– Tomislave, mislim da ovako više neće ići! Uza svu dobru volju…

– Možemo li barem pokušati? Znaš, postoji jedna ustanova koja se zove bračno savjetovalište.

– Loš ubačaj, Tomislave. Slabo gađaš iz prekida…

– A sad se i košarkaškim rječnikom razbacujemo? Da mi je znati…

– Majko, oče, hajdemo sjesti i razgovarati kao ljudi. Pa toliko valjda možemo?

– Majko, oče!? Mora da je onda ozbiljno, Snježo, kada nas tako službeno oslovljava…

– Pa dobro, posjedajmo – uzdahne uz slijeganje ramenima – a gdje ti je sestra?

– Šiknuo sam joj poruku, spustit će se za tili čas! – reče smanjujući svjetlinu na svojem Samsungu.

– Vidiš ti tu djecu, moj Tomi, sve preko poruka rješavaju…

– Moj Tomi? Napredujemo, ljubavi… – dobaci uz nesuptilan mig.

– Ne nadaj se previše, to mi je više ostalo kao, kako li se kaže...

– Poštapalica?

– Jest, tako je – potvrdi samozadovoljno. – A tko li nam se to spustio?

– Stigla kraljica!

– Samo se ti rugaj, Krešo, vidjet ćeš kad tebe uhvati neka. Zvijezde ćeš joj morat' skidat'…

– A je li, meni nisi tako obećavao…

– No, no, nemojmo sad mijenjati temu. Neka Jelena sjedne s nama, pa ćemo raspraviti k'o ljudi.

– Nemojte se previše truditi, znamo da ste pukli, samo to ne želite akseptat…

– Vidi ti nje, odmah oštro po materi svojoj… A tko te rodio i othranio? I kakav je to rječnik? Asepsola imaš u hladnjaku!

– Nemoj tako Snježo, nije tako mislila…

– Ma, šta nije? Dobro znam sve te fore…

– Jess, što pobogu radiš – prošapće mladac vidno uzrujan.

– Nemoj se ubacivat', snimam tik tok… Šta će mastan bit, već vidim dva'est novih folouvera… – zaiskri u očima.

– Ma sakrij to, jesi normalna? Moramo ih nazad spojit, a ne rasrdit! – naznači u polušapatu.

– Ok, ionako imam materijala za pet, šest komada… – zaključi bezvoljno ne ispuštajući mobitel iz ruku.

– Evo, ovako, djeco moja draga. Očito sve znate. Ja sam, unatoč svemu, i dalje zato da Vaša majka i ja još jednom pokušamo…

– A ja naznačujem da sam protiv!

– … u bračnom savjetovalištu. No, kao što vidite, Vaša majka uporno odbija pokušati…

Brat i sestra pogledali su se ispod oka i zakolutali u znak međusobnoga nezanimanja.

– Kao što vidite, dragi studenti, ova dinamična i naizgled kohezivna zajednica vrijedan je ostatak nekadašnjega društvenoga konstrukta koji se nazivao nuklearna obitelj. Ovakvih snimaka nekada je postojalo u tisućama, no rijetke su uspješno pretvorene u naš standardni format.

– Postoje li i danas primjerci ovakvih bliskih osobnih interakcija, prof. Greene?

– Koliko znam, u našim krajevima to i nije slučaj. Ipak, u zaostalijim područjima od naše Federacije, poput dotične Kroejše, lako biste naišli na ovakve intraspecijske odnose.

– Nije li to onda, profesore, zaostatak evolucijskih procesa kakav uočavamo i kod nekih društvenijih životinjskih vrsta, primjerice vukova ili primata? Fragment „Prošlih vremena“?

– Zanimljivo zapažanje, kolega Pickford. Jedan sociolog iz „Prošlih vremena“, kako li se ono zvao, tvrdio je da je takva međuljudska tvorevina temelj društva. Cont, Cort, kako li je bilo? – zadržao je misao – Nevažno. Ono što nas u danom slučaju zanima jest novi pojam s kojim ćemo se susresti, a s kojim ste se sigurno upoznali na nekome od prethodnih kolegija. Ovaj snimak – zaustavio je snimku u trenutku kada je Snježana ustala i zauzela značajan stav s rukama u zraku, a stanoviti Tomislav prekrižio ruke, uz vidljivi prkosni osmijeh – pokazni je primjerak emocionalno-pravne prakse iz „Prošlih vremena“ poznate kao „rastava braka“.

– Razvrgavanje bračne zajednice zakonskim putem?

– Odlično, kolega Klassich, gdje li ste to samo iskopali?

– Baka mi je bila podrijetlom Kroejšanka, ne sjećam se više grada… Poklonila mi je neke arhivirane poveznice s njihove mreže pa sam na brzinu prosurfao, kad ste to već spomenuli.

– Nadam se da je Ured za podršku upoznat s vašim digitalnim vlasništvom, kolega – u glasu se osjetio blagi prijekor – ne želimo Vas izbrisati iz Sustava…

– Naravno, profesore, uredno sam prijavio svoju bazu linkova u poreznom oblaku.

– U tom slučaju, s obzirom na to da ste upoznati s problematikom, prijeći ćemo na prijelazni, dezintegracijski model ove zajednice koji se krajem „Prošlih vremena“ pojavio u…

– Prof. Greene, možemo li prije toga odvrtjeti snimku do kraja?

– Neka Vam bude, kolegice Chandavarkar, ali onda stvarno moramo ubrzati s gradivom. Kao što znate, ispitni rok je opasno blizu.

– To zvuči kao neki prastari izraz. Da ga niste iskopali iz nekog formalina?

– I jest, kolega. Upravo ćemo se s potonjom terminologijom susresti u ostatku snimke…

– Mama, tata, otkud vi ovdje… Mogli ste se najavit', ručat' s nama...

– Ne budali, Jelena, znaš zašto smo ovdje. Vrijeme je da stara garda preuzme uzde i spasi stvar.

– Da nisi to, bako, pokupila iz nekog vesterna? – podrugljivo će djevojka namještajući joj stolac domaće proizvodnje (puno drvo, vjerojatno iz Oriolika).

– Jele moja, bila si opasno blizu. To ti je iz „Malog mista“ – tu je Matthew Pickford ponosno osjetio uvažavane poglede ostalih kolega.

– Ajde, Mare, o'ladi. Nismo tu radi televizora, nego radi naših golupčića – i pokaže na zeta.

– Siguran sam da Snježana i ja to možemo riješiti među sobom i djecom – odvrati blago uznemireno pater familias uz pripadajuću gestikulaciju. – Da vam natočim jednu, Ljubo? – vodio se onom: rakija – connecting people.

– Može, može, ali daj, mol'm te, jedan prst vodoravno. 'Oćeš ti, Mare?

– Nemoj meni, udarit' će me. Znaš da nisam od žestice…

– Pa nećete se valjda sad tu nalokavat dok mi gubimo vrijeme? – Jelena je, naime, baš bila u dogovorima za kavu. Ana je napucala Luku i trebalo je to proslaviti.

– Utrni jezik – oštro će majka. – Ajde, molim te, spremi to sad, Tomislave…

– Uzmi i ti, draga moja Snježo, popit ćemo jednu, ta obitelj smo. – Kakav obrat, pomisli Snježana. Bit' će da je to dio njegove taktike…

– Tako je, dobro zboriš sine. Popit' ćemo jednu, pa na posao – zaključi Ljubo dosežući čašicu.

– Živjeli!

– E, ljudi, al' dajte sad fakat speedupajte, neki imaju dogovore…

– Vidi se da si ista majka, Jele draga. I ona je tako oblijetala oko mladića i govorila bedastoće, pa vidiš kakvog je uhvatila…

– A kakvog to, milostiva gospojo? – blagopokojnost nije više mogao glumiti.

– Najboljeg, zete dragi, najboljeg!