„PARALELNI SVJETOVI“

 

Autorica: Edita Ercegović, mag. art.

 

    U seriji radova „Paralelni svjetovi“ bavim se iluzijom beskonačnog prostora koristeći ogledala. Svijet koji poznajemo je trodimenzionalan, čini samo prostor (širina − dužina − visina), dok prostor s četvrtom dimenzijom (vrijeme) tvori tkivo svemira pa se javlja  mnoštvo novih dimenzija i novih mogućnosti. U radu je prostor prikazan kao kocka, a vrijeme i dimenzije kao odbljesci u ogledalima, tj. simuliraju sjenu četvrte dimenzije u trodimenzionalnom prikazu te njihovi međusobni odrazi u ogledalima unutar kocke daju beskonačnost istog prostora, ponavljanje i niz iste slike, istog odraza.

    Svijet oko nas je trodimenzionalan te sa svemirom čini četvrtu dimenziju − vrijeme, dok je treća dimenzija samo prostor (širina − dužina − visina).  Kada se te tri dimenzije spoje s vremenom dobiva se mnoštvo novih dimenzija i novih mogućnosti. Vrijeme kao dimenzija nije opipljivo.

    Pokušavajući tu četvrtu dimenziju (kroz ostalih devet ili više) prikazati kao odbljeske među prostorima koji su nam opipljivi, dočarane su i ostale dimenzije koje nisu opipljive. S obzirom na to da je matematički prikaz vremena, tj. četvrte dimenzije, kocka u kocki kao beskonačni prostor na šest strana, ona ulazi sama u sebe i obrnuto te predstavlja uglavnom beskonačno kruženje unutar same sebe, dok je i vanjska osnova kocka. Unutar kocke prikazuje se pokretno na stabilan način, tj. kroz statičnost se vizualizira vrijeme u više dimenzija. Međusobni odrazi u ogledalima unutar kocke označavaju beskonačnost istog prostora, ponavljanje i niz iste slike, istog odraza. 

    Kada se govori o više dimenzija u svemiru, ujedno se govori i o usporednim svjetovima. Ova je vizualizacija ponavljanje istih odraza i odbljesaka u ogledalima ili sličnim materijalima. Koristeći razne materijale koji mogu zrcalno prikazivati predmete i odražavati ih na što više načina, prikazuje se više dimenzija. U radovima su ključni odbljesak i ponavljanje.

    Paralelni se svjetovi u fizičkim istraživanjima uspoređuju s glazbom, tj. sa žicom gitare u trzaju − kada jedna žica ostavlja trag u usporenom procesu, umnožava se vizualno te tu jednu žicu istovremeno vidimo umnoženu u trenu kada se širi njezin zvuk. Takvu vizualizaciju pokušavam postići u materijalima za koje mislim da to najbolje mogu predstaviti u statičnom obliku jer odbljesak ili beskonačni niz prostora u ogledalima nije opipljiv kao ni trzaj žice, kao ni vrijeme ni paralelni svjetovi. Opipljivo nam je samo ovo jedno „tu“ i „sada“, a ostala umnožavanja samo su vizualna i nepostojeća u tom kontekstu, postoje tu, ali ne postoje za nas tamo gdje ih mi vidimo kroz te odbljeske (kao ogledalo u ogledalu i tako u beskonačnost − taj odraz beskonačnog ne možemo dotaknuti, nije prisutan fizički, već samo vizualno).

    Iako je ono što je u radovima najvažnije upravo taj vidljivi prostor − vrijeme, on u teoriji ne može bez geometrije prostora, tijela i svjetlosti. Svjetlost je u nekim od radova važna kao element koji izaziva dinamiku odraza, odbljeska, s čime taj prostor dobiva gibanje tijela pomoću širenja svjetlosti i kretanjem subjekta (gledatelja) koji se nalazi pred objektom. Njegovim (subjektovim) kretanjem ispred instalacije mijenja se odbljesak svjetla i odraz, čime je postignuta dinamičnost − pokretnost koja je samo vizualna i nije opipljiva, kao ni vrijeme.

    Cilj razvijanja ove teme je stvaranje iluzije u stvarnom prostoru, tj. pretvaranje kutija u ambijent, razvijanje optičke iluzije pomoću svjetlosti i odraza u ogledalima, stvaranje isprepletenog stvarnog prostora koji se može fizički i stvarno doživjeti.


Životopis:

Edita Ercegović rođena je 26. travnja 1989. godine u Zagrebu. Godine 2008. završava Školu za tekstil, kožu i dizajn u Zagrebu, smjer za modu i dizajn te stječe zvanje dizajnera odjeće. Na grafički odsjek Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu upisuje se 2009. godine, a 2013. završava preddiplomski sveučilišni studij u klasi prof. M. Vodopije te stječe akademski naziv sveučilišnog prvostupnika grafike. Diplomski sveučilišni studij grafike u klasi prof. M. Vodopije završava 2015. godine te stječe akademski naziv magistra grafike. 

Skupne izložbe:

2014.
– „Grafična pomlad“, CGU – Center grafičnih umetnosti, Maribor (SLO)
– „Neue Kroatische Kunst IV.“, AKC Medika, Zagreb (HR)

2013.
– „Paralelni svjetovi i atmosfera nepoznatog“, ArtJam, klub HDLU, Zagreb (HR)
– „Neue Kroatische Kunst III.“, AKC Medika, Zagreb (HR)
– „Za Grgu“, Galerija Greta, Zagreb (HR)

2012.
– „Venientes“, KD Vatroslav Lisinski, Zagreb (HR)
– „LC Kontesa Nera Christmasfestivity for youngtalents“, Muzej Mimara, Zagreb (HR)
– „CaffeArt Festival“, Zagreb (HR)
– "Neue Kroatische Kunst II.“, AKC Medika, Zagreb (HR)

2010.
– „C.R.T.A.“ , ALU, Zagreb, Hrvatska
– Silueta Projects, „Susreti u parku/na klupi“, kino Mosor, Zagreb (HR)

Radionice:

2013.
– Art Depo − kreativna radionica oblikovanja od otpadnog materijala, ALU, Zagreb (HR)
– Radionica iz art terapije i analitičke psihologije, Zagreb (HR)

2012.
CaffeArt, Zagreb (HR)

2010.
– eksperimentalna radionica crtanja „C.R.T.A.“, ALU, Zagreb (HR)
– Silueta Projects, „Susreti u parku/na klupi“, kino Mosor, Zagreb (HR)

 

RAD:

TEHNIČKI OPIS
„Paralelni svjetovi“ (2014.)
serija radova 22 × 22 × 22 cm
diplomski rad 1 × 1 × 1 m
kombinirana tehnika

paralelni svjetovi sl1  paralelni svjetovi sl2  paralelni svjetovi sl3  paralelni svjetovi sl4 paralelni svjetovi sl5  paralelni svjetovi sl5  paralelni svjetovi sl7  paralelni svjetovi sl8  paralelni svjetovi sl9