Vraćam se tako s jedne svadbe u subotnje rano jutro. Nakon pjesme, glazbe i buke sjedam u auto. Vozač šuti, ostali suputnici su preumorni za razgovor, a samo se tiho čuju prve vijesti s radija. Prvo što čujem je vijest iz susjedne Srbije o dizanju spomenika majoru JNA Milanu Tepiću, posljednjem narodnom heroju bivše SFRJ. Prvo pomislim kako se radi o još jednoj tipičnoj hrvatskoj kuknjavi o tome što su Srbi Srbi i što se to nikad neće promijeniti. U tom trenutku jedan od suputnika koji je popio nešto više tiho opsuje i njih i spomenik. Na moje pitanje što ima psovat ako Srbi u Srbiji dižu spomenik srpskom vojniku koji je poginuo za srpske interese je nešto tiho promrmljao. Ali nekako u tom trenutku povučem paralelu s još jednim spomenikom koji je isto tako digao medijsku prašinu i u Hrvatskoj i u Srbiji stoga odlučim kroz idući dan malo bolje o svemu promisliti i nešto napisati.

Nedavno je u jednom dnevnom listu predsjednik HSS-a iznio prijedlog za rješenje dugotrajne krize hrvatskog društva, kroz donošenje novog Ustava, odnosno Ustava Treće Republike. Ne znam što je mislio pod Trećom Republikom, ali svakako se slažem s njim, i to po prvi put otkada je taj čovjek postao jedno od središnjih lica na političkoj sceni.

U svom eseju „U što vjeruju konzervativci“ Roger Scruton je iznio iduću misao:

„Konzervativci vjeruju da se naši identiteti i vrijednosti oblikuju kroz naše odnose s drugim ljudima, a ne kroz naš odnos s državom. Naša prava i odgovornosti kao pojedinaca su informirana običajima koji su preživjela test vremena i koji su bili zaštićeni vladavinom prava. U suvremenim državama uloga Države je neminovno opsežna, ali konzervativci vjeruju da bi njen doseg uvijek trebao biti podložan promjeni. Stoga je vrijeme nanovo potvrditi fundamentalni aksiom konzervatizma, da država nije cilj nego sredstvo. Civilno društvo je cilj, a država je sredstvo koje ga štiti.“

(Dio drugi – Anabaza)

Sjevernjak i južnjak motrili su svoju zemlju s njenog najvišeg vrha i pitali se: kakve intelektualce treba Hrvatska? Vidik je bio prekrasan i raznolik.

Jednakost je riječ koja za većinu ljudi u našem društvu ima pozitivne konotacije. I svakako, pravna jednakost tj. jednakost pred zakonom je pozitivna pojava i jedno od obilježlja svakog razvijenog demokratskog društva.

Arabic poetry meets Greek

Before analysing the major differences between Greek and Arabic poetry, a word or two needs to be said about the translation movement with regard to translating poetry.