Srednjovjekovni ljudi su bili praktični i jednostavni ljudi. No, prije nego započnem razjašnjavati tu skandaloznu izjavu, jer ih po modernom običaju ne nazivam mračnim i nazadnim, kao i većina mainstream mnijenja te kako se tijek misli ne bi zapletao o tisuće niti raznovrsnih finesa i detalja koje sačinjavaju jedno doba, mentalitet i ljude, uzmimo da se ova razmišljanja odnose na većinu ljudi srednjovjekovnog razdoblja i da se srednjovjekovni period sagledava u širem razdoblju.  

Kao što rekoh, čovjek srednjeg vijeka je bio praktičan i jednostavan. Ako je nešto dobro funkcioniralo ostavljalo se na miru da dobro funkcionira. Banalan primjer su javne kupaonice (da, ljudi su tada brinuli o higijeni) koje su većinom bile smještene uz pekare kako bi toplina iz krušne peći usputno zagrijavala bazene. Ako je negdje bilo mjesta za poboljšanje, onda se to poboljšanje itekako prihvaćalo. Gdje se rad mogao olakšati i omogućiti postizanje boljih rezultata to se još zdušnije prihvaćalo. Ne govorim to kako bi rekao da su ti ljudi bili bolji od nas, jer zdravo razuman čovjek i danas tako djeluje i razmišlja. Smatram kako se mnogo toga dobrog iz srednjovjekovnog razdoblja danas izgubilo. Danas nemamo želje za inovacijom i osvajanjem, kakve su ljudi imali u srednjem vijeku, jer da imamo već bi Sunčev sustav pokorili; a stvari koje treba ostaviti na miru se uporno pokušavaju raščlaniti, pa imamo financijski, biološki i socijalni inženjering gdje se po transhumanističkim predodžbama određenih skupina pokušava skrojiti ljudski rod. Jedan od razloga tome jest što je današnji čovjek, kroz dugu dekadenciju koja sada dostiže vrhunce, zaboravio da je Bog središte kozmosa i svega stvorenoga. Žeđ za znanjem koja je prožimala sve ljude bila je oplemenjivana vjerom koju je donosila Katolička crkva. Da, još jedna skandalozna izjava, Katolička crkva nije potiskivala znanje niti spaljivala znanstvenike na dnevnoj bazi. Ako je srednjovjekovno doba doista i bilo mračno, onda kako Chesterton kaže, Katolička crkva je bila ta koja ga je izvela iz mraka.

I baš prvi primjer rastjerivanja mraka svjetlošću koji razlažem dolazi iz samostanskih zidina. Jedinog mjesta gdje se čuvalo znanje od propadanja, gdje se spašavala i prepisivala baština propale antike Rima i Atene. Da nije bilo benediktinske revnosti ne bi postojao ni svijet kakvog danas poznajemo, a takvo osiromašenje ne možemo niti zamisliti. Primjer prihvaćanja poboljšanja i praktične primjene uzeo bi iz takozvane kotačne dizalice. Iako zapise o njoj imamo u ranom trinaestom stoljeću, sasvim je vjerojatno da se koristila i ranije, a ono što je najbitnije, izvorište joj je u samostanu jer su se tamo čuvali primjerci Vitruvijeve knjige De architectura odakle je vrlo vjerojatno preuzet model.

Jedan izum eksponencijalno prerasta u drugi izum koji ću uzeti za drugi primjer i središte ovog promišljanja; sklad mentaliteta klera i laika uz misao o Bogu kao središta svega; velebna, lepršava, gotovo nadrealna, gotička arhitektura. Upotreba geometrijskog odnosa racionalnih i iracionalnih brojeva nije bila strana antičkoj arhitekturi, ali geometrija i matematika, promatrana kroz prizmu polaganja Božjeg zakona u svemiru i to sada transcendentnog Boga, nikada nije tako prožela i uzdigla isklesani kamen, skovano željezo i izdjeljano drvo. Gotika je najveći dokaz skladne inovativnosti srednjovjekovnog uma koja je naravna ljudskom biću. U skladu je s nama jer je prirodna. Kada čovjek gleda njene tornjeve ima osjećaj da oni rastu kao i stablo; rozete izgledaju kao rascvali cvjetovi, a temeljni stupovi kao pčelinje košnice.

Tko je dovoljno dugo gleda, taj shvaća kako ona nije velebna građevina nakrcana nepovezanim detaljima, već shvaća kako je ona savršeno smislena, baš kao što je i u prirodi sve savršeno smisleno i harmonizirano. Čovjek je imitirao Božju kreaciju, ali ga nije vrijeđao, već proslavio svojim dječjim pokušajima da imitira Kozmos u jedan mikrokozmos. Paradoks je u tome što su graditelji najuzvišenijih građevina tog doba bili iznimno ponizni da u sve racionalno i skladno stave i ono iracionalno, nazovimo ljudsko. Pored pupoljaka na tornju nalaze se vodorige i svakojaka groteska bića. Malen, neznatan i unakažen grijehom, ali ipak stremi prema Nebesima, njegova inovativnost, žeđ za znanjem odvele su ga Istini, Ljepoti i Dobroti.