Mom pradjedu.

Moj pradjed zvao se Mate i bio je zidar. Kruh svoj svagdašnji za sebe i ženu svoju Anu ubirao je mistrijom, kuću svoju izgradio je gradeći kuće drugih ljudi. I gradio je Mate kuće i domove ljudima skromnima i bogatima u Dalmaciji, Bosni, Hercegovini, u Slavoniji i Zagorju. I gdje god je bio ostavljaše mistriju, kamen i beton kako bi se vratio svojoj kući i ženi svojoj donio plodove svojih ruku. Radio je Mate u Slavoniji, u Osijeku, u travnju četrdeset i prve, kad se Domovina probudi i reče mu: „Mate, idi i sazidaj moju kuću! Sazidaj moj dom!” I Mate ustade i odloži alat, odloži kamen i beton i uzme pušku u ruke, odjene odoru s hrvatskim grbom i počne zidati Domovinu. I četiri duge godine gradio je Mate Domovinu u Dalmaciji, u Bosni, Hercegovini, u Slavoniji i Zagorju. Nakon četiri godine uvidje Mate kako je pobjeda daleko, i Domovinu neće izgraditi te on odloži pušku. Dohvati u svoje snažne šake mistriju i zamiješa žbuku od krvi svoje, znoja i suza svojih i suboraca svojih, a umjesto kamena, betona i mramora upotrijebi kosti svoje, mišiće, tetive i tkivo, i ugradi sebe u Domovinu. Svoje ime i svoje prezime ugradi u Hrvatsku i Hrvatska se ugradi u njegovo ime i prezime. Danas ja nosim i njegovo ime i njegovo prezime, jer mi ga po njemu nadjenu moj otac. Moj otac koji u proljeće devedeset i prve začu glas tek probuđene Domovine koja se ustade i reče mu: „Djed tvoj ugradi sebe u mene, u temelje moje! Idi i dovrši što je započeto! Izgradi kuću moju za sebe i potomstvo svoje!”