Mate Vodarević: KIP DOMOVINE U LJETO 2019.
Usnuh san o Domovini koja visi na križu
Na njenom tijelu vidjeh bezbroj rana
Iz svake rane lipti krv u potocima
Krv Smrtopuća, Vukovara, Škabrnje
Krv stratišta znanih i neznanih
Krv junaka znanih i neznanih
Iz njenih očiju teku suze u potocima
Suze majki, stotina i tisuća,
Suze kćeriju bez očeva, suze udovica
Njena glava ovjenčana je trnovom krunom
Na svakom trnu ime izdajnika i poltrona piše
Iz svakog trna se cijede kapljice crne krvi
Iznad krune izdaje visi ploča s natpisom
„Reliquiae reliquiarum olim magni et inclyti regni Croatiae“
I vapi s križa prema promatračima, vapi da je žedna
Da je žedna svega, i vina, i vode, i pravde, i slobode
Ono malo vjerne djece ostade grleći drvo križa
U molitvi krvavim se znojem znojeći u Njenoj tjeskobi
Oko njenog križa su i odmetnuta djeca, gledaju i čekaju
Na čelima im Kainova mrlja, na usnama osmijeh, na tijelima odijela
Gledaju kroz nju pjevajući njene pjesme, mašući njenim zastavama
Čekaju kraj tragedije dok im kroz truli um prolazi jedna misao
„Živi domovino naša, živi dok imaš mlijeka u sisama!“
I dok ona umire oni je ispraćaju pljeskom i povicima
Kao da je cirkuska atrakcija, a ne majka iz koje pročediše
Kojoj se prsnućem krvi iz pupčane vrpce na vjernost obvezaše
Koju nožem laži raskomadaše i njene haljine među sobom podijeliše.
Već stoljećima najbolji pjesnici u Njeno uho pjevaju hvale
Već stoljećima najbolji ratnici svoju krv prolijevaju u Njene žile
Ali ne nazire se pobjeda Njena, ne nazire se propast neprijateljeva
Gospode, koliko još do zore uskršnje, do dana Uskrsnuća?
Hoće li svijetlo uskršnjega sunca pomilovat njene vjeđe i okončati moru?
Hoće li razbiti stoljetni mrak očaja koji joj dođe s Istoka?
Hoće li miris novog proljeća otjerati smrad truleži koji uđe sa Zapada?
Vjerujem da hoće, vjeruje i Ona, Gospode Nad Vojskama!
Jer da ne vjerujem davno bih otišao, jer da ne vjeruje davno bi umrla.