Dekonstrukcija Kronosa

 

Ante Brešić pl. Mikulić (Comes), doctorandus hist. art, mag. art.

Pregled likovnog ciklusa

Dekonstrukcija Kronosa

Životopis

Ante Brešić pl. Mikulić (Comes) rođen je 1987. u Zagrebu. Školu primijenjene umjetnosti i dizajna završio je 2006. kao slikarski dizajner. Godine 2010. upisao je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, slikarski odsjek, a 2014. završio je preddiplomski sveučilišni studij slikarstva u klasi redovitoga profesora Igora Rončevića. Diplomski sveučilišni studij slikarstva u klasi red. prof. art. Duje Jurića završio je 2016., stekavši naslov magistra slikarstva. Od 2017. doktorand je modula povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu pod mentorstvom prof. dr. sc. Vedrana Barbarića. Također stvara pod umjetničkim i autorskim nazivom Comes, latinskim nazivom naslova iz obiteljske prošlosti. Izlagao je na više likovnih izložbi i radionica, među kojima ističe samostalnu izložbu „Dekonzervacija 1914.“ u Sarajevu 2014., koja zbog blizine mjesta i samoga dana otvaranja na stogodišnjicu sarajevskoga atentata predstavljala svojevrstan site specific, kao i „Ilegalna izložba Split 2017.“, koja je zanimljiva kao spoj konceptualne umjetnosti, site specifica i klasične likovne izložbe u kojoj su predstavljeni dotadašnji radovi. Suradnik je interdisciplinarnoga časopisa „Obnova“ u kojem uređuje odsjek za kulturu i umjetnost te vodi zbirku umjetnina i galerijsku aktivnost udruge. Član je i heraldičar Hrvatskog kraljevskog vijeća (HKRV) od 2014. i Matice hrvatske (MH) od 2015. Njegov rad „Novembarska događanja i SHS“ komisija ALU uvrstila je među najbolje studentske radove 2012./2013. akademske godine. Uz suvremene i tradicionalne slikarske tehnike bavi se heraldikom, veksilologijom, scenografijom i tehnikama slikarstva na staklu. Uz likovnu umjetnost piše znanstvene i stručne članke te održava različita predavanja vezana uz problematiku i teme iz područja povijesti umjetnosti, suvremene umjetnosti, povijesti, kulturologije, ideologije, geopolitike, medievistike, heraldike i veksilologije. Živi i stvara na relaciji Zagreb ‒ Split.

Dekonstrukcija Kronosa

Opći i tehnički opis

Ciklus je nastao kao skup radova diplomskoga rada, predstavljenoga javnosti i obranjenoga na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu 2016. Sastoji se od pet slika koje uz tekstualni dio čine konceptualnu i likovnu cjelinu. Slike su naziva Aristokracija, Timokracija, Oligarhija, Demokracija i Tiranija. Rađene su u tehnici ulja na platnu, dimenzija 80 x 100 centimetara, nastale u razdoblju 2015. ‒ 2016. godine.

Koncept ciklusa

Kronos, (grč. Χρόνος, Chrόnos) vrijeme

Kronos predstavlja grčku božansku personifikaciju vremena, a nastao je kao iskonsko božanstvo iz Kaosa. U predsokratskoj filozofskoj misli prikazan je u zmijolikom obliku s tri glave, od kojih je jedna glava čovjeka, druga bika, a treća lava.[1] Kasnijim razvojem filozofije za vrijeme Platona i njegova djela „Timej“ razvija se složeniji oblik pojma vremena te se mijenja i mitološka predodžba božanstva koji se počinje identificirati s Kronom (titanom) kao isti lik.[2] U toj personifikaciji vremena vrijeme dobiva i negativnu konotaciju prolaznosti i proždiranja, što se tumači i kroz Kronovo (lat. Saturn) proždiranje vlastite djece. U kasnijim razdobljima vrijeme se u ikonologiji počinje prikazivati s prizorom starca (vječnoga vremena).

U društvu koje zbog svojstva naše povijesti kroz razdoblje od 19. stoljeća do današnjice te promjene različitih vrsta ideologija ima velike ideološke raskorake, čak i državni diskontinuitet, postavlja se pitanje tumačenja vlastite povijesti koja predstavlja uteg u suvremenom društvu.

Kompozicija slike dijeli se na dva osnovna vremenski neistovjetna razdoblja prikazana kroz pozadinu slike i lik djeteta u prvom planu. Da bi se naglasila razlika, slikani su kroz različite stilove. Prvi predstavlja pozadinu slike koja vuče uzor iz povijesnoga događaja ili onoga iz sadašnjice (nedavne prošlosti) te je naslikana kroz sfumato paletu boja ako predstavlja nedavni događaj ili crno-bijelo ako predstavlja povijesni događaj do 1942. Druga suprotnost naspram pozadine nalazi se u simbolu djeteta u prvom planu koje je slikano u plošnom stiliziranom stilu. Izbor djeteta kao simbola propagande koristi se u svim sustavima vlasti kroz povijest, pa tako i u sadašnjici.

Izbor Platonovih pet režima, tj. vrsta vlasti uzet je kao jedan od najranijih prikaza ideoloških koncepata vlasti u nekom filozofskom djelu. Platon nas kao svojevrsni Vergilije u Danteovoj „Božanskoj komediji“ umjesto kroz krugove pakla vodi kroz oblike vlasti, prikazujući odnose prošlih ideologija i onih u današnjici. Iščitavanje slike prolazi kroz osnove hegelijanske dijalektike u kojoj se postavlja osnovna teza (u ovom slučaju povijesni događaj) te njezina suprotnost kroz antitezu koja je osim vremenom naglašena i različitim stilom slikanja. Na kraju se stječe sinteza kroz simbol vlasti i simbol propagande (uporaba djeteta), zajedničkom obradom svih pet slika. Sinteza se temelji na jednakom odnosu režima/vlasti prema društvu i korištenju djeteta kao simbola propagande u vrijeme prošlih oblika vlasti, kao i onih sadašnjih. Slike su podijeljene po nazivima i temama na Aristokraciju, Timokraciju, Oligarhiju, Demokraciju i Tiraniju, koje Platon uzima kao osnovne oblike vlasti.[3]

 

[1] G. Kirk, J. Raven,  M. Schofield „Predsokratovski filozofi“, str. 24.

[2] Platon, „Timej“, 340. pr. Kr.

[3] Platon „The Dialogues of Plato, vol. 3“ (Republika), 1892., Knjiga VII.

01 Aristokracija ulje na platnu 80x100cm 02 Timokracija ulje na platnu 80x100cm 03 Oligarhija ulje na platnu 80x100cm 04 Demokracija ulje na platnu 80x100cm 05 Tiranija ulje na platnu 80x100cm