Dominik Tomić: Dežela
Gordo li si, nekoć kano,
domovino, tvrđo nijema,
mladico što odveć rano
natkrili sijaset sjena.
Tu gdje stalna sam je mijena
još se držiš, k'o bogalj makar,
al' kol'ko padat još će cijena,
da zaprti te lesom rakar.
Dokud obraz još ćeš pružat,
doklen gazit hulje će te, tati,
kol'ko jošte ćeš se skužat,
kada smijenit ukope će svati?
Prazna li si, pustoš, studen,
more li si, vrlet, vrelo,
rijeka il' si, brijeg il' rumen
sva lica ta u Tebi sam sreo!