Zašto, pita se Roža? Valjda u kući nisu imali ogledalo. Kravica Rumenka prestala je mlijeko davati, najela se tuđe djeteline dok je Iva u hladu zadrijemao. Napuhala se kravica Rumenka, a Jakob, Ivin otac, morao ju je zaklati da spasi što se još spasiti dalo. Valjda su se tada i mesa najeli jer očito hladnjaka još nisu imali. Sve nam je to lijepo ispričao Slavko Kolar u svojoj nagrađenoj i nagrađivanoj noveli Svoga tela gospodar.