George Orwell je svoja iskustva Španjolskog građanskog rata pretočio u ratni dnevnik „Kataloniji u čast“, pročitao sam ga u jednom dahu tijekom svojih studentskih dana i svima koji vole ratne dnevnike preporučujem knjigu. Knjiga počinje jednim entuzijazmom koji je zahvatio cijelu tadašnju europsku ljevicu u vezi s događanjima u Španjolskoj, pa i velikog engleskog pisca. Kroz knjigu polako padaju maske i raspadaju se sve njegove iluzije u vezi velike lijeve koalicije predvođene republikancima i komunistima.

Introductory Remark

 I: One thing I have learned here in practice (something that I already knew in theory); a man cannot live a good life without a vow; a vow towards God or to a wife (through God). Without commitment, there is no happiness.

R: The subject of “Vow” looks like it has some substance for writing. We should both write about it and then compare our ideas!

I: Do I smell a challenge there?

 The essay by Ricardo Bottino and the upcoming essay by Ivan Dadic pretend to be nothing else but a warm exchange of thoughts between two friends who are seeking for truth. Thus they were written in a contemplative manner, rather than a mere accumulation of research and information.

Greek mythology puts on a new robe

Now we come to a crucial topic of our study - the reception of Greek polytheistic worldview in the Arab-Islamic civilizational universe. How could one reconcile strict Islamic monotheism with the polytheistic worldview of Greek poetry?

Treći kat Parnell Heritage Puba u srcu Dublina, na Smaragdnom otoku, godina je 2016., postbožićna zima. Sjedimo Rihards i ja, moj ruski tovariš iz Latvije burnog životopisa. S Rusima svaki izlazak pustolovina je za sebe, i opasnost po miroljubivu zapadnoeuropsku okolinu. Tek s njima u društvu shvatih tu neku nježnu mediteransku crtu koju mi Hrvati nosimo u sebi.

Vraćam se tako s jedne svadbe u subotnje rano jutro. Nakon pjesme, glazbe i buke sjedam u auto. Vozač šuti, ostali suputnici su preumorni za razgovor, a samo se tiho čuju prve vijesti s radija. Prvo što čujem je vijest iz susjedne Srbije o dizanju spomenika majoru JNA Milanu Tepiću, posljednjem narodnom heroju bivše SFRJ. Prvo pomislim kako se radi o još jednoj tipičnoj hrvatskoj kuknjavi o tome što su Srbi Srbi i što se to nikad neće promijeniti. U tom trenutku jedan od suputnika koji je popio nešto više tiho opsuje i njih i spomenik. Na moje pitanje što ima psovat ako Srbi u Srbiji dižu spomenik srpskom vojniku koji je poginuo za srpske interese je nešto tiho promrmljao. Ali nekako u tom trenutku povučem paralelu s još jednim spomenikom koji je isto tako digao medijsku prašinu i u Hrvatskoj i u Srbiji stoga odlučim kroz idući dan malo bolje o svemu promisliti i nešto napisati.

Nedavno je u jednom dnevnom listu predsjednik HSS-a iznio prijedlog za rješenje dugotrajne krize hrvatskog društva, kroz donošenje novog Ustava, odnosno Ustava Treće Republike. Ne znam što je mislio pod Trećom Republikom, ali svakako se slažem s njim, i to po prvi put otkada je taj čovjek postao jedno od središnjih lica na političkoj sceni.