Greek mythology puts on a new robe

Now we come to a crucial topic of our study - the reception of Greek polytheistic worldview in the Arab-Islamic civilizational universe. How could one reconcile strict Islamic monotheism with the polytheistic worldview of Greek poetry?

Treći kat Parnell Heritage Puba u srcu Dublina, na Smaragdnom otoku, godina je 2016., postbožićna zima. Sjedimo Rihards i ja, moj ruski tovariš iz Latvije burnog životopisa. S Rusima svaki izlazak pustolovina je za sebe, i opasnost po miroljubivu zapadnoeuropsku okolinu. Tek s njima u društvu shvatih tu neku nježnu mediteransku crtu koju mi Hrvati nosimo u sebi.

Vraćam se tako s jedne svadbe u subotnje rano jutro. Nakon pjesme, glazbe i buke sjedam u auto. Vozač šuti, ostali suputnici su preumorni za razgovor, a samo se tiho čuju prve vijesti s radija. Prvo što čujem je vijest iz susjedne Srbije o dizanju spomenika majoru JNA Milanu Tepiću, posljednjem narodnom heroju bivše SFRJ. Prvo pomislim kako se radi o još jednoj tipičnoj hrvatskoj kuknjavi o tome što su Srbi Srbi i što se to nikad neće promijeniti. U tom trenutku jedan od suputnika koji je popio nešto više tiho opsuje i njih i spomenik. Na moje pitanje što ima psovat ako Srbi u Srbiji dižu spomenik srpskom vojniku koji je poginuo za srpske interese je nešto tiho promrmljao. Ali nekako u tom trenutku povučem paralelu s još jednim spomenikom koji je isto tako digao medijsku prašinu i u Hrvatskoj i u Srbiji stoga odlučim kroz idući dan malo bolje o svemu promisliti i nešto napisati.

Nedavno je u jednom dnevnom listu predsjednik HSS-a iznio prijedlog za rješenje dugotrajne krize hrvatskog društva, kroz donošenje novog Ustava, odnosno Ustava Treće Republike. Ne znam što je mislio pod Trećom Republikom, ali svakako se slažem s njim, i to po prvi put otkada je taj čovjek postao jedno od središnjih lica na političkoj sceni.

U svom eseju „U što vjeruju konzervativci“ Roger Scruton je iznio iduću misao:

„Konzervativci vjeruju da se naši identiteti i vrijednosti oblikuju kroz naše odnose s drugim ljudima, a ne kroz naš odnos s državom. Naša prava i odgovornosti kao pojedinaca su informirana običajima koji su preživjela test vremena i koji su bili zaštićeni vladavinom prava. U suvremenim državama uloga Države je neminovno opsežna, ali konzervativci vjeruju da bi njen doseg uvijek trebao biti podložan promjeni. Stoga je vrijeme nanovo potvrditi fundamentalni aksiom konzervatizma, da država nije cilj nego sredstvo. Civilno društvo je cilj, a država je sredstvo koje ga štiti.“

(Dio drugi – Anabaza)

Sjevernjak i južnjak motrili su svoju zemlju s njenog najvišeg vrha i pitali se: kakve intelektualce treba Hrvatska? Vidik je bio prekrasan i raznolik.