Govor predsjednika Europskog parlamenta uzburkao je duhove zbog zaključnih riječi kojima je gospodin Tajani pozdravio „talijansku Istru i talijansku Dalmaciju”. Za razliku od naših svakodnevnih tema o prošlosti, razgovor o povijesti talijanskih aspiracija na hrvatske priobalne krajeve pravo je osvježenje, no niti on nije mogao proći bez ljevičarskih laži.

Michel Houellebecq se vratio i ponovno uzbukao (književnu) javnost! Od svoga prvog proznog pojavljivanja s novelom “Širenja područja borbe” iz 1994. plijeni pozornost, ne samo književnih kritičara i intelektaulaca opće prakse, kojima njegov rad predstavlja samo jednu u nizu tema u razglabanju - od književnosti, glazbe, dnevne politike do sasvim banalnih, malograđanskih tema i zadovoljstava. Njegov tematski opus obuhvaća širok raspon fenomena raštrkanih između erosa i thanathosa : transgresija, sloboda, sreća, terorizam, transhumanizam, religijski fanatizam, identitet i konačno smrt.

Dana 10. svibnja 2018. godine u 17 sati u Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici održalo se predstavljanje prijevoda knjige Paula Veynea Jesu li Grci vjerovali u mitove?, s podnaslovom „Ogled o konstitutivnoj imaginaciji”. Predstavljanje su vodili Dijana Bahtijari, Jelena Marohnić i Marina Milićević Bradač. Najavljeno je bilo u programu Kliofesta i sudjelovanje Hrvoja Gračanina no on se, bez obrazloženja od ostalih sudionika, jednostavno nije pojavio.

U srijedu, nakon seminara kaznenoga prava, dvojica su prijatelja otišli popiti jedno pivo u pivnici. Znali su da ne će popiti samo jedno, no tako su iz navike svaku srijedu govorili: „Idemo na samo jednu pivu...” Bit svega nije bilo pivo, nego njihov razgovor o Bogu. Misao o Bogu ih je zaokupljala od njihovih najranijih dana. Zapravo je njihovo prijateljstvo počelo na satovima astronomije, kada je jedan od njih primijetio drugoga kako čita knjigu iz područja mariologije.

IDEJE

Ideja. Taj subjektivni misaoni sadržaj koji oblikuje našu svakodnevnicu. Ideje kao plod parenja naših iskustava i naših želja čije korijenje seže duboko u podsvijest, ali poput krošnji strše u više razine svijesti pokušavajući doseći najvišu ideju - Ideju dobra. Čovjek živeći svoj život tako boravi u carstvu ideja gdje opredjeljujući se za određenu konstelaciju istih u nekom konkretnom misaonom procesu zauzima poziciju svoje istine o stvarima i pojavama na koje se te ideje odnose. Ipak osuđen na vječni sukob u sebi, sukob njegovih istina i jedne Istine, gdje čovjekove istine idu tamo-amo poput  penduluma i pri prolasku iz lijeve u desnu i iz desne u lijevu amplitudu, ipak u djeliću vremena budu poravnate s početnom pozicijom equilibriuma odnosno istinom. „Što je istina?“, pitao je Pilat stojeći pred utjelovljenim Logosom. Zaista osupnuti banalnošću odgovora možemo reći, a ne pogriješiti da je istina je ono što jest i vidimo na primjeru penduluma da je ekskluzivna. I kako onda pomiriti našu istinu s onom jednom Istinom? 

Zadnjim valom iseljavanja koji je udario našu zemlju demografski je najteže pogođeno naše hrvatsko selo. Cijela jedna ruralna Hrvatska, bez obzira radilo se o surovom zabiokovskom i dinarskom kamenjaru ili slavonskoj ravnici, nestaje u nepovrat. Gradovi, bilo hrvatski, irski ili njemački, nude puno više nego hrvatsko selo. Nažalost, sela su opustjela zbog jedne loše politike koja se vodi prema stanovnicima i mještanima, a koju su oni sami prihvatili kao pozitivnu. Uz tu politiku postoji i medijska slika koja selo prikazuje kao nešto neprilično i nedostojno mladih. Ovim putem želim pisati mladima koji su odrasli u gradu, a posjeduju u nekom skrovitom kutku Lijepe Naše neku naslijeđenu djedovinu.