ANDREW TATE - FENOMEN WOKE IDEOLOGIJE

F2i41moXcA0vW7KDanas je potvrđena optužnica protiv braće Tate, Andrewa i Tristana, koji su se u zadnjih nekoliko godina prometnuli u perjanice pokreta muškosti na internetskim bespućima, a posebno stariji brat, kontroverzni kikboksački prvak Andrew. Za Andrewa sam, iskreno, prvi put čuo nakon što je zajedno s bratom u Rumunjskoj uhićen radi sumnje u trgovinu ljudima i više kaznenih djela usmjerenih protiv spolne slobode. Tad sam „uhvatio“ podatak da je riječ o svojevrsnom internet guruu za muževnost koji je nebrojeno puta prozivan za mržnju prema ženama zbog čega sam odlučio donekle upoznat njegov lik i djelo u proteklih nekoliko godina.

Ono što sam primijetio, gledajući njegove nastupe, da Tate načelno podržava tradicionalizam i to u vidu životnih vrijednosti i spolnih uloga u obitelji i društvu, povratak religije i njenog značaja i povratak muškosti u svakodnevnicu muškarca, privatnu i poslovnu. Druga važna stavka Tateovog nauka jest proaktivan pristup poslovnom životu i stjecanju novca s ciljem hedonističkog življenja, ali i stjecanjem neovisnosti od sustava kojeg Tate naziva „matrix“, odnosno matrica. Svaki njegov nastup je dodatno začinjen luksuznim stilom života, autima, satovima, skupom odjećom i sportskim autima te kubanskim cigarama, kao i neizostavnim vrijeđanjem „lakih žena”. Naime, vrijeđanje žena je donijelo Tateu salvu kritika i optužbi za mizoginiju. No, ono što sam primijetio Tate vrijeđa žene koje nemaju što ponuditi muškarcu izuzev seksa, a zauzvrat očekuju luksuz i doživotnu financijsku sigurnost. S druge strane, Tate opisuje savršenu ženu kao čuvaricu ognjišta, ženu koja mužu ne zadaje brige, probleme i svađe, već je njegovo sklonište od vanjskog života i njegovih izazova, osoba od povjerenja koja pruža ljubav, sreću i odmor. Vrijeđanje „seksualno oslobođenih” žena i uzdizanje „tradicionalne” supruge, uz povremeno ideološko vrijeđanje feminizma, dženderizma i ostalih seksualnih ideologija je i više nego što je potrebno u politički korektnom svijetu da vas proglase čudovištem. No, ljudi koji ga proglašavaju čudovištem ne shvaćaju da su upravo oni stvorili Tatea i pokret muževnosti.

Naime, sve ono što on govori nije ništa novo, barem nama, muškarcima koji smo odrasli u zemljama u tranziciji srednje, istočne i jugoistočne Europe gdje je ideal muškosti još uvijek, s nekoliko prilagodbi, pater familias iz rimskih vremena. Otac je radnik, zaštitnik i hranitelj. Stup obitelji. S druge strane, Tate je našao veliku nišu za svoje tržište u zapadnom društvu. Naime, zapadni milenijalci i zoomeri su neposredno stvorili Tatea. Te generacije muškaraca su postale Tateova sljedba jer su se odmalena, od osnovnoškolskih dana, negdje i vrtićkih, našli na udaru postmodernih ideologija koje za sva zla ovog svijeta okrivili toksične muškarce. Mladim muškarcima kojima su govorili da su njihovi očevi i djedovi nedostojni uzori za suvremenost, da kontaktni sportovi potiču agresiju, da teletinu i vino zamjene algama i mlijekom od soje, da svaki mig prema simpatiji može biti ekvivalent silovanju, da ne voze auta s motorima s unutarnjim izgaranjem obratio se Tate i rekao jednostavno budite muškarci. Borite se sa životom, budite njegovi gospodari, ne budite lutke na koncu matrice ili nemoralne žene, budite gospodari svog doma, ali i zaštitnici i branitelji. Tate im je lukavo prodao sve ono što je u biti bilo u njima, odnosno oslobodio je sve ono što je kastrirajući sustav zakopao duboko u njima. Jedite meso, trenirajte, iskoristite priliku za zaradu, nađi dobru ženu i osnuj obitelj, sve ono sto su napravili svi muškarci otkako je svijeta, osim zadnjih dvadesetak godina. U cijeloj situaciji upravo Tateovi mrzitelj i ne shvaćaju da su ga upravo oni posredno stvorili jer su im uzeli uzore u životu, a oni su ga našli u Tateu. Uglavnom, Tate je posljedica rata protiv toksične muževnosti jer govori sve ono što politički, kulturni i medijski mainstream zabranjuje ili smatra negativnim utjecajem. Druga stvar koja je privlačna kod Tatea je njegov rat protiv velikih medijskih kuća, odnosno njihovih novinara koje Tate redovito izdominira, a koje sve veći broj mladih ljudi prepoznaje kao pse čuvare kompleksnog sustava moći i novca, kao zamagljivače istine i predstražu političke elite.

Iako je Tate samoproglašeni prorok tradicije i muževnosti, čak i neupućenom promatraču jasno je da Tate ne živi tradicionalan život. Naime, umjesto da nađe tradicionalnu suprugu, on se okružio s „Onlyfans“ modelima od kojih je navodno pobjegao sa Zapada i potiče na stvaranje pornografskog sadržaja. Zatim je prešao na islam, iako to baš nije religija koja se tradicionalno veže uz Zapad ili Rumunjsku, no prema njemu je to najmuževnija religija (vjerojatno zbog poligamije) iako, osobno, u tom neočekivanom obratu osjećam utjecaj arapskog svijeta, da ne kažem novca. Naposljetku, njegov hedonistički način života i način trošenja novca (iako je to stvar osobnog izbora) ne upućuje da je sklon tradicionalnom načinu života. Patrijarhat naših očeva i djedova je bio vrlo različit od internetske muževnosti braće Tate. Njihova muževnost je proizlazila iz duhovnog i fizičkog autoriteta, ali i želje i volje za podnošenjem žrtve radi zasnivanja i podizanja obitelji. Njihova primjena nasilja je bila pitanje nužnosti i ugroze njihovog načina života dok su nasilje nad ženama smatrali grijehom i činom kukavičluka što se može pročitati u “Ognjištu” Mile Budaka u kojem je autentično opisan lički patrijarhalni sustav koji je u biti u tom vremenu bio tipičan za sve hrvatske krajeve. Stari hrvatski, odnosno europski patrijarhat je proizlazio iz kršćanstva, ne iz brutalne sile i volje za zaradom. No, u cijeloj priči Tate nije negativac, no nije ni pozitivac, ali je na putu da jednog dana postane pozitivac jer ipak je naposljetku, kritičar zlog i sotonističkog sustava kojem je krajnji cilj uništiti muškarca i ženu i obitelj kao posljedicu njihovog sjedinjavanja. Tate kakav god da je trenutno, ipak je čovjek na putu sazrijevanja, koji je prepoznao zlo, ali nije do kraja prepoznao dobro, a da ipak je muževan čovjek pokazao se u svom držanju u sukobu sa cijelom kohortom medija i na kraju represivnim i pravosudnim sustavom, bez obzira na njegovu potencijalnu krivnju i ishod kaznenog postupka.