Marko Paradžik: Pjesme
Vjenčanje neba i zemlje
Posvećeno D. L. i A. L.
Cvrči, cvrči cvrčak na drevnom dvoru,
Dvoru u davnini vremena zaboravljenom...
Obred drevni veže vas u jedinstvu svetosti,
On odražava bjelinu vaše nepokolebljive vječnosti,
Zavjet mirisne i smirene odanosti
Uobličen u zlatni krug vjernosti
Čuje se glas buduće prošlosti:
„Vjera, ljubav i ufanje...“
Hrvač
(iliti Ad maiorem Dei gloriam)
Sa životom gordim se hrvam,
Da ga svladam,
Da njim ovladam,
Da njim zavladam!
I boj se ljuti između nas bije;
A publika čovječanstva nijemo gleda...
I šuti,
I bol ćuti,
I smrt sluti.
Talent da u pomoć pozovem nemam.
Samo moja volja tu je
Što u volju Božju se čvrsto uzdaje...
Znam da me Hektorova kob čeka,
Neka samo ona čeka,
Jer moj poraz pobjeda bit će!
Sve dok moje srce Njega slavi!
Sve dok moja pjesma Njega hvali!
Božja zora nakon tamne noći stići će!
27. 10. 2018.
Bog
Radost u prsima želi vikati:
Hvala Ti što jesam!
Jednom kada počneš biti, nemoguće je više ne biti...
Zalazak sunca obasjava crvenilom figuru mislioca na terasi
Šeće amo tamo
Misli: Kako je divno biti i kako se milijun teških trenutaka
ne može mjeriti s ovim trenutkom kada sam sretan što jesam...
Stoji bosih nogu na travi, u noći
Zemlja ga puni snagom da gleda
Gleda u zvjezdano nebo i moli Oče naš
Koji jesi na nebesima...