Kamen nije proplak'o.

Nijemio je, bolno.

Ljudi jesu plakali,

susprežuć suze

tišina se ovila

oko srdaca.

Svaki

djelić krša,

i zemlja, mrazovita,

epitaf, u svakom kutku

Martića križa

nastavi poj njemakov.

Ne, nije bolio plač.

Bezglasje, ono paraše srca.

Kolu tišine

pristupiše i oni.

Pečala neka je nama,

u naručju tišine, bola,

ali njima,

njima neka je Baština!