U kužnoj i vlažnoj tamnici grada na močvari u okovima leži kralj. Nekoć slobodan kao ptica, sada svjestan značenja slobode kao vode u pustinji. Mletački dužd Petar II. Orseolo pozvao ga je na pregovore u svoj dom na drugoj strani obale, zatim pobio njegovu pratnju i bacio ga u tamnicu kako bi ishodio priznanje vlasti nad gradovima Hrvata na obali mora. Njih je već neko vrijeme opsjedao pa je kralj mislio ishoditi pogodbu. Suviše se uzdao u svoje junaštvo i snagu svojih ljudi čija je krv bila vrela od borbe. Osim toga ostavio je sina Svetoslava u svom dvoru i držao da ako pođe po zlu kraljevstvo ne će ostati bez kralja. Nije računao na to da se debeli dužd nije izdigao na vlast svojom snagom već lukavošću. Dužd je vinom otrovao svu pratnju kralja na prvoj večeri, dok je kralja uspavanog od istog praška manje doze prenio u tamnicu. Prošlo je već nekoliko ljeta otkada je kralj čamio u tamnici. Često mu se činilo da noću čuje zmije kako plivaju u vodi okolo tamnice uronjene u mračno jezero tog zlokobnog grada. U tamnici je na početku svog uzništva udavio gorostasnog Vikinga što je otimao hranu ostalim zatvorenicima i time se okrunio kraljem tamnice, neki su ljudi jednostavno  predodređeni od Boga postati i biti kraljem u bilo kojim prilikama. Vrijeme je kratio čitave dane igrajući šah s tamnoputim Arapom. S vremenom je bivao sve bolji i bolji pa su se njegovi porazi polako pretvarali u pobjede. Glasine o tim igrama došle su do dužda i on naredi čuvarima da dovedu kralja pred njega. Pogleda ga podrugljivo i kaže:

- Ako me pobijediš u tri partije šaha, onda ćeš steći svoju slobodu. Ako izgubiš bilo koju partiju šaha, onda ćeš se odreći svog kraljevstva u moju korist.

- Sazovi sve uglednike svog grada, ponovi svoju ponudu i onda ćemo pred njima igrati tri dana tri partije.

Kralj je imao vremena maštati o raznim mogućnostima i kada je maštao o mogućnostima pogodbe znao je da to mora učiniti pred uglednim obiteljima grada. Grad na močvari bio je pun grijeha i taštine, svaka obitelj  gledala je kako svrgnuti drugu obitelj s vlasti, stoga je kralj znao da su mu uglednici tih obitelji najbolji jamci bilo kakve pogodbe. Dužd je odmah shvatio opasnost pogodbe pred uglednicima obitelji, no pohlepa za dobitkom i oholost uma bila je jača. Jednom je nadmudrio kralja u životu, zašto ne bi u igri, jer što je život ako ne igra nadmudrivanja? Prvi dan igre dužd je sazvao devet uglednika na trg grada i postavio ploču i stol, doveo kralja te jasno izrekao pogodbu. Kralj potvrdi pred svima da prihvaća pogodbu. Izabere bijele figure. Igra je trajala od jutra do sutradan. Obojica su bili dobri igrači, no presudilo je vrijeme. Dužd je šah igrao iz užitka i kada bi bio odmoran, no kralju je šah bio sve u tamnici, on mu je postao život i neudobnost i duge igre nisu mu bile strane. Tako je umor svladao dužda i on napravi grešku te izgubi prvu igru. Nakon što je poslao kralja na počinak u njegovu tamnicu, brzo je svladao bijes i hladnom glavom spoznao zašto je izgubio. Skovao je plan kako bi okolnosti okrenuo u svoju korist. Kralja je drugi dan dočekalo iznenađenje. Trg je bio pun stolova s raznolikom hranom i nju su uglednicima devet obitelji posluživale prekrasne djevojke iz raznih krajeva. Miris hrane ispunio mu je nosnice i navlažio usta, želudac je zavapio za drugim okusom, dosta mu je bilo kruha i vode. Kralj je počeo raditi greške i gubiti figure. Mlade djevojke oskudno odjevene stalno su se hihotale i prolazile pokraj kralja i dužda. Kralj je ubrzo gubio igru. Iznenada iz dubine misao na sinove i ženu i domovinu ukori mu osjetila požude i gladi. Bol gubitka i tuga nostalgije  pretvore se u domišljatost te kralj preokrene igru unatoč svim izgledima i dobije drugu igru. Duždev plan ometanja kralja u igru nije uspio. Kralj je jednostavno bio bolji igrač ili je možda jednostavno imao više za izgubiti. Onaj tko se bori za život jači je od onoga tko se bori da ima nešto više od života. Dužd prevrne ploču šaha na što se uglednici obraduju. Treći je dan kralj  bio uzbuđen i nije očekivao novo iznenađenje od dužda. Dužd je organizirao smaknuća za vrijeme igre koja su se kao  slučajno  morala izvesti baš u vrijeme igre. Kralj je znao da će ako izgubi igru  izgubiti život, kada preda kraljevstvo život će mu postati bezvrijedan. Neki su osuđenici na smrt jaukali, neki su zapomagali, treći su pak mukom blijedili. Jedni su smaknuti vješanjem, drugi sječom glava, treći kao ugledni građani davljenjem. Kralja je oblio hladan znoj. Osjećao je trzanje udova obješenih i nedostatak daha udavljenih. Jedna odsječena glava dokotrljala se do njegove noge i on se zagledao u oči mrtvaca što su trepnule. Učinio je zatim ono što bi uvijek učinio kada mu se činilo da nema izlaza – obratio se Bogu! I gle čuda, u samo par poteza pobijedio je dužda. Strah nije imao šanse pred vjerom u Boga. Dužd je bio vidno začuđen,a kralj oslobođen okova pruži ruku i reče:

- Nepravdu si mi počinio kao gostu, kršćaninu i čovjeku u dobroj vjeri. Opraštam ti grijehe tvoje. Poznato mi je da ti je žena samo kćeri rodila. Nudim ti novu pogodbu – povežimo svoje obitelji i zatrimo neprijateljstvo.

Dužd je bio sada u neprilici, nije mogao odbiti pogodbu pred uglednicima jer bi novom pogodbom poništio gubitak starom pogodbom i povratio narušen ugled, nije mogao ubiti kralja kako je planirao u slučaju da izgubi igru i nije mogao jednostavno vratiti kralja u tamnicu. Bio je to šah- mat kralja.