Što je dopušteno velikima, nije i malima

ferret ge838b8f29 640Što je dopušteno Vici, nije Stijepu

Od iskona života na ovom planetu vrijedi pravilo – Što je dopušteno velikima, nije i malima. Znali su to i Rimljani pa su govorili – Quod licet Iovi, non licet bovi (Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu, Jupiter je vrhovni bog italskih naroda).

Mali i veliki plagijati; mali i veliki igrači; mali i veliki interesi, a sve skupa hrvatski jal, zavist, zloba, himbenost, bahatost. Mali igrač Stjepan Pranjković, mlad čovjek odrastao i školovan na internetu, računalima i pametnim telefonima, dođe na ideju da se na kovanici od jednoga eura prikaže lik kune. Na natječaj se mogao prijavili svatko – amateri i profesionalni dizajneri. Pobijedio je amater. Profesionalni dizajneri sigurno nisu bili oduševljeni. Osim prve nagrade za oblikovanje jednoga eura, izgleda da je dobio još i dvije druge nagrade. Nema sumnje da je nadaren. Vjerojatno će i on poći u bijeli svijet trbuhom za kruhom – uteći će iz ove tužne, osiromašene i korumpirane sredine. Teško je ostaviti rodnu grudu. Znam ja to dobro. Potucao sam se po bijelom, crnom, žutom i šarenom svijetu punih dvadeset godina, ali kao što je netko nedavno rekao, starije generacije gastarbajtera na kraju su se vratile kući, a obitelj je tu stalno i boravila. Danas je drukčije. Idu cijele obitelji. Djeca im se školuju vani i tamo najčešće ostaju.

Stjepanu je sinula ideja – postaviti lik kune na kovanicu od jednoga eura. Što je trebao učiniti? Poći u šumu ili u zoološki vrt, tražiti i fotografirati živu kunu bjelicu ili možda zlaticu; kliknite na poveznice i pogledajte ih. Informatički dobro potkovan, kao i većina mladih ljudi, gdje će nego na Google i malo proguglati. To rade i doktorandi i tako stječu doktorske titule, a kada mediji na to ukažu, nikome ništa, pojeo vuk magare. Za doktorat Vice Mihanovića sveučilišno povjerenstvo utvrdilo je, …da Ekonomski fakultet u Osijeku, treba samo, da otisne poseban dokument koji će sadržavati lekturu, redakturu i korekciju pojedinih dijelova teksta i umetne u doktorsku disertaciju Mihanovića kao sastavni dio, stoji u izvješću povjerenstva koje prenosi tportal. Pogledajmo malo kako se doktorska disertacija definira, citat:

Doktorska disertacija je izvorno, originalno znanstveno djelo, koje samostalno izrađuje doktorand i koje je po primijenjenoj metodologiji i po doprinosu znanosti prikladno za utvrđivanje doktorandove sposobnosti da bude samostalni istraživač u znanstvenom području i polju za koje se podjeljuje doktorat znanosti. Disertacijom bi trebalo otkriti nove znanstvene činjenice, pojave ili zakonitosti.

Dakle, obranjenu doktorsku disertaciju treba samo ponovno lektorirati, redigirati, korigirati pojedine dijelove teksta i onda to umetnuti u doktorsku disertaciju. Ovo je svjetski unikat! Na portalu INDEX.HR mogu se naći citati iz te doktorske disertacije. Ovo je moja struka, a teško da razumijem što je pisac želio reći s ovim nespretnim rečenicama, vjerojatno prevedenim s engleskoga, i to s pomoću Google prevoditelja pa zato nije ni čudo da su te rečenice duge, zapetljane i nerazumljive. Na portalu srednja.hr dokazuje se da je disertacija plagijat, da je to otkrio sofisticirani softver za analizu autentičnosti radova PlagScan.

Nije Vice sam! U Osijek se kombijem išlo po doktorate – piše Nacional. Osječko sveučilište omiljeno je odredište političara koji žele doktorat; svoje ime okititi doktorskom titulom. Izgleda da je tome u Osijeku došao kraj, bar zasada, citat: Boris Crnković, dekan Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Osijeku, otvoreno se ispričao alumnijima i studentima fakulteta i najavio da doktorski studij Management više neće upisivati nove studente. Taj će se studij ugasiti – piše na portalu 24 sata. Na ovoj poveznici naći ćete imena, pa i fotografije naših vrlih političara koji su na osječkom sveučilištu stekli svoje akademske titule. Klikajte, doznajte i vidite!

Odmah mi je u gornjem citatu zapela za oko riječ alumnijima (alumni). Nema je na Hrvatskom jezičnom portalu. Tražim pomoć od sveznajućeg Googlea. Pomoć sam našao u Lektorskim bilješkama Edite Medić na ovoj mrežnoj stranici: Citat: Alumni označava bivše studente ili štićenike neke ustanove, najčešće kakva visokoga učilišta, koji nakon završetka školovanja ostaju s njim u vezi. Našao sam i da lektori preporučuju alumnima, a ne alumnijima, tako piše u članku. Ovaj nepotrebni odlomak, koji baš i nema velike veze s ovim tekstom, napisao sam sa svrhom i namjerom da pokažem kako se pišu znanstveni radovi, kako se navode izvori i kako se citira.

Vratimo se konačno na nadarenoga mladog čovjeka Stjepana Pranjkovića. Na internetu je obilje slika, pa i onih sličnih onoj na spornoj kovanici. Nije Stjepan pravnik. Nije ni student prava, a da se ne spominje stručnjak za autorsko pravo i intelektualno vlasništvo. Zna on internetske i računalne tehnike i tehnologije. Sigurno je znao i za Photoshop aplikaciju. Ima ih i drugih. Ima ih napretek. Photoshop CC je svakako najpopularniji komercijalni program za digitalno uređivanje slika, a dio je Adobeovog Creative Suite paketa programa. Odabere Stjepan jednu od ponuđenih kuna, mislim da je zlatica, a možda je i bjelica. Obradi sliku na nekoj od aplikacija za uređivanje slika i evo budućega novog eura. Malo morgen, vele jalni pojedinci. Vjerojatno je hajku pokrenuo profesionalni dizajner. Kritiziraju jedni, blate ga drugi, ukrao je, kažu, treći, a njegova kuna samo sliči kuni škotskoga fotografa. Fotografija je obrađena i prilagođena svrsi kojoj je i namijenjena. Neki detalji su i izmijenjeni. Nema ni originalne boje. Nije to više fotografija škotskoga fotografa. U medijima sam čuo samo jednu osobu koja je rekla ono što je bitno, ono što je najvažnije: Jedino je sud mjerodavan utvrditi je li nešto plagijat ili nije. Tko za to mari! Danima se ova blamaža vrti u svim medijima. Malog igrača dohvatiše veliki znalci, pa i naše vrijedne i vrle institucije. Mediji ga mrcvare. Neće zadugo. Okladio bih se da će svoj talent razvijati u nekoj drugoj državi. Pobjeći će iz ove, kao zec iz Bosne kada je čuo da u Bosni škope medvjede. Pa nisi ti medvjed, kažu mu na granici. Eh, dok ja to dokažem, odoše moja jaja, odgovara zec.

Kako se postupa i što se događa kada plagiraju državne institucije UK i SAD

Kako, pak, izgleda, što se događa kada kradu i plagiraju veliki – državne institucije velikih sila; u ovom slučaju Her Majesty's Nautical Almanac Office, LONDON, i Nautical Almanac Office United States, WASHINGTON koji zajednički izdaju godišnju publikaciju The Nautical Almanac. Kako to oni rade možete vidjeti kada otvorite moju mrežnu stranicu Sic transit gloria mundi. Ove dvije državne institucije od 1989. godine tiskaju u svojoj godišnjoj publikaciji – The Nautical Almanac – nautičke tablice pod nazivom The NAO tables. Te su tablice zapravo plagijat mojih nautičkih tablica tiskanih u izdanju Matice hrvatske davne 1969. godine kao Nautičke Tablice PRω. Plagijatori su samo izmijenili simbole i oznake parametara prema engleskom standardu. Format i preciznost malo su pokvarili, jer popraviti nisu ni mogli, i tako ih tiskaju kao godišnju publikaciju za potrebe astronomske navigacije. Taj plagijat reklamiraju u udžbenicima i priručnicima astronomske navigacije. Opisuju ih ovako: The NAO tables were invented by Admiral Davies. Dakle, tablice mi je ukrao američki admiral pod pokroviteljstvom institucija svoje zemlje. Biografiju admirala Daviesa pogledajte ovdje. Moji pokojni kolege, profesori Sjekavica i Franušić, na to su me upozorili devedesetih godina prošloga stoljeća. Nakon toga sam se obratio izdavačima. Sve to možete čitati na karticama HM Stationary Office i Royal Institute of Navigation. Vizualnu usporedbu tablica može se vidjeti na kartici TheNautical Tables.

Odgovori ovih institucija bili su amaterski, nestručni, paušalni, drski i netočni. Obratio sam se odvjetnicima u Engleskoj i SAD-u. Odvjetnik u Engleskoj procijenio je vrijednost spora i mogući trošak na 200 tisuća funti, a Amerikanac na milijun dolara. Naravno da se u takav trošak nisam mogao upustiti. Nakon toga sam objavio mrežnu stranicu Sic transit gloria mundi gdje sam namjerno rabio teške riječi – plagijat, krađa intelektualnog vlasništva, perfidni Albion, a sve s namjerom da ih isprovociram da oni mene tuže jer mi je odvjetnik rekao da će me morati tužiti u Republici Hrvatskoj. Moja mrežna stranica vrti se već više od dva desetljeća, a oni šute, tiskaju i prodaju po cijelom svijetu svoju ediciju s ukradenim intelektualnim vlasništvom. Obraćao sam se institucijama ove države – Vladi i ministarstvima, pa i HAZU. Nitko mi nije ni odgovorio. Nikome ovo nije bilo zanimljivo. Nitko mi nije pokušao pomoći. Nisam ja imao ni volje ni sredstava voditi parnicu u Engleskoj ili Americi. Ni medijima to nije bilo privlačno. Moj kolega i prijatelj, pokojni prof. dr. sc. Boris Franušić, napisao je članak Je li na pomolu međunarodni nautički spor. Članak je objavljen u znanstvenom časopisu Naše more. Možete ga preuzeti s interneta. U članku je znanstvenom metodom pokazao i dokazao da su NAO Nautical Tables plagijat mojih Nautičkih tablica PRω. Kopirali su sve – formule, formu, numeričke podatke, algoritam – dakle sve što je bitno. Prema anglosaksonskom pravu i međunarodnim konvencijama, forma je zaštićena autorskim pravom (copyright). U mojim tablicama ima 23 400 numeričkih podataka složenih u tri stupca. Identičnu formu i iste numeričke podatke imaju i donose NAO tablice. Svojim Nautičkim tablicama PRω dodao sam i upute na engleskom jeziku. I to su kopirali, kao i algoritam računanja zadanih primjera. Moje Nautičke tablice donosi s mojim dopuštenjem Hrvatski hidrografski institut (HHI) u svojim izdanjima još od 1984. godine. HHI izdaje i godišnju publikaciju Nautički godišnjak. U cijelom svijetu postoji samo sedam (7) originalnih Nautičkih godišnjaka – francuski (od 1678. godine), angloamerički (UK od 1756.), njemački, ruski, kineski i japanski; sedmi je naš – hrvatski, koji se računa prema mojem programu. Ova godišnja publikacija upotrebljava se na svim brodovima ratne i trgovačke mornarice i na svim pomorskim učilištima u svijetu. Ostale velike pomorske zemlje kao Italija, Grčka, Danska, Švedska, Norveška, Brazil, Meksiko, Indonezija i druge kupuju podatke najčešće od Angloamerikanaca. Kupuju podatke koji se tiskaju u The Nautical Almanacu. To je činila i Republika Hrvatska od 1995. do 2003. Godine 2003. Hrvatski hidrografski institut (HHI) tiska Nautički godišnjak prema mojem programu. Već četrdesetak godina surađujem s Hrvatskim hidrografskim institutom (HHI). Za njih sam izradio više programa i pripremio nekoliko priručnika. Na njihovo traženje sastavio sam program za izradu Nautičkog godišnjaka za cijelo ovo stoljeće. Treba samo upisati godinu, pritisnuti tipku enter i nakon nekoliko sekundi izlaze formatirani podatci – koordinate nebeskih tijela – spremni za tisak. Inače, takve edicije pripremaju timovi matematičara, astronoma, nautičara i informatičkih stručnjaka. Bivša država SFRJ program je kupovala od Francuza. Dolazio je stručnjak iz Beograda s francuskim programom. Trebala su mu tri dana da sa zaposlenicima HHI pripremi godišnje izdanje. Od 1995. do 2003. godine zaposlenici HHI danima su, čak mjesecima, pripremali godišnje izdanje Nautičkog godišnjaka mijenjajući simbole i kratice s engleskoga na hrvatski jezik. Nakon što koriste moj program, potrebno je samo upisati godinu i za nekoliko sekundi sve je gotovo. U ovom novom, hrvatskom Nautičkom godišnjaku tiskaju se i moje Nautičke tablice. Za to nisam tražio nikakvu naknadu od HHI-a, pravo na objavljivanje i tiskanje dao sam besplatno. Za izradu programa za Nautički godišnjak primio sam simboličnu naknadu koja bi inače bila u milijunskim iznosima. Koliko smo samo milijuna platili za program za naručivanje na cijepljenje koji se i nije baš proslavio… Sada je naš Nautički godišnjak bolji od razvikanoga angloameričkog The Nautical Almanaca. To se potvrđuje i u članku profesora Borisa Franušića prvi hrvatski originalni nautički godišnjak, objavljenom u znanstvenom časopisu Naše more.

Zaključio bih arapskom poslovicom: Psi laju, a karavane prolaze. Pogodite tko je jedan od tih pasa koji uzalud laje?! Za karavane se zna; to su naše i strane institucije. Briga njih za raju, jer raje je ka ostala marva, piše Njegoš u Gorskom Vijencu. Jedne - strane institucije prevoze svoju, u ovom slučaju ukradenu, robu i skupo je prodaju. Drugi – naše institucije lijeno spavaju i čuvaju svoje lukrativne sinekure, spavaju i sanju.