Iako su iza Sylvestrea Stallonea deseci uspješnih i neuspješnih filmova, prvenstvena asocijacija na njega su dva junaka; športski junak Robert Rocky Balboa i akcijski junak John James Rambo. Štoviše, riječ je o likovima koji su postali ikone pop kulture i ušli u svakodnevni govor u cijelom svijetu, pa i u hrvatskom jeziku se koristi izraz „Rambo“ za ljude koji su se iskazali u Domovinskom ratu i u vojnoj službi ili za muškarce za koje se smatra da su sposobni podnijeti izuzetne fizičke napore. Oba filmska junaka su dječji uzori i idoli te sam i sam kao dječak maštao da ću biti vrlinama sličan toj dvojici junaka mog djetinjstva ili sam s prijateljima izmišljao igre nadahnute njihovim pustolovinama. Lik neustrašivog i upornog boksača talijanskog porijekla stvorio je Stallone, dok je lik traumatiziranog veterana Vijetnamskog rata stvorio pisac David Morell. Ramba i Rockyja povezuje više stvari: obojicu je na filmskom platnu utjelovio „Sly“, obojica su protagonisti dvije vrlo dugovječne franšize, obojica su postali ikone pop kulture, ali obojica su nositelji jakih političkih poruka.

Od same pojave, film je postao jako sredstvo političke i ideološke promidžbe što je s manje ili više uspjeha koristila svaka država i svaki oblik vlasti; nacizam, komunizam i liberalna demokracija. Među liberalno-demokratskim režimima svakako su Sjedinjene Američke Države najbolje iskoristile promidžbenu čaroliju filma preko tvornice snova nastale u Holywoodu. Od samih početaka američki film je imao jaku potrebu promicanja američkih vrijednosti i američkog načina života. Pa čak je i danas u američkoj kinematografiji prisutan politički odgoj, iako se pojam američkih vrijednosti iznimno promijenio u posljednjih sto godina. Prije svega, ne smatram da je politička promidžba nešto negativno, već nužno kao što sam rekao u svim državama i svakom političkom sustavu. Nadalje, ako film ima promidžbenu svrhu, to ne umanjuje njegovu umjetničku vrijednost filma, dapače mnogi filmski klasici američke kinematografije, ali i svjetske, su imali jasnu političku svrhu nastanka u danom povijesnom i političkom trenutku. Dok postoje filmovi koji nisu nastali radi promocije političkih ciljeva i slanja političkih poruka, ali su igrom slučaja i zbog političkih okolnosti dobili tu (ne)zahvalnu ulogu. Jedan od potonjih je športska drama Johna Avildsena iz 1976. godine “Rocky”. Glavni lik je potomak talijanskih imigranata i propali filadelfijski boksač Rocky Balboa koji povremeno utjeruje dugove za lokalnog mafijaškog šefa kojem sasvim nenadano svjetski prvak u teškoj kategoriji Apollo Creed ponudi borbu za naslov prvaka. Creed ne bira slučajno Balbou, već je motiviran američkim duhom povodom dvjestote obljetnice osamostaljenja SAD-a te na taj način pokazati javnosti da je upravo Amerika još uvijek zemlja mogućnosti, gdje svatko može uspjeti temeljem vlastitih sposobnosti i napora. Ukratko, američki san još nije mrtav. Film je, dakle, nastao sredinom sedamdesetih godina, iznimno teških za američko društvo. Na unutarnjem planu američko društvo proživljava duboku ekonomsku i političku krizu. U tom razdoblju je američku vanjsku politiku obilježio poraz u Vijetnamskom ratu što je dovelo do preispitivanja uloge SAD-a kao hegemona zapadnog svijeta. Tek pobjedom u Drugom svjetskom ratu, SAD postaju svjetska sila i predvodnik slobodnog svijeta i brana od komunizma i sovjetskog imperijalizma. S druge strane na unutarnjem planu Amerika doživljava najveći gospodarski procvat, a američke vrijednosti i antikomunistički sentiment na krilima pobjede u ratu i angažmanom u Korejskom ratu su i dalje motiv svakodnevnog života u poslovanju, športu i kulturi. No, šezdesetih godina pokretom za građanska prava, hipi pokretom i neredom na ulicama koje graniči s građanskim ratom, slika SAD-a se nepovratno mijenja. Politički procesi započeti tada traju i danas, što je došlo posebno do izražaja nakon dolaska Trumpa u Bijelu kuću. Iako su u tom desetljeću Amerikanci pobijedili u svemirskoj utrci, dogodio se niz političkih događaja od kojih su najznačajniji ubojstvo predsjednika Kennedyja i ulazak u Vijetnamski rat. Kao što je spomenuto, upravo će poraz u tom ratu dovesti u pitanje američku ulogu u svjetskoj politici jer nakon 58 000 poginulih i 300 000 mladića, koji su u najboljim godinama života ostali invalidi u dalekoj i nepoznatoj zemlji, a komunisti su svakako došli na vlast, prosječni Amerikanac si je postavio pitanje: Zašto? Osim ekonomske krize, vanjskih neuspjeha, zemlju će uz političke nemire iz prethodnog desetljeća, sedamdesetih potresti i Watergate skandal. Iako je možda ova digresija otišla predaleko, bitno je naglasiti u kojem trenutku dolazi Rocky, simpatična propalica i propali boksački talent, čiji je život potpuni promašaj. Štoviše, ne samo njegov život već i život njegovih roditelja koji su došli u Ameriku u potrazi za srećom, a za sebe i svog potomka našli su siromaštvo, neuspjeh i dekadenciju umirućeg društva. Rocky svoju priliku iskoristi i dobije svojih pet minuta slave, iako je u dramatičnom meču izgubio, ali svjestan je da je dao sve od sebe. Na dodijeli Oscara te godine “Rocky” odnosi čak tri nagrade pa i onu za najbolji film. Što ne bi bilo čudno, s obzirom da se radi o iznimnom filmskom ostvarenju, da mu glavni suparnik nije bio „Taksist“ Martina Scorsesea. Mnogi će kasnije govoriti da je jezičac na vagi u korist „Rockyja“ bila politička poruka filma. „Taksist“, kao i „Rocky“ prikazuje propast američkog društva iz perspektive razočaranog vijetnamskog veterana Travisa Bicklea koji boluje od PTSP-a, a po povratku se zaposli kao taksist. Njegovo novo zanimanje mu daje uvid u američko urbano društvo opterećeno dekadencijom, siromaštvom, epidemijom narkomanije, prostitucije, lišeno bilo kakvih vrijednosti. Travis pokušava utjehu pronaći u izlaženju s djevojkom koja radi u političkoj kampanji, no u svijetu politike nalazi samo licemjerje i trulež. Naposljetku, osobnu zdravstvenu krizu i društvenu krizu odluči riješiti ubojstvom dilera i svodnika. Dvije iste slike Amerike, ali dvije različite vizije budućnosti, što će se kasnije posebno vidjeti u nastavcima Rocky franšize gdje će Balboa pobijediti Creeda, u više navrata obraniti titulu, izgubiti je od Clubbera Langa i na kraju je uspije vratiti u svoje ruke. Usput će zaraditi bogatstvo i postati simbol filadelfijske radničke klase i to sve u dva sljedeća nastavka. 

Nakon američke izgubljenosti na vanjskom i unutarnjem političkom planu sedamdesetih godina koja je dosegla vrhunac u mandatu Jimmyja Cartera, osamdesete počinju s pobjedom Ronalda Reagana na predsjedničkim izborima, a njegova dva mandata bit će obilježena ekonomskim napretkom, povratkom američkog nacionalnog ponosa i uspješnom borbom protiv svjetskog komunizma kroz ekonomski rat. U reganovskom periodu se opet javlja Rocky u četvrtom filmu, ovaj put u srazu sa sovjetskim super-čovjekom i časnikom Crvene Armije Ivanom Dragom koji u egzibicijskom meču na početku filma ubije Apolla Creeda, pokazavši na taj način superiornost komunizma nad američkim trulim kapitalizmom. Posebno činjenica da komunisti zlorabe prijateljski meč radi ubojstva i ponižavanja političkog suparnika ukazuje na narav komunističke ideologije. Film završava pobjedom Rockyja nad Dragom usred Moskve, koju pozdravi razdragana ruska publika. Rocky na kraju filma šalje poruku ruskom narodu, a na početku petog dijela povratkom u domovinu šalje istu poruku Amerikancima, da su Rusi dobar narod, ali da imaju pokvaren režim. Rocky svjestan činjenica da nije političar i obrazovan čovjek, ali je čovjek iz naroda, šalje tu poruku jer ona predviđa raspad komunizma i širenje američkog načina života i demokracije na dojučerašnje suparnike u SSSR-u i Istočnom bloku. Franšiza Rocky filmova je završila posljednjim filmom 2006. „Rocky Balboa“, no lik omiljenog boksačkog prvaka je preselio u drugu franšizu u nastajanju, a zove se „Creed“. U posljednjem, šestom filmu Rocky nema posebnih poruka, ali prikazuje propadanje američkih gradova. Tzv. slamovi koji su iznjedrili boksačku legendu su u gorem stanju u njegovoj zreloj dobi nego u mladosti. No, kada se pogleda cijela franšiza, valja zapamtiti da je Rocky, osim što je domoljub, izrazito konzervativan lik, osoba koja prema nekim scenama očito prakticira katolicizam i živi jedan izrazito konzervativan i čedan život čak i nakon stjecanja bogatstva.  

Drugi Slyev fenomen američki vojni veteran John J. Rambo pojavio se na filmskim platnima u reganovskoj eri. No, Rambo se prvi put pojavljuje u romanu „First Blood“ američkog pisca Davida Morella te iz književnosti ulazi u filmski svijet. U akcijskom filmu „Rambo: First Blood“ iz 1982. upoznajemo Ramba, veterana Vijetnamskog rata koji se nakon povratka iz rata i zarobljeništva odaje životu skitnice pokušavajući po SAD-u ući u trag svojim suborcima. Prilikom besciljnog lutanja postane žrtva policijskog nasilja u ruralnom gradiću na sjeverozapadu SAD-a (u knjizi na Jugu SAD-a). Policijsko nasilje kod Ramba probude potisnute ratne i logoraške traume te pobjegne iz policijskog pritvora i započne gerilski rat protiv šerifa i njegovih zamjenika. Film okončava velikim sukobom u samom gradu. Zanimljivo je da je radnja romana završila Rambovim samoubojstvom, no procijenjeno je da bi Rambo mogao biti uspješnica i potencijalna franšiza filmova. Iako nije bio prvi film te tematike, „First Blood“ je u centar pozornosti opet gurnuo pitanje ratnih veterana s PTSP-om, njihov status u društvu i njihov povratak u civilni život. Prvi film prikazuje jednu Ameriku koja nema razumijevanja za američke vojnike i za ono što su proživjeli u Vijetnamu, pa čak ni ruralna konzervativna Amerika, jer upravo tamo Rambo ratuje protiv američke javnosti, ne u nekoj liberalnoj hipijevskoj sredini. U više navrata Rambo ne skriva razočaranje u društvo za koje je žrtvovao svoju bit. U završnici prvog dijela Rambo svom nadređenom i ratnom ocu pukovniku Trautmanu daje potresno viđenje civilnog života i osjećaja iskorištenosti: “Nothing is over! Nothing! You just don’t turn it off! It wasn’t my war! You asked me, I didn’t ask you! And I did what I had to do to win! But somebody wouldn’t let us win! And I come back to the world and I see all those maggots at the airport, protesting me, spitting. Calling me baby killer and all kinds of vile crap! Who are they to protest me, huh? Who are they? Unless they’ve been me and been there and know what the hell they’re yelling about! (...) For me civilian life is nothing! In the field we had a code of honor, you watch my back, I watch yours. Back here there’s nothing! (...) Back there I could fly a gunship, I could drive a tank, I was in charge of million dollar equipment, back here I can’t even hold a job parking cars!”

Drugi dio „Rambo“ franšize izlazi 1985. kao i „Rocky IV“, a glavni junak je zatvorenik koji vraća dug društvu radi svog privatnog pohoda u prvom dijelu. Njegov nadređeni Trautman mu nudi sudjelovanje u misiji spašavanja američkih vojnika u tajnim vijetkongovskim logorima, a zauzvrat će Rambo dobiti pomilovanje. Amerika se vraća po svoje junake i izlazi iz drijemeža i neaktivnosti, no misija će u jednom trenutku poći po zlu; radi prisutnosti Crvene Armije, ali i bezličnih birokrata koji su zauzeli ključne pozicije u američkim službama. Na kraju filma, unatoč plemenitoj vojnoj misiji izigranoj od strane politike, Rambo odluči ostati u Tajlandu i izrazi Trautmanu žalost što Amerika ne voli svoje vojnike, koliko oni vole Ameriku. U trećem dijelu dolazi do izražaja reganovska Amerika, jaka, proaktivna i antikomunistička Amerika, koja zove Ramba još jednom u boj, no ovaj put ne samo za interese američke vanjske politike, već i za afganistanski narod koji je u neravnopravnoj bitci s Crvenom Armijom, ali i za život pukovnika Trautmana kojeg su neprijatelji zarobili na tajnoj misiji u Afganistanu. Nakon što je pomogao mudžahedinima i spasio prijatelja, Rambo ponovno odlazi, a afganistanski narod će uspjeti u borbi protiv Sovjeta. Lik Ramba, iako sumnjiv prema državi od prvog dijela franšize do trećeg dijela, ipak se stavlja na raspolaganje, ne samo radi Amerike, već radi suboraca i ideala, ali u njegovom moralnom kodeksu to bi i trebale biti američke vrijednosti i njen nacionalni ponos. Baš kao i što je predstavljala Reaganova administracija. Tada još uvijek Rambo trilogija, pokazala je jednu vidljivu promjenu u američkoj politici: od Amerike koja se srami sama sebe, opterećene antiratnim sentimentima i prijezirom prema veteranima do Amerike koja ponovno suvereno predvodi slobodni svijet u borbi protiv komunizma unatoč njenim unutarnjim manama. Nakon trećeg filma iz 1988. Rambo nestaje s filmskog platna do 2008. kada se vraća u četvrtom djelu, koji ga zatječe u njegovom mirnom životu u Tajlandu. Kada burmanska vojska zarobi američke kršćanske misionare, Rambo ponovno postaje stroj za ubijanje i stavlja se na raspolaganje Karenima koji vode bitku za biološki opstanak. Nakon završetka još jedne uspješne misije, Rambo napokon odluči na neki način oprostiti Americi i vraća se na očev ranč u Arizonu. „Rambo: Last Blood“ došao je u kina 2019. u vrijeme Trumpovog mandata, a mirna svakodnevnica Johna Ramba biva prekinuta kada njegovu nećakinju otme meksički narkokartel koji je podvrgne prostituciji i drogiranju. Kada je uspije izvući iz kartelovog bordela, ona mu umire na rukama od predoziranja, a Rambo kreće u osvetnički pohod. Problem narkokartela i granice s Meksikom već je desetljećima goruća tema u SAD- u, a postala je posebno aktualna kada je Donald Trump obećao podignuti zid na granici s Meksikom kako bi smanjio ilegalnu imigraciju iz Meksika i Latinske Amerike i smanjio aktivnosti kartela. Zbog političke klime novi Rambo se našao na udaru kritike kao trumpovski i rasistički film, iako su Rambova nećakinja i njena baka Meksikanci, kao i neovisna novinarka koja vodi osobnu istragu protiv kartela. Trumpova kampanja „Make America Great Again“ sastojala se u povratku reganovske proaktivne Amerike, koja će uzvratiti udarac u vanjskoj i unutarnjoj politici i na jedan način Rambo u zadnjem filmu uzvraća udarac narkokartelu. Osim što je proglašen ksenofobnim i rasističkim prema Meksikancima, film je kritiziran zbog količine nasilje i glorifikacije „arhaičnog patriotizma“. S obzirom da autor ovih redaka ne shvaća što bi trebao biti suvremeni patriotizam, tim više ga je oduševila Rambova akcija protiv onih kojima institucije ne mogu stati na kraj.  Nakon što je sam vlastitom rukom i na izrazito krvav i nasilan način uništio kartel, Rambo kaubojski odjaše u suton nakon promišljanja o vlastitom životu odlučivši ostatak života posvetiti čuvanju uspomena na one koje je volio. S petim filmom serija o Rambu bi trebala biti završena, no izgleda da Amerika tone u nove stare unutarnje sukobe, a Rusi ponovno ratuju protiv nemoćnijeg neprijatelja, zbog čega bi se mogao vratiti Rambo, ali to tek treba vidjeti.

Rocky, dijete urbanih slamova, sitni kriminalac, sin talijanskih imigranata, ograničenih intelektualnih kapaciteta i Rambo, rančer njemačko-indijanskog porijekla s ruralnog jugozapada, razočarani i povrijeđeni veteran rastrgan PTSP-om i unutarnjim sukobima, predstavljaju američki patriotizam. Jednom je američki san donio bogatstvo i slavu, drugi je zbog američkog sna postao stroj za ubijanje, odbačen od vlastite domovine zbog koje je žrtvovao vlastitu esenciju i odbacio normalan život. Besperspektivni Rocky s jedne strane ima razloga za voljeti Ameriku zbog obilja koje je stekao, pa čak i nakon bankrota, a s druge strane prevareni Rambo nema mnogo razloga za domoljublje, no ipak je voli i oprašta joj njene nedostatke i nerazumijevanje njegove žrtve jer je ipak njegova domovina. Sly nam, zajedno sa suradnicima, daje dva dijametralno suprotna lika, po porijeklu, obrazovanju, životnim vrijednostima i ciljevima, koja se na kraju ipak nalaze na istoj strani „arhaičnog“ patriotizma. I jedan i drugi, unatoč svim razlikama, žive ili žele živjeti jedan normalan život, utemeljen na jednom kodeksu ponašanja i vrijednosti koja obojice nalaze u „amerikanstvu“. Do kojeg obojica dolaze s različitom životnim iskustvom. U samom početku Rocky ne ostavlja dojam osobe koja je opterećena nekim domoljubnim osjećajem, dok Rambo odlazi kao dragovoljac u Vijetnamski rat s 18 godina. Život jednoga je glorifikacija, a život drugoga je konstruktivna kritika Amerike. Životni putevi kojima su krenuli Rocky i Rambo ne suprotstavljaju se te domoljublje jednoga ne čini bezvrijednim domoljublje onog drugoga, već ističe univerzalnost i različitost domoljublja te kako ga doživljava pojedinac s obzirom na vlastiti život i obiteljsku prošlost. No, njihovo domoljublje bez obzira na različitosti, nosi u srži jedan te isti osjećaj te jedan te isti sustav vrijednosti.