Razgovarao: Tomo Hunjak, student znanosti o okolišu (Umweltsystemwissenschaften), Sveučilište u Grazu

Birgit Bednar-Friedl je izvanredna profesorica na Odjelu za ekonomiju Sveučilišta u Grazu i suvoditeljica istraživačke skupine „Ekonomika klimatskih i globalnih promjena“ u Wegener centru klimatskih i globalnih promjena Sveučilišta u Grazu. Djeluje i kao zamjenica voditelja Nacionalnoga odbora globalnih promjena na Austrijskoj akademiji znanosti. Njezina se istraživanja usredotočuju na utjecaje klimatskih promjena, međunarodnu klimatsku politiku i upravljanje prirodnim resursima. Nakon završetka diplomskoga studija smjera Umweltsystemwissenschaften (znanosti o okolišu) s naglaskom na ekonomiju 1999. godine, doktorirala je 2003. godine i habilitirala (Venia Docendi) deset godina kasnije, također u području ekonomije. Bila je i gostujući profesor na Sveučilištu u Manchesteru u Ujedinjenom Kraljevstvu i na Sveučilištu u Oslu u Norveškoj.

Izvor: cp-pictures

Možete li objasniti pojam „održivi razvoj”? Koji je njegov značaj u današnjem društvu?

Ideju održivoga razvoja razvila je komisija Brundtland 1987. godine. Prema tom je izvješću održivi razvoj određen kao „razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnje generacije bez ugrožavanja mogućnosti budućih generacije da zadovolje svoje vlastite potrebe“. Međutim, taj je uvjet vrlo teško provesti u praksi. Trebamo li ostaviti sve neobnovljive resurse u zemlji? Ili jesmo li slobodni koristiti ih ako osiguramo nadomjestak za njih, kao što su obnovljivi izvori energije?

U posljednjih dvadesetak godina naglasak je pomaknut na problematiku klimatskih promjena te stoga većina država danas razmatra strategije emitiranja nižih razina ugljika kako bi ispunili tzv. „cilj dvaju Celzijevih stupnjeva – 2 °C target“. Taj cilj označava smanjivanje emisija stakleničkih plinova toliko da svjetska prosječna temperatura ne poraste, s razumnom vjerojatnošću za više od dva Celzijeva stupnja iznad predindustrijske razine.
U skladu s tom namjerom Europska je komisija zadala sljedeće ciljeve:
pad emisija zemalja članica za 40 posto (%) do 2030. godine (u odnosu na 1990. godinu), rast udjela obnovljivih oblika energije na 27 % i povećanje energetske učinkovitosti također za 27 %

Kakva je trenutna situacija u svijetu kada je riječ o politici klimatskih promjena? Kako ona ovisi o ekonomskoj razvijenosti države i koje su daljnje promjene koje treba provesti kako bi održivi razvoj postao stvarnost?

Kao što je vidljivo iz prethodnog odgovora, različite zemlje pristale su na mjere smanjenja emisija stakleničkih plinova. Prošlogodišnja Pariška konferencija u tom je pogledu označavala prekretnicu jer su prvi put razvijene zemlje i zemlje u razvitku bile usuglašene oko tih mjera. Dok su razvijene zemlje, zbog financijskih mogućnosti i pristupa novim tehnologijama koje koriste niske razine ugljika lakše u stanju te mjere i provesti, ostvarenje cilja „dva Celzijeva stupnja“ ne će biti moguće bez sudjelovanja gospodarstava u nastajanju, među kojima se najviše ističe Kina koja već danas ima više emisije od Sjedinjenih Američkih Država. Pariški dogovor također zahtjeva da najrazvijenije države pomognu najranjivijim državama kao što su manje otočne države koje će biti snažno zahvaćene klimatskim promjenama u obliku porasta razine mora, u procesu smanjivanja emisija.

Što podrazumijeva „vrednovanje okoliša“? Je li to jedan od preduvjeta za ostvarenje cilja „dva Celzijeva stupnja“?

Vrijednosti mnogih okolišnih dobara i usluga kao što su čist zrak, hranidbeni lanci ili klimatska regulacija ne odražavaju se pravilno na tržištu. Razlozi za to su nepostojanje prava vlasništva na čist zrak i vodu (javna dobra) ili eksternalija onečišćenja, gdje zagađivači ne razmatraju negativne posljedice svojih postupaka. Kao rezultat toga, korisnici će onečistiti više nego što bi bilo optimalno s društvenoga stajališta.

Vrednovanje okoliša pomoću raznih anketa i upitnika može pomoći pri određivanju stvarne vrijednosti okolišnih dobara i usluga i tako činiti osnovu za odluke o provođenju mjera. Na primjer, ministar okoliša može iskoristiti te informacije za donošenje odgovarajućeg poreza na onečišćenje ili pomoću dobivenih vrijednosti usporediti troškove i koristi nekog javnog projekta na tom području, poput koristi izgradnje brane i njezin negativan utjecaj na okoliš (npr. na ribe).

Koja je razlika između obnovljivih i neobnovljivih resursa, kako im pristupiti i kako ih odgovorno koristiti?

Glavna razlika između obnovljivih izvora (kao što je biomasa) i neobnovljivih izvora (kao što su nafta, plin, minerali...) jest da se prethodni obnavljaju, dok kod potonjih to nije slučaj.
Međutim, obnovljivi se izvori također mogu iscrpiti, primjerice kada njihova stopa uporabe prelazi stopu obnavljanja. Primjer toga može biti nekontrolirani izlov riba. Druga bitna razlika jest u tome što je dostupnost obnovljivih resursa općenito vrlo raznolika, za razliku od mnogih neobnovljivih resursa koji su prostorno visoko koncentrirani i tržišna snaga polagatelja na njihova vlasnička prava može predstavljati problem.

Trenutno se nalazimo usred procesa prijelaza s neobnovljivih izvora energije na obnovljive. Kako bi taj prijelaz morao biti proveden i koje promjene on donosi?

Svakako da smo trenutno u toj tranziciji. Spomenuti cilj „dva Celzijeva stupnja“ zahtjeva potpunu promjenu energetskoga sustava iz nafte i plina na obnovljivu energiju, kao što su Sunčeva energija i vjetar. Zemlje teže povećanju svoje energetske samodostatnosti (smanjenju ovisnosti o uvozu), a i u prilog toj namjeri ide činjenica da je, primjerice, cijena solarnih ćelija u proteklih nekoliko desetljeća znatno pala. Od europskih su država Njemačka i Španjolska vodeće u tom procesu, ali prate ih i druge države jer su stare termoelektrane dostigle kraj svojega životnoga razdoblja, tj. isplativosti.

 Jedna od promjena koje će prijelaz na obnovljive izvore energije svakako donijeti jest činjenica da su ti oblici količinski promjenjivi (npr. ovise o vremenskim uvjetima) i stoga su dodatni sigurnosni back-up sustavi potrebni kako bi se postigla stabilna električna opskrba. Nadalje, dok velike tvrtke proizvode tradicionalnu struju, sada će i kućanstva moći postati dobavljači, prenoseći višak struje koju dobivaju iz svojih solarnih ćelija.
Dakle, nije riječ samo o prijelazu s jednog oblika izvora energije na drugi, već taj proces donosi i dublje promjene u načine opskrbljivanja energijom.

Koji su međunarodni okolišni problemi i što ih razlikuje od onih lokalnih?

Prvi zaista veliki međunarodni ekološki problem bio je trošenje ozonskoga omotača zbog  CFC-a i ostalih za ozon štetnih tvari. Pod vodstvom Ujedinjenih naroda, problem je zbrinut Montrealskim protokolom te je prestankom korištenja štetnih tvari za ozon (npr. u hladnjacima) za manje od desetljeća kasnije i riješen.

Nažalost, protokol iz Kyota za rješavanje globalnoga zatopljenja nije se pokazao ni približno uspješnim. Staklenički se plinovi ispuštaju tijekom gotovo svakog procesa proizvodnje, a koristi smanjenja emisija tih plinova javljaju se s vremenskim odmakom zbog sporoga odaziva klimatskoga sustava, a i svaka zemlja pojedinačno nema poticaj činiti velika smanjenja, s obzirom na to da se eventualna korist javlja tek u slučaju da se većina zemalja drži dogovora smanjenja emisija (one države koje bi se pridržavale mjera smanjivanja bile bi u ekonomski nepovoljnijem položaju od drugih, a globalna bi korist bila vrlo niska te bi je uživale sve države, neovisno o njihovim emisijama).

Međunarodni okolišni problemi zahtijevaju stoga i međunarodnu koordinaciju ciljeva te je nužno imati učinkovit sustav za provođenje koji bi bio spreman djelovati u slučaju da neka zemlja ne poštuje zadane ciljeve. 

Kako bi zemlje u razvoju, poput Hrvatske, trebale pristupiti svojoj okolišnoj strategiji i svojim okolišnim resursima? Mogu li igrati zapaženu ulogu u globalnom procesu postizanja održivoga razvoja?

Za zemlje u razvoju važno je imati pouzdan sustav energije i zbog pada troškova obnovljivih izvora energije postoji stvarna mogućnost da se to i ostvari. To će doprinijeti i smanjenju ovisnosti o uvozu energenata, što oslobađa devize za neku drugu uvoznu robu. Što se tiče Hrvatske, za nju je važno povećati otpornost na klimatske promjene jer mnoge posljedice klimatskih promjena, poput rasta temperature i manje kiše, mogu štetno djelovati na ekonomske sektore kao što su turizam, poljoprivreda i ribolov. Nadalje, veći broj toplih dana mogao bi također zahtijevati porast energijskom opskrbom kako bi se zadovoljila povećana potreba za klimatskim uređajima.

Rješenja za povećanje otpornosti prema klimatskim promjenama leže u prilagodbi, kao što su poboljšanje građevinske izolacije, preusmjeravanje turističkih posjeta na proljeće i jesen, u vrijeme manjih vrućina, i razmatranje mogućnosti učinkovitije uporabe vode i navodnjavanja.

Što bi trebalo provesti u smislu donošenja zakona i ostalih područja kako bi se okolišni potencijali država u razvoju, poput Hrvatske, mogli potpuno iskoristiti?

Energetska i klimatska strategija koja ima postavljene ciljeve za 2030. godinu i nakon nje važna je za pouzdano poslovno okruženje. Tek kada tvrtke vide da je država ozbiljna u zadavanju i provođenju ciljeva, počet će povećavati energetsku učinkovitost i smanjivati emisije ugljikova dioksida. Unos obnovljive energije može se potaknuti privremenim subvencijama za investitore, primjerice poreznim olakšicama ili takozvanim Feed-in tarifama. 

Koji su budući problemi i izazovi vezani uz ekonomiku okoliša i održivi razvoj te kako se za njih pripremiti?

Čak i u slučaju da se staklenički plinovi snažno smanje, prijašnje će emisije dovesti do dodatnog zatopljenja. Kako bi se poduzeća i kućanstva učinilo otpornima na klimatske promjene, nužno je pružiti informacije o mogućim utjecajima klimatskih promjena i tome kako se one mogu ublažiti prilagodbom. Osim toga, javne mjere moraju osigurati da ključna infrastruktura poput električnih vodova, morskih zidova i prometne infrastrukture budu otporni i neovisni o klimatskim promjenama, kako danas tako i u budućnosti.