U subotu već blizu ponoći, kada se većina mladih ljudi u Zagrebu zabavljalo u klubovima uz srpsku glazbu, kao da prije petnaest godina nije niti bilo rata sa Srbima, dva su mladića pila vruću čokoladu u kafiću smještenom u kockarnici. Tamo su se družili jer je to mjesto bilo jedino u gradu gdje se moglo mirno voditi razgovor kroz cijelu noć. Njihovi razgovori o povijesti bili su im jednostavno zanimljiviji od žena u klubovima s narodnjacima. Nije im to bila alternativa po principu slatkog limuna jer obojica su imali iskustva izlazaka na takvim mjestima.

Njihovi pogledi na povijest bili su radikalno različiti na više razina. Jednog su zanimali više antika i dugo 19. stoljeće, dok drugog Drugi svjetski rat i djelovanje UDBE u Jugoslaviji. Jednog su više zanimale ideje koje su vladale povijesnim razdobljem, drugog su više zanimali znameniti ljudi koji su bili za njega uzroci raznih posljedica. Jedan je vjerovao da povijest ima smisao i da Bog može intervenirati u povijest, drugi je smatrao da je jedini vladar povijesti čovjek. Jedan je više volio promatrati povijest iz makroperspektive, drugi je smatrao da je jedini mogući način promatrati povijest iz mikroperspektive.

Tu je večer mikropovjesničar zadirkivao cijelo vrijeme makropovjesničara kako on povijest promatra poput nekog pjesnika ili filozofa te tako povijest lišava stvarnih veza između uzroka i posljedice. Nije potrebno reći da je mikropovjesničar imao negativno mišljenje o filozofima i pjesnicima. Filozofi su mu bili ljudi koji se boje života i djelovanja te se sklanjaju u svoje izmišljene svjetove. Za pjesnike je ukratko tvrdio da su to feminizirani muškarci. Znao bi reći često za pjesnike da su to tipovi koji pišu pjesme ženama umjesto da tu ženu odvedu u krevet i nastave se baviti bitnim stvarima u životu.

Mikropovjesničar je krenuo ismijavati makropovjesničarevo citiranje Spenglera:

• Ti i moj brat tog Spenglera dižete u nebo, zapravo niste ništa drugačiji od marksista. Već vas vidim kako na prosvjede dolazite sa slikom njegove ćelave glave na tabli i nekim sloganom tipa: Budi čovjek takta!
• To mi kaže čovjek koji povijest promatra kroz plošnu prizmu historijskog materijalizma. Činjenice te njihovi međusobni uzroci i posljedice, to je tvoj uskogrudni svijet. Skupila se hrpa banana i to je uzrokovalo posljedicu kreditnog sistema Egipćana?!
• Gledaj, meni je bitnije znati za razumijevanje današnjeg stanja u Hrvatskoj je li doista postojao Vlado Janjić Capo ili Cepo ili kako god ga različito nazivaju razni partijski historiografski izvori, isto tako mi je bitno recimo razotkriti komunističku laž i mitologiju Prvog sisačkog partizanskog odreda nego da se bavim neki svijetom ideja koji nema veze sa stvarnosti. Za Sisački partizanski pokret bitno je znati da s obzirom na komunikacijska sredstva nije moglo biti koordinacije i zapovijedi na otpor koja se spominje. Bitno je znati tko su španci bili zapravo, da su bili pušteni i obučeni od Nijemaca, i na tom primjeru pokazati kako su komunisti krivotvorili povijest. Neki od tih krivotvoritelja i danas su živi i njihovi potomci reproduciraju te laži sakrivajući istinu.
• Znači ti želiš razotkriti komunističke laži i otkriti istinu?
• Da.
• Zanimljivo, jer istina je ideja. Štoviše, ona u kršćanstvu ima bitno značenje za povijest.
• Dobro, raspravili smo neku večer na citatima iz Novog zavjeta da kršćanstvo ima pozitivan utjecaj na povijest i uvjerio si me koliko je bitno kako i tko tumači tekstove iz Biblije, nemojmo se ponovo vraćati na to.
• Povukao si me za jezik jer vidiš kršćanstvo u sebi ima skup ideja koje itekako utječu na povijest.
• Što kršćanstvo ima s tim je li Pavelić znao ili nije znao za urotu Lorkovića i Vokića?
• Dobro, hajdmo ovim putem, uzmimo za proučavanje ovaj kafić u kockarnici. Razmotrimo na tvom primjeru tvoju i moju perspektivu. Tvoja perspektiva će promatrati koliko je zarađeno novaca na taj i taj dan, što konobarica nosi, koju vrsta pića se poslužuje, tko je vlasnik kockarnice u čijem je najmu kafić, koliko je ljudi na današnji dan ušlo...
• Dobro, dobro prijeđi na bit!
• Bi li uopće bilo razgovora o svemu tome da nema ideje kafiće i ideje kockarnice?
• Pa ne bi, ali tu je realizacija ideje bitna, uzroci i posljedice.
• Da, ali prije akta, postoji ideja. Ne želim reći da je tvoja perspektiva nebitna, štoviše ona je isto bitna, međutim ona je komplementarna mojoj perspektivi. Bez ideje nacije nema ni moderne povijesti, bez kršćanstva nema srednjeg vijeka, bez ideje nema niti svijeta!
• Recimo da se slažem, što bi onda sva povijest trebala biti filozofija povijesti?
• Ne, nego bi povijest kao znanost morala prijateljevati s filozofijom povijesti kako bi se što više približili ideji istinitog.
• Pa onda je stvar riješena pošto smo mi prijatelji.
• Jest, eto nije Platon bez veze da bi došao do istine u svojim dijalozima imao hrpu prijatelja.
• Dobro dosta sad s Platonom i svijetom ideja, daj da ti ispričam dalje što sam konkretno zadnje otkrio po pitanju španaca...
• Pričaj prijatelju, pričaj...