NEOFOLK I SMRT U LIPNJU: POBUNA PROTIV MODERNE GLAZBE

Autor: Tomo Hunjak, student Umweltsystemwissenschaften (znanosti o okolišu), Sveučilište u Grazu

 

neofolk sl1Slika1: naslovnica izdanja „Something Is Coming“, snimke koncerta neofolk grupe Death In June u Zagrebu, 1992. godine. Sav prihod od prodaje doniran je za opremanje zagrebačkog centra za rehabilitaciju vojnih i civilnih ratnih invalida.

 

ŠTO JE NEOFOLK?

    Pojam „neofolk“ označava glazbu i kulturu proizišlu iz post-industrial glazbenoga žanra sredinom osamdesetih godina prošloga stoljeća. Njegove začetne značajke bile su povezivanje elemenata punka i novog vala s tradicionalnim akustičnim instrumentima, prvenstveno gitarom te tematike popularne u tadašnjoj mračnoj alternativnoj sceni (Schwarze Szene), kao što su okultizam, misticizam i nordijska mitologija.

    Početci neofolka vezani su uz London, a njegovim začetnicima smatra se tamošnja grupa Death In June sa svojim suradnicima. Glavni idejni pokretač tih izvođača bila je pobuna protiv prevladavajućeg pop zvuka 1980-ih godina i zazivanje povratka nekih starijih, romantičnijih i duhovnijih razdoblja, u kojima je materijalizam u drugom planu. Međutim, tekstovi pjesama uglavnom su osobnog i pesimističnog karaktera, pružaju više utjehu u ovom za neofolkaše degeneričnom razdoblju nego što pozivaju na bilo kakvu vrstu reakcionarnog djelovanja. Svojim radom predstavnici neofolka slušatelje žele osvijestiti o vremenu i postmodernističkoj duhovnoj krizi kojom su okruženi te im ukazuju na vrijednosti koje bi ih održale u što većoj mjeri nezahvaćenima takvim općim stanjem svijesti.

    „Problem današnje zapadnjačke glazbe je u tome što ona ne pruža ništa osim plitkih zadovoljstava, beznačajnog uživanja i jamstvo cjelonoćnog plesanja, [...] sve potpuno besmislene stvari.“  David Tibet, cca. 1988.

RAZVOJ NEOFOLKA   

    Kako se do 1985. godine Death In June postupno pretvorio u one-man band jednog od njegovih osnivatelja, glazbenika Douglasa Pearcea, tako je i njegov zvuk napuštao utjecaj (post-) punka i uvodio širu paletu tradicionalnih narodnih instrumenata, s akustičnom gitarom kao vodećim instrumentom. Usporedno s Di6-om (popularna kratica za Death In June), razvija se još jedan smjer blizak neofolku i gotovo neodvojiv od njega, takozvani Apocalyptic Folk glazbenika Davida Tibeta, osnivača grupe Current 93 te Douglasova dugogodišnjega bliskoga suradnika. Riječ Folk u ovom slučaju, prema samim riječima autora tog izraza, Davida Tibeta, ne označava glazbeni pravac, već osobe, ljude − „muzika rađena od strane apokaliptičnih momaka“ i od neofolka se razlikuje u većem naglasku na duhovnu tematiku i preokupiranost eshatologijom kao glavnim motivom tekstova pjesama. Valja spomenuti i Tonyja Wakeforda, jednog od izvornih članova grupe Di6 i osnivatelja solo-projekta Sol Invictus, kao trećeg najutjecajnijeg neofolk predstavnika. Kasniji neofolk izvođači svoj su rad ponajviše temeljili na spomenutom trojcu, uz minimalna glazbena i tematska odstupanja, tako da se može reći da je od početka devedesetih godina, kada se dogodio posljednji osjetni pomak u zvuku (gotovo pa potpuno napuštanje post-punk i new wave korijena uz još veći naglasak na akustične instrumente) pa sve do danas, neofolk pravac ostao prilično nepromijenjen. U tom razdoblju devedesetih godina prošloga stoljeća došlo je i do proširenja scene neofolka i bliskih žanrova, sa sjedištem u izdavačkoj kući naziva „World Serpent Distribution“, koja je, sve do njezina bankrota 2004. godine, izdavala većinu njihovih naslova. Danas postoji nekoliko većih neofolk izdavačkih kuća i scena nije više toliko koncentrirana u Londonu, već se proteže cijelom Europom, a najviše predstavnika djeluje u skandinavskim zemljama te u Austriji i Njemačkoj. 

NEOFOLK I KONTROVERZE

    Tema koja se nameće kod svake rasprave o neofolku i njegovim predstavnicima jest kontroverzna estetika. U njoj prednjači već spomenuta grupa Death In June. Kontroverzno je već i samo ime grupe koje se odnosi na Noć dugih noževa, trodnevna politička ubojstva od strane nacističkog režima u Njemačkoj. Također, gotovo svaki dio logotipa grupe prožet je negativnim konotacijama. Naime, on sadržava SS-ovu (paravojno krilo NSDAP-a) inačicu simbola Totenkopf. Kako su kasniji neofolk bendovi bili izrazito nadahnutu Di6-om, u većoj su ili manjoj mjeri preuzeli i njihovu estetiku. Poneke aktivističke grupe također smatraju kontroverznim široku uporabu runa i raznih simbola germanskog paganizma koje koriste neofolk izvođači te njihov militaristički stil odijevanja. Iako Douglas Pearce odbija dati konkretan odgovor na pitanja o razlozima takvog vizualnog aspekta svojega rada, bilo bi vrlo pretenciozno i uskogrudno Di6 označiti kao „neonacistički“ projekt. Već sama činjenica da je Douglas P. otvoreno homoseksualne orijentacije i koristi zastavu duginih boja, simbol queer supkulture, s već spomenutim Totenkopfom, ukazuje na različit kontekst uporabe kontroverznih simbola, izvan njihove nepoželjne povijesne uloge. Prema tome, riječ je o vizualno provokativnom glazbenom projektu, što je u skladu s povijesnim razvojem njemu pripadajućeg žanra. Neofolk je podžanr Industrial kulture, čiji je temeljni pokretač oduvijek bio rušenje tabua i izazivanje kontroverzi, o čemu na ovim prostorima najbolje svjedoči uspješna slovenska grupa Laibach, čija je estetika u mnogočemu slična neofolk izvođačima. No, rijetko se koji izvođači odlučuju za tako izravnu uporabu nacističkih simbola kao što to čini Di6, a najčešće je riječ o estetici koja tek podsjeća na totalitarne režime, bez uporabe službenog znakovlja.

    Možda bi najlogičniji razlog za uporabu nacističke ikonografije Death In Junea bio taj, da osim kontroverziteta tipičnog za izvođače srodnih žanrova, Douglas želi povući dodatnu usporedbu između svojega projekta i Trećega Reicha, a to je ideja duhovne otuđenosti od okoline. U njegovim tekstovima prevladavaju motivi melankolije, usamljenosti, neprilagođenosti i nihilizma, i baš kao što je on u svojemu stanju duha odmetnut od današnje svakodnevice i sustava vrijednosti, tako su i politički zagovornici Trećega Reicha bili u svojem svjetonazoru suprotstavljeni tadašnjim društvenim normama. Usporedba koja je, iako je riječ o potpuno drugačijim razinama i motivima takve otuđenosti od okoline, vrlo problematična, provokativna, možda čak i cinična, upravo zato dobiva dodatnu težinu i postiže djelotvoran učinak.

Zbog svega navedenoga može se zaključiti da Death In June nipošto nije neonacistički projekt, već su veze između njega i desnih totalitarnih režima mnogo suptilnije prirode i strogo umjetničkog karaktera. Unatoč tomu, u nekoliko se navrata Di6 susretao s bojkotima i problemima oko organizacije svojih koncerata, a u Njemačkoj je prisutna i zabrana prodaje nekih Di6 izdanja, kao i djelomična cenzura simbola grupe tijekom nastupa uživo.
Problematičnosti povezane s ostalim izvođačima na sceni uglavnom su uzrokovane uporabom paganskih simbola, kao što je runsko pismo te nekih simbola germanskog paganizma koji su se koristili tijekom Trećega Reicha. 

Izazivanje kontroverzi nikada nije bilo strano izvođačima koji pripadaju Industrial žanru ili njegovim izvedenicama, među kojima je i neofolk, ali u velikom broju takvih slučajeva riječ je tek o vizualnoj dopuni njihovih tekstova i koncerata, s ciljem stvaranja uzvišene i mistične atmosfere (rune i ostali paganski simboli) ili o provokaciji koja potiče na kritičko preispitivanje aktualnog zeitgeista (slika 2).



neofolk sl2Slika 2: Izmijenjena zastava SAD-a iz američke turneje Di6; primjer uporabe kontroverznih simbola u provokativne svrhe, karakteristično za Industrial i njemu bliske žanrove. 

 

NEOFOLK DANAS

    Iako u glazbenom i tematskom smislu neofolk žanr već dvadesetak godina ne odstupa od svojega iskušanoga recepta, njegova ideja alternative pop pokretu i danas je jednako primjenjiva kao i za njegova začeća. Spomenuti pioniri žanra još su uvijek glazbeno aktivni, godišnji neofolk festivali privlače publiku iz cijele Europe, i svako se malo pojavi neki novi izvođač koji svojom natprosječnošću žanru ponudi dašak svježine, potrebne da se pridobiju novi slušatelji i da scena ostane aktivna. Uvijek aktualnim pitanjima i motivima prisutnima u tekstovima svojih pjesama, neofolk žanr je utočište za duše razočarane trenutnim društvenim i kulturnim vrijednostima Zapada.

 

LITERATURA

 

A.DIESEL, D. GERTEN, Looking for Europe: Neo-Folk und Hintergründe, Index Verlag, Njemačka, 2013.

  1. FORBES, Misery and Purity, A History and Personal Interpretation of Death in June, Jara Press, Amersham, 1995.
  2. BUTTSWORTH, M. ABBENHUIS, Monsters in the Mirror: Representations of Nazism in Post-war Popular Culture, Praeger, Santa Barbara 2010.