Prikaz knjige Kazimira Katalinića „Od poraza do pobjede: Povijest hrvatske političke emigracije 1945. ‒ 1990.“ (sv. I., II., III., Naklada Trpimir, Zagreb, 2017. i 2018.)

 

Autor: Marko Paradžik

             Autor triju svezaka i budućega četvrtoga, posljednjega sveska knjige naslova „Od poraza do pobjede: Povijest hrvatske političke emigracije 1945.  ‒ 1990.“, Kazimir Katalinić, rođen je 4. ožujka u Sušaku. Godine 1945. otišao je u političku emigraciju u Italiju, zatim 1948. u Argentinu gdje je 1960. diplomirao kemiju i od 1958. djelovao kao tajnik Hrvatske republikanske strane te sudjelovao u radu Hrvatskog narodnog vijeća (1974. delegat, 1977. tajnik, 1982. predsjednik nadzornoga odbora). Devedesetih se godina vratio u Hrvatsku da bi se potom, kao i njegov sada pokojni kolega dr. Ivo Korsky, vratio u Argentinu. Uređivao je časopis „Republika Hrvatska“, a objavio knjige „Organizacijski priručnik HRS-a“ (Buenos Aires, 1974., Sydney 1974.), „Argumenti: NDH, BiH, Bleiburg i genocid“ (Buenos Aires – Zagreb, 1993., 1994.) te „Rađanje države: NDH, Tito, Hrvatsko proljeće i 1991.“ (Buenos Aires – Zagreb, 1994.,1995.). U tri je izdanja priredio i izbor članaka prvoga predsjednika Hrvatske republikanske stranke Ivana Oršanića pod naslovom „Vizija slobode“ (Buenos Aires, 1979., Chicago i 1990. i Dortmund).

            Prva dva sveska predstavila je Hrvatska kulturna zaklada/Hrvatsko slovo d.o.o. u svojim prostorijama 19. listopada 2017., kada su o knjizi govorili Tomislav Jonjić (nakladnik), Zlatko Hasanbegović (recenzent prvoga sveska) i Šime Letina (član Hrvatske republikanske stranke opisane u knjizi), dok je treći svezak javnosti predstavljen 10. svibnja 2018., pod vodstvom Tomislava Jonjića i autora ovoga prikaza.

            Tri sveska sveukupno broje 1106 stranica (I. 334, II. 302, III. 470). Sadržaj im je kronološki podijeljen na tri razdoblja: 1945.1959., 1960.1974., 1974.1980. te je s obzirom na glavni naziv knjige logično pretpostaviti da će se četvrti svezak baviti razdobljem od 1980. do 1990. Lako je odmah uočiti asimetričnu podjelu razdoblja prvih dvaju svezaka naspram trećega sveska, što znači da se autor knjige odlučio na određene povijesne događaje kao kriterije podjele, kako i sam naglašava u predgovoru prvoga sveska: „...I. svezak obrađuje razdoblje od gubitka države i Bleiburga do smrti Ante Pavelića 1959.; II. svezak završava 1974. godine, kada je osnovano II. Hrvatsko narodno vijeće; III. svezak, koji bi trebao izaći u ožujku sljedeće godine, završava smrću Josipa Broza Tita 1980.; IV. svezak obuhvaća razdoblje od Titove smrti do uspostave današnje hrvatske države...“.

Sadržaj od I. do VIII. poglavlja iz prvoga sveska odnosi se na temu poraza i rušenja Nezavisne Države Hrvatske: I. Zašto smo izgubili državu, II. Bleiburg, III. Žrtva Kavrana i drugova, IV. U krvi rođena, V. Uhićenja i izručivanja, VI. „Što dalje od Jugoslavije“, VII. Maček i Krnjević, VIII. Početno lutanje. Poglavlja od IX. do XVI. bave se početcima organiziranja političke emigracije i borbe protiv Jugoslavije te poteškoćama u istom: IX. Otpor hrvatske mladeži, X. Argentina: Kojim putem?, XI. Osnutak Hrvatske republikanske stranke, XII. Pavelić, Stojadinović, Kulenović, XIII. Pavelić se oslobađa Luburića, XIV. Atentat na Pavelića, XV. Branko Jelić i UDB-a, XVI. Razvitak čvrste jezgre, XVII. Pavelićeva smrt. Od nekih teško poznatih detalja, kao što je rad dr. Ive Korskoga u pekarnici prilikom dolaska u Argentinu (kasnije je specijalizirao pravo industrijskoga vlasništva) s ostalim pripadnicima emigracije do bitnih trenutaka u formiranju hrvatske političke emigracije (razlaz Pavelića i Luburića, osnivanje Hrvatske republikanske stranke s Ivom Oršanićem kao predsjednikom, osnutak Hrvatskog narodnog odbora, atentat na Pavelića) očita je idejna nit koja će se provlačiti i kroz ostala dva sveska: očuvanje ideje hrvatske države i njezina realizacija u stvarnosti kroz rušenje Jugoslavije. S obzirom na taj cilj autor obrađuje i događanja na području Hrvatske vezana uz gotovo nepoznati i prešućeni studentski prosvjed 1959. i organizaciju TIHO (Tajna organizacija hrvatske inteligencije), što je sve nagovještaj povijesnoga događaja poznatoga kao Hrvatsko proljeće.

Novih četrnaest poglavlja drugoga sveska bavi se daljnjom izgradnjom i organizacijom hrvatske političke emigracije: XVIII. Suradnja ili jedinstvo? (Težak put prema osnutku I. HNV-a), XIX. Jordan priznao NDH (Luburićeva fatamorgana ili mistifikacija), XX. Uzroci neuspjeha I. HNV-a, XXI. Udba prekida spoj šake i mozga (Ubojstvo u Münchenu i smrt Ivana Oršanića), XXII. Generacijska smjena, XXIII. Hrvatsko proljeće (Predah u borbi i nerealna očekivanja), XXIV. Nova etapa borbe (Karađorđevo: završetak predaha i krah jednog sna), XXV. Bugojno (Ushit za mnoge – zaprepaštenje za druge), XXVI. Sjeme daje svoj plod (Organizacijsko jačanje i širenje HRS-a), XXVII. Proces pokretanja II. HNV-a (Pluralistička suradnja ili totalitarističko jedinstvo?). Odmah možemo uočiti da su poglavljima za razliku od prvoga sveska dodani posebni naslovi u zagradama, vjerojatno zbog ravnoteže između publicističkoga karaktera naslova poglavlja i potrebnoga preciznijega određivanja teme samoga sadržaja. Dodatni prilog drugoga sveska je govor dr. Ive Korskoga iz 1973., koji je spretno dodan s obzirom na to da se dr. Ivo Korsky u ovom svesku sve više profilira kao središnja osoba Hrvatske republikanske stranke. Godine 1951. pristupio je Hrvatskoj republikanskoj stranci koju je 9. siječnja iste godine osnovao prof. Ivan Oršanić te je nakon Oršanićeve smrti 17. prosinca 1968. izabran za njezinoga predsjednika, do kada je bio pomoćnik urednika časopisa „Republika Hrvatska“, da bi na kraju postao glavnim urednikom. Autor je više knjiga u kojima razrađuje ideologiju Hrvatske republikanske stranke s temeljem u Oršanićevim idejama: „Desetotravanjska razmatranja“, Buenos Aires, Republika Hrvatska, 1991., „Hrvatski nacionalizam“, 2. dopunjeno izdanje, Zagreb, Nakladni zavod Matice hrvatske, 1991., „Pet razgovora o Hrvatskoj“, Zagreb, Hrvatska republikanska zajednica, 1992., „Izdaleka“, Buenos Aires, Časopis Republika Hrvatska, 1994., „Iz ideala u stvarnost“, Zagreb, Hrvatska republikanska zajednica, 2005. Njegova ideja realizacije neovisne hrvatske države u formi republike očituje se snažno u ovom djelu, jednako kao u njegovim člancima i knjigama. Zaključno, vezano uz drugi svezak, možemo reći da se uglavnom obrađuju sljedeće teme: pojava nove političke emigracije nakon Hrvatskoga proljeća, konkretne akcije protiv Jugoslavije (napad gerilaca iz političke emigracije na teritoriju Hrvatske), negativno i kontraproduktivno djelovanje Maksa Luburića (farsa s jordanskim priznanjem) i formiranje Hrvatskog narodnog vijeća kao nadorganizacije svih organizacija hrvatske političke emigracije.

Iako treći svezak obrađuje upola manje razdoblje (šest godina), ipak sadržajno ne zaostaje za prvim i drugim sveskom. Prvo poglavlje trećega sveska, XXVIII. Mate Prpić: I pero i Mač (Prešućivani i nedovoljno poznati heroj) vrlo je personalizirano za osobu čije je ime u naslovu poglavlja i koji uz Brunu Bušića daje bitnu poantu: novije generacije Hrvata koji žive u Jugoslaviji i koji se nakon 1945. pridružuju hrvatskoj političkoj emigraciji. Na to koliko je ta činjenica opasna po Jugoslaviju te važna dovoljno ukazuje činjenica nasilne smrti dvojice prethodno spomenutih Hrvata. Još je jedno poglavlje ovoga sveska personalizirano: XXXII. Profesor Vjenceslav Čižek (oslijepjeli i nedovoljno poznati hrvatski Mandela). On nije ubijen od strane države Jugoslavije, međutim zbog svojega je političkoga opredjeljenja šikaniran, progonjen, otet, zatvoren i mučen te pušten iz zatvora tek kasnih 80-ih godina. Treći svezak Katalinićeve knjige jasno otkriva ključni razlog ubojstva Brune Bušića: njegova suradnja u ime hrvatskih proljećara s hrvatskim republikancima na II. Saboru HNV-a u Bruxellesu bila je jedan od razloga za njegovo smaknuće jer UDBA nije željela da dođe do suradnje stare i mlade generacije. U poglavlju XXXIII. Djelovanje UDBA-e u Australiji, obrađen je sudski proces poznat kao suđenje „šestorki“ te je zanimljivo da je prošle godine o tome pisala i novinarka Višnja Starešina u knjizi „Hrvati pod KOS-ovim krilom“, čime je povukla usporedbu sa suđenjem u Haagu gdje se pojavio i sličan naziv procesa. Naime, treba istaknuti da je taj proces u Australiji imao cilj diskreditirati hrvatsku političku emigraciju kao terorističku organizaciju. Slično se dogodilo u poznatoj akciji Zvonka i Julije Bušić te Marijana Buconjića, Joze Brekala i Vladimira Dizdara koji su zbog bacanja letaka osuđeni na zatvorske kazne. Sudski procesi u kojima nije bilo dovoljne osnove za zatvorske kazne rezultat su jakog djelovanja Jugoslavenske diplomacije i tajnih službi. Jesu li ti isti veleposlanici i njihovi potomci i danas u diplomaciji nekako je pitanje koje se nameće samo od sebe. Tri su poglavlja potpuno posvećena daljnjem djelovanju i izgradnji spomenute organizacija Hrvatskog narodnog vijeća: XXXI. Pluralistički II. Sabor HNV-a, XXXIV. Kriza HNV-a (Londonski III. Sabor – sabor razdora). Uz sva navedena poglavlja trećega sveska valja spomenuti i poglavlje XXX. Hrvatski dijalog (Pokušaj sinteze i gradnje mosta) gdje nalazimo početak hrvatskoga dijaloga, to jest politike pomirenja između bivših ustaša i partizana koji počinje daleko prije Domovinskoga rata. Konkretno, radi se o pismima između dr. Korskoga i prof. Šetke kojima se na kraju pridružio i gospodin Šaravanja. U toj pomirbi se nalazi ne samo oprost nego i istina. Navodno je dr. Ivo Korsky izravno komunicirao i s dr. Franjom Tuđmanom. Svezak završava s Titovom smrću i slavljem Hrvata te još jednim prilogom govora dr. Ive Korskoga pod nazivom „Prije zore“.

Iz prikaza poglavlja vidljivo je da se numeracija poglavlja nastavlja iz sveska u svezak, što znači da oni čine kompaktnu cjelinu, a potrebno je napomenuti da sva navedena poglavlja imaju brojna potpoglavlja. Kao dodatna oprema svakog sveska uz kratak sadržaj i popis kratica postoji i kazalo osoba, što uvelike olakšava snalaženje u samoj knjizi, premda bi za jednostavnije snalaženje bilo bolje općenito kazalo. Autor nažalost nije napravio posebnu kronologiju važnijih događaja jer se spominju brojna događanja s datumom, no možda nas to očekuje u posljednjem svesku. Većina sadržaja u knjizi popraćena je brojnim bilješkama (fusnotama) koje za svaki svezak imaju posebnu numeraciju, to jest počinju od početka. U njima autor knjige često uz dodatna objašnjenja sadržaja navodi izvore od kojih je dobar dio emigrantska periodika i privatne zbirke (arhiv HRS-a), a neki su dosad potpuno neobjavljeni materijali tako da ova knjiga u odnosu na te izvore predstavlja svojevrsni ekskluzivitet. Stoga ne bi bilo loše da postoji određena uređena bibliografija izvora, no možda nas to očekuje u konačnom četvrtom svesku. Knjiga je također bogato uređena fotografijama osoba iz političke emigracije, događaja i što je posebno važno ‒ samih izvora, čime se jača povjerenje u njihovu autentičnost.

Svim povjesničarima koji se namjeravaju baviti poviješću hrvatskoga iseljeništva ova će knjiga biti neizostavni izvor, i to pogotovo ako će se istraživati emigracija iz Argentine nakon 1945. godine. Knjiga se također može preporučiti mladim ljudima jer je svjedočanstvo jednoga vremena tijekom kojega se u inozemstvu organizirano borilo za ideju hrvatske države i njezino ostvarenje u stvarnosti u kojoj danas živimo. To je važno stoga što se forma države ne smije poistovjetiti s pojmom vlasti ili režima, a danas se svjesno ili nesvjesno to čini kako bi se teško ostvarena ideja države Hrvata učinila negativnom. Uostalom, teza autora ove knjige i njegovoga kolege dr. Ive Korskoga te Ivana Oršanića jest da se može reći da je režim NDH bio ovakav ili onakav, no da se ne može reći da je ostvarenje države Hrvata u povijesti bilo samo po sebi loše ili još gore zlo.