Gordo li si, nekoć kano,

domovino, tvrđo nijema,

mladico što odveć rano

natkrili sijaset sjena.

Tu gdje stalna sam je mijena

još se držiš, k'o bogalj makar,

al' kol'ko padat još će cijena,

da zaprti te lesom rakar.

Dokud obraz još ćeš pružat,

doklen gazit hulje će te, tati,

kol'ko jošte ćeš se skužat,

kada smijenit ukope će svati?

Prazna li si, pustoš, studen,

more li si, vrlet, vrelo,

rijeka il' si, brijeg il' rumen

sva lica ta u Tebi sam sreo!