Kada u Hrvatskoj nekoj osobi šire opće kulture spomenete filozofiju egzistencijalizma njegova prva asocijacije je Jean–Paul Sartre. To je pomalo paradoksalno jer se jedan marksist i ateist, čija je instant popularnost nalik Žižekovoj, smatra pripadnikom filozofije u kojoj je bitno mjesto imao Bog u kojeg on nije vjerovao. Hrvatska je za filozofiju egzistencijalizma prvi put čula nakon što je Sartre oštro napao hrvatske komuniste za odstupanje od staljinizma.

Nema sumnje da su društvene promjene koje su se odvile kroz protekla dva stoljeća, utjecale i na način razmišljanja suvremenog čovjeka. Od industrijske revolucije, urbanizacije, razvoja kapitalizma, sekularizacije sve do internet revolucije i globalizacije, radikalno su transformirali svijet, i čovjekov pogled na svijet. Principi koji su potrebni za uspješno funkcioniranje modernoga društva postaju principi po kojima funkcionira čovjekova svijest; racionalnost, pragmatizam, ekonomsko razmišljanje postaju dominantne karakteristike svijesti suvremenoga čovjeka.

Iza brda u čijoj se dolini nalazio hladni izvor vode, ponoć je tamnim oblacima sakrila vrt u kojem su se smjestila dva prijatelja. Miris cigare se širio kroz zelenilo, a dva žara su plesala kroz tminu kao krijesnice. Njihovo nepce je grijao topli konjak. Privremena šutnja bila je priprema za razgovor. Oni su ozbiljno shvaćali bitnost i moć razgovora jednako kao Tolkien, Lewis i ostali u kružoku Inklingsa. Pravnik iz Zagreba kovaču je došao u posjet sa svojom ženom. Razlog posjeta? Kovanje mača, što drugo...

In the history of mankind, doubt inspired many great discoveries. Christopher Columbus, for example, had doubted contemporary beliefs that the Earth was flat and has therefore proved otherwise. Similarly, Nicolaus Copernicus had doubted geocentrism, and he formulated a heliocentric model, which was later proved to be correct by Galileo Galilei (although the calculations weren’t completely correct). Both Columbus and Galilei were, in their pursuit of truth, led by doubt.

Uskrs, koji otvara vrata Proljeća na zemlji, oduvijek je za cijelu našu rasu i kulturu bio vrijeme Uskrsnuća. Međutim, u oboljelim uvjetima u kojima se danas nalazimo došlo je do spora između dvaju učenja oko poredka tih dviju stvari. Kršćani i svi žitelji drevne kulture osjećaju i drže Proljeće simbolom, znamenom Uskrsa. Suvremeni materijalisti, naročito svi tipovi ateista-antropologa, smatraju kako je Uskrs tek simbol Proljeća. Profesori folklora inzistiraju da su primitivni ljudi (s kojima su, kako se čini, u vrlo bliskim odnosima) izmislili „poprilično neprirodnu maskaradu mitologije”, tek toliko da prikriju prirodne činjenice iskustva. Oni su navodno pritajili činjenicu da se cvijeće ponovno vraća, pod parabolom da se bog ponovno vraća.

Kada sam zavolio Hrvatsku - sa sigurnošću ne mogu reći. Kao i svatko drugi, prve političke svjetonazore i temelje dobio sam još odgojem u obitelji, a iste sam odrastajući samo afirmirao kroz proučavanje hrvatske povijesti i kroz njenu književnost. Voljeti Hrvatsku u mojoj obitelji i zavičaju bilo je nešto što se samo po sebi podrazumijeva.