„PARALELNI SVJETOVI“

 

Autorica: Edita Ercegović, mag. art.

 

    U seriji radova „Paralelni svjetovi“ bavim se iluzijom beskonačnog prostora koristeći ogledala. Svijet koji poznajemo je trodimenzionalan, čini samo prostor (širina − dužina − visina), dok prostor s četvrtom dimenzijom (vrijeme) tvori tkivo svemira pa se javlja  mnoštvo novih dimenzija i novih mogućnosti. U radu je prostor prikazan kao kocka, a vrijeme i dimenzije kao odbljesci u ogledalima, tj. simuliraju sjenu četvrte dimenzije u trodimenzionalnom prikazu te njihovi međusobni odrazi u ogledalima unutar kocke daju beskonačnost istog prostora, ponavljanje i niz iste slike, istog odraza.

    Svijet oko nas je trodimenzionalan te sa svemirom čini četvrtu dimenziju − vrijeme, dok je treća dimenzija samo prostor (širina − dužina − visina).  Kada se te tri dimenzije spoje s vremenom dobiva se mnoštvo novih dimenzija i novih mogućnosti. Vrijeme kao dimenzija nije opipljivo.

    Pokušavajući tu četvrtu dimenziju (kroz ostalih devet ili više) prikazati kao odbljeske među prostorima koji su nam opipljivi, dočarane su i ostale dimenzije koje nisu opipljive. S obzirom na to da je matematički prikaz vremena, tj. četvrte dimenzije, kocka u kocki kao beskonačni prostor na šest strana, ona ulazi sama u sebe i obrnuto te predstavlja uglavnom beskonačno kruženje unutar same sebe, dok je i vanjska osnova kocka. Unutar kocke prikazuje se pokretno na stabilan način, tj. kroz statičnost se vizualizira vrijeme u više dimenzija. Međusobni odrazi u ogledalima unutar kocke označavaju beskonačnost istog prostora, ponavljanje i niz iste slike, istog odraza. 

    Kada se govori o više dimenzija u svemiru, ujedno se govori i o usporednim svjetovima. Ova je vizualizacija ponavljanje istih odraza i odbljesaka u ogledalima ili sličnim materijalima. Koristeći razne materijale koji mogu zrcalno prikazivati predmete i odražavati ih na što više načina, prikazuje se više dimenzija. U radovima su ključni odbljesak i ponavljanje.

    Paralelni se svjetovi u fizičkim istraživanjima uspoređuju s glazbom, tj. sa žicom gitare u trzaju − kada jedna žica ostavlja trag u usporenom procesu, umnožava se vizualno te tu jednu žicu istovremeno vidimo umnoženu u trenu kada se širi njezin zvuk. Takvu vizualizaciju pokušavam postići u materijalima za koje mislim da to najbolje mogu predstaviti u statičnom obliku jer odbljesak ili beskonačni niz prostora u ogledalima nije opipljiv kao ni trzaj žice, kao ni vrijeme ni paralelni svjetovi. Opipljivo nam je samo ovo jedno „tu“ i „sada“, a ostala umnožavanja samo su vizualna i nepostojeća u tom kontekstu, postoje tu, ali ne postoje za nas tamo gdje ih mi vidimo kroz te odbljeske (kao ogledalo u ogledalu i tako u beskonačnost − taj odraz beskonačnog ne možemo dotaknuti, nije prisutan fizički, već samo vizualno).

    Iako je ono što je u radovima najvažnije upravo taj vidljivi prostor − vrijeme, on u teoriji ne može bez geometrije prostora, tijela i svjetlosti. Svjetlost je u nekim od radova važna kao element koji izaziva dinamiku odraza, odbljeska, s čime taj prostor dobiva gibanje tijela pomoću širenja svjetlosti i kretanjem subjekta (gledatelja) koji se nalazi pred objektom. Njegovim (subjektovim) kretanjem ispred instalacije mijenja se odbljesak svjetla i odraz, čime je postignuta dinamičnost − pokretnost koja je samo vizualna i nije opipljiva, kao ni vrijeme.

    Cilj razvijanja ove teme je stvaranje iluzije u stvarnom prostoru, tj. pretvaranje kutija u ambijent, razvijanje optičke iluzije pomoću svjetlosti i odraza u ogledalima, stvaranje isprepletenog stvarnog prostora koji se može fizički i stvarno doživjeti.


Životopis:

Edita Ercegović rođena je 26. travnja 1989. godine u Zagrebu. Godine 2008. završava Školu za tekstil, kožu i dizajn u Zagrebu, smjer za modu i dizajn te stječe zvanje dizajnera odjeće. Na grafički odsjek Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu upisuje se 2009. godine, a 2013. završava preddiplomski sveučilišni studij u klasi prof. M. Vodopije te stječe akademski naziv sveučilišnog prvostupnika grafike. Diplomski sveučilišni studij grafike u klasi prof. M. Vodopije završava 2015. godine te stječe akademski naziv magistra grafike. 

Skupne izložbe:

2014.
– „Grafična pomlad“, CGU – Center grafičnih umetnosti, Maribor (SLO)
– „Neue Kroatische Kunst IV.“, AKC Medika, Zagreb (HR)

2013.
– „Paralelni svjetovi i atmosfera nepoznatog“, ArtJam, klub HDLU, Zagreb (HR)
– „Neue Kroatische Kunst III.“, AKC Medika, Zagreb (HR)
– „Za Grgu“, Galerija Greta, Zagreb (HR)

2012.
– „Venientes“, KD Vatroslav Lisinski, Zagreb (HR)
– „LC Kontesa Nera Christmasfestivity for youngtalents“, Muzej Mimara, Zagreb (HR)
– „CaffeArt Festival“, Zagreb (HR)
– "Neue Kroatische Kunst II.“, AKC Medika, Zagreb (HR)

2010.
– „C.R.T.A.“ , ALU, Zagreb, Hrvatska
– Silueta Projects, „Susreti u parku/na klupi“, kino Mosor, Zagreb (HR)

Radionice:

2013.
– Art Depo − kreativna radionica oblikovanja od otpadnog materijala, ALU, Zagreb (HR)
– Radionica iz art terapije i analitičke psihologije, Zagreb (HR)

2012.
CaffeArt, Zagreb (HR)

2010.
– eksperimentalna radionica crtanja „C.R.T.A.“, ALU, Zagreb (HR)
– Silueta Projects, „Susreti u parku/na klupi“, kino Mosor, Zagreb (HR)

 

RAD:

TEHNIČKI OPIS
„Paralelni svjetovi“ (2014.)
serija radova 22 × 22 × 22 cm
diplomski rad 1 × 1 × 1 m
kombinirana tehnika

paralelni svjetovi sl1  paralelni svjetovi sl2  paralelni svjetovi sl3  paralelni svjetovi sl4 paralelni svjetovi sl5  paralelni svjetovi sl5  paralelni svjetovi sl7  paralelni svjetovi sl8  paralelni svjetovi sl9

Ova stranica koristi kolačiće (Cookies) radi pune funkcionalnosti i boljeg korisničkog iskustva. Više o kolačićima: Izjava o privatnosti.

Nastavkom pregledavanja suglasni ste s uporabom kolačića.