Trebamo li se aktivno uključiti u politiku?

39e484de 8166 43e3 9f94 e7da43eba3a1Dva prijatelja istog imena, oba člana udruge Obnova, krenuli su autom prema Muću gdje se imala održati momačka proslava na okolnom brdu u šatorima uz veprovinu. Pomolili su svetom Josipu, inače i službenom zaštitniku udruge Obnova, da ih čuva na putu i sretno dovede do odredišta. Zanimljivo oba momka su, osim činjenice da su dijelili ime s Marsom i činjenice da su bili u istoj udruzi, također imali sličnost po činjenici što su oboje bili aktivni u političkom životu trenutačno marginalnih stranaka, jedan HČSP-u, drugi HSP-u, s jednom bitnom razlikom – HČSP-ovca je prestao sudjelovati aktivno u političkom životu, dok je HSP-ovac tek počeo sudjelovati u političkom životu. Lagano kao u nekom filmu ceste, razgovor se počeo vrtiti kao sve brži vrtuljak upravo oko te razlike i stava prema ključnom pitanju – trebamo li se aktivno uključiti u politiku. Bivši HČSP-ovac je imao stav da je biti aktivno uključen u politiku gubitak vremena:

-          Ja sam bio ušao u mjesni odbor K. B. i pobijedio puno igrača iz puno jačih stranaka pa imam legitimitet govoriti o tome da je to gubitak vremena jer malo se toga može bez da si dio vladajuće stranačke mašinerije.

-          Oprosti, no moj stav je jasan. Svatko tko nije uključen aktivno u stranački život nema legitimitet govoriti o aktualnoj politici. On svoje mišljenje može izraziti pasivno kroz glasovanje i to je to, a sve drugo je lajanje na mjesec i krčmarska priča ili kako ti kažeš gubitak. Stoga, ja odbijam pričati s tobom o aktualnoj političkoj situaciji, sve dok se sam ne uključiš ponovno aktivno u neku političku stranku pa makar ona bila marginalna po izbornom rezultatu ili suprotnog svjetonazora od mog.

-          Kako da se uključim ponovno kad sam vidio kakvi sve krkani i neznalice sudjeluju u tome. Ne može s takvim ljudima previše čovjek napraviti, zato kažem to je gubitak vremena.

-          Onaj tko iz kurvi i pijanaca iz lokalne krčme ne može izvući korist za opće dobro, taj nije za politiku i sukladno tome o politici treba šutiti. Smatram da si ti bio na dobrom putu jer napredovanje u politici mora biti kao napredovanje u trgovačkim društvima – odozdo prema gore. Iskustvo ophođenja s malim čovjekom iz naroda je krucijalno za razvoj političara. Ako čovjek ne zna pričati sa susjedom o vremenu ili u javnom prijevozu popričati s beskućnikom, onda on nema potencijala za javnu politiku. Ako nema dovoljno spontanosti za pregovore s kumicom na placu oko kile jagoda, onda on nije za politiku. Ima jedna odlična scena u filmu Paola Sorrentina u filmu „Loro“ o sada pokojnom bunga bunga Berlusconiju, gdje on iz dosade nasumično nazove telefonom neku ženu i prodaje joj nepostojeći stan samo kako bi isprobao svoje sposobnosti prodaje malom čovjeku, to jest biraču. Mislim možemo postaviti ovako stvar, pod pretpostavkom da je politika nečastan posao, s kojom se usput rečeno ne slažem, onda kako možeš očekivati da se uspješno nosiš s velikim prevarantima ako se ne možeš nositi s malim prevarantima?

-          Dobro, sve to stoji glede iskustva. Evo ja sam to iskustvo skupio, ali ne možeš ti puno učiniti za opće dobro na nižim razinama kao što mjesni odbor niti kao niskorangirani član režimske stranke, a kamoli kao član male stranke bez pozicije.

-          Ne slažem se s tobom. Jedan napravljeni novi parkić ili uređen put velika je stvar na lokalnoj razini, možda čak i veća od nekih ostvarenja na nacionalnoj ili međunarodnoj razini. Kada sam se uključio u lokalnu politiku i izbore te ostvario rezultat sa svojom ekipom da je prvi put u povijesti HSP-ov kandidat ušao u mjesni odbor, tada sam dobro proučio nadležnost mjesnog odbora i gradske četvrti i usput naučio složenu proceduru stvaranja izbornih lista, organizaciju grupe i komunikaciju grupe s višim razinama stranke, pregovori sa suparničkim strankama, PR taktiku gdje smo s malo novaca napravili veliku priču et cetera et cetera. Ne znam kada bih to učinio da se nisam uključio u politiku i tu sam vidio brojne mogućnosti. Od organiziranja sportskih priredbi do potpore lokalnim udrugama pa sve do manjih komunalnih zahvata. Takve stvari, koliko god se banalne činile, one mogu biti vitalne za život zajednice u kojoj živiš. Mogućnosti su još i veće primjerice ako si načelnik neke zabačena općine, tu uz energičnost možeš napraviti čuda za zapušteni kraj.

-          Ne znam, to je sve ok, no tko za tako težak put ima vremena? Ako si konzervativan i tradicionalan i desno i ne znam što još, onda imaš obitelj i posao i još ubaci tu neki sport i hobi kao što je čitanje knjiga i filmova, taj tvoj put, osim u slučaju profesionalno plaćenog političara, je nemoguć put ili put gdje moraš žrtvovati nešto od ovih nabrojanih djelatnosti. Zar ne bi bio puno bolji put ako se baš želiš baviti politikom da te netko odozgora postavi na neko mjesto s plaćom i tu onda radiš umjetnost mogućeg?

-          Ta druga opcija ima smisla samo ako je ispunjena prva opcija, ergo nisu te opcije međusobno isključivo. Naša rasprava je počela s problematikom gubitka vremena i tako treba završiti. Politika kao poziv nužno mora biti žrtva u određenoj mjeri jer u protivnom ne vodi do općeg dobra i gdje ćeš naći bolju žrtvu, nego u onome što ekonomisti nazivaju neobnovljivi resurs – vrijeme! Ciklički se vremenski vraćam na početak – ili ne gubiti vrijeme besplodnim raspravama o političkom stanju u zemlji ako nisi aktivan u politici ili se aktivno uključiti u politiku i dati svojoj zemlji, državi i narodu ultimativnu žrtvu!

-          Sad je vrijeme da stanemo s raspravom i okrijepimo se kavom jer čeka nas još dug put do Muća…