Marko Paradžik: Moj otac

 
Moj otac je priča ispričana prije moje priče
I nema više njega nego mene
I nema na mom licu više njegove sjene
Ostale su samo tuđih ljudi o njemu priče
 
Moj otac je poezija napisana prije moje poezije
Grobni mu humak sjetom na život diše,
Dok moja ruka o njemu nespretno nešto riše,
Znam da ga nema više,
Ime mu spominju sve tiše i tiše,
Ostali su samo stihovi od moje majke poezije
 
Moj otac u meni još uvijek živi
U sinu mom pogled se njegov životu još uvijek divi
U unuku mom prezime mu razbija svaki sudbe oblak sivi
Ostali su samo njegovi potomci u kojima još uvijek živi



© Udruga Obnova 2021. All Rights Reserved.

Ova stranica koristi kolačiće (Cookies) radi pune funkcionalnosti i boljeg korisničkog iskustva. Više o kolačićima: Izjava o privatnosti.

Nastavkom pregledavanja suglasni ste s uporabom kolačića.