Razgovori

Razgovor s Ivanom Kosom

 

Razgovarao: Tomo Hunjak

Ivan Kos ima 25 godina, rođen je i živi u Zagrebu. Završio je gimnaziju Lucijana Vranjanina i nakon nje upisao Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Za vrijeme srednje škole počeo se baviti debatom, a nakon završetka i vodio debatni klub gimnazije Lucijana Vranjanina “Moćna gomilica”. Trenutno je student pete godine zagrebačkog Pravnog fakulteta te ujedno i predsjednik Udruge eko Zagreb. Dodatno, član je udruga Forum + Hrvatska, Hrvatsko debatno društvo te Meritokrat. Od sportova voli igrati nogomet, tenis, badminton i šah, a dodatni hobiji su mu gledanje filmova i igranje video igara.

Predsjednik ste Udruge eko Zagreb. Predstavite čitateljima svoju udrugu, njezine ciljeve i glavne aktivnosti. Što vas motivira za rad i na koji način zainteresirani čitatelji mogu pridonijeti njezinom djelovanju?

Više...

Edin Muftić: Sirija – bitka za Idlib

 

Ovaj tekst predstavlja razgovor između Damira Kopljara (studenta povijesti na petoj godini) i Edina Muftića (diplomiranoga povjesničara i stručnjaka za Bliski Istok).

  • Sirijski rat polagano se bliži kraju te je očigledno kako će Asad izaći kao pobjednik. Želi li Turska priznati realnost stanja na terenu?

E. M. Već na početku moram se ne složiti. Nisam siguran da se sirijski rat bliži kraju. Podsjetio bih kako se još u prosincu 2016., kada je Bašar Asad, uz velike ljudske žrtve i urbicid jednoga od civilizacijskih epicentara svijeta okončalo četverogodišnju bitku za Halep u svoju korist, govorilo o brzome kraju rata. Peter Galbraith je tada, u tekstu objavljenom u New York Timesu, pozvao na priznavanje realnosti na terenu. Po Galbraithu, Asad je, zahvaljujući pomoći Rusije, Irana, Hizbullaha, kao i brojnih službi najrazličitije političke/vjerske pozadine, zauzeo najveći sirijski grad i nezaustavljivo čistio jedan pobunjenički džep za drugim. Svaka daljnja pomoć sirijskoj oporbi tek bi usporila neizbježno i još više povećala patnju običnih Sirijaca.

Više...

Razgovor s Mirom Gavranom

 

Razgovarali: Marko Paradžik i Dražen Stojanović

Miro Gavran suvremeni je hrvatski autor rođen 1961. godine u učiteljskoj obitelji u selu Gornja Trnava, nedaleko od Nove Gradiške. Djela su mu prevedena na više od 40 jezika. Njegove su knjige doživjele više od 200 izdanja u zemlji i inozemstvu, a po njegovim je dramama i komedijama nastalo više od 350 kazališnih premijera diljem svijeta te ih je vidjelo više od četiri milijuna ljudi. Vjerojatno je jedini živući dramatičar u svijetu kojem su u čak četiri zemlje organizirali njemu posvećen kazališni festival, na kojem se izvode predstave nastale isključivo prema njegovim dramama i komedijama. Pod nazivom GavranFest, taj je festival djelovao u Slovačkoj, u Trnavi, od 2003. do 2009., potom se 2013. održao u Poljskoj u Krakovu, od 2016. djeluje u Češkoj u Pragu, a 2019. održao se u Njemačkoj, u Augsburgu. Gavran je ujedno najizvođeniji suvremeni hrvatski dramatičar u zemlji i inozemstvu. Objavio je deset romana: „Zaboravljeni sin“, „Kako smo lomili noge“, „Klara“, „Margita ili putovanje u prošli život“, „Judita“, „Krstitelj“, „Poncije Pilat“, „Jedini svjedok ljepote“, „Kafkin prijatelj“ i „Nekoliko ptica i jedno nebo“. Tu su i dvije zbirke kratkih priča, jedna pjesnička zbirka te pedeset kazališnih tekstova među kojima su „Kad umire glumac“, „Čehov je Tolstoju rekao zbogom“, „Kako ubiti predsjednika“, „Shakespeare i Elizabeta“, „Zabranjeno smijanje“...

Više...

Razgovor sa Zoranom Vukmanom

 

Razgovarao: Davor Dijanović

Zoran Vukman rođen je 28. kolovoza 1966. u Trogiru gdje trenutno živi. Srednju školu novinarskoga usmjerenja završio je u Splitu, a na Filozofskom fakultetu u Zadru diplomirao je filozofiju i ruski jezik i književnost. Nakratko je radio u srednjoj školi u Trogiru, da bi od početka devedesetih nakon kratke suradnje na Radio Splitu postao novinar dnevnoga lista „Slobodna Dalmacija“. U redakciji „Slobodne Dalmacije“ u Splitu prošao je sve faze novinarskoga posla, od gradske rubrike i unutarnje politike, deska i terena do urednika tjednoga priloga i uloge stalnoga kolumnista, odnosno političkoga komentatora i analitičara. Proteklih godina surađivao je kao urednik i komentator u nekoliko tjednika i na raznim portalima. Objavio je osam knjiga koje su se svojedobno nalazile na vrhu ljestvica čitanosti u Hrvatskoj: „Propast svijeta ili novo doba poganstva“, Verbum, 1997., „Kuda ideš, Hrvatska?“, Verbum, 2000., „Put u Balkaniju“, Verbum, 2001., „Stepinac, znak vremena“, 2002., vlastita naklada, „Hrvatska ni crvena ni crna“, Naklada Vukman d.o.o., 2003., „Pogled iza obzorja“, Joshua, 2011., „Bogoubojstvo zapada“, vlastita naklada, 2016., „Filozofija novoga početka“, vlastita naklada, 2018. S engleskoga je jezika preveo knjigu „Gora od sedam krugova“ Thomasa Mertona u izdanju Naklade Vukman, 2004., i s ruskoga jezika knjige „Smisao povijesti“ Nikolaja Berdjajeva u izdanju Verbuma i „Temelji duhovnoga života“ Vladimira Solovjeva, također u izdanju Verbuma. U svojoj novinarskoj i publicističkoj karijeri održao je niz tribina i predavanja o vjerskim i političkim temama po Hrvatskoj i dijaspori, govorio je i nastupao na televiziji i radiju, a proteklih desetak godina prisutniji je na internetu nego u tiskanim medijima.

Više...

Razgovor s Josephom Pearceom

 

Razgovarao: Matej Tolić

Joseph Pearce rođen je 12. veljače 1961. godine u Barkingu u Londonu. U javnom životu Velike Britanije poznat je kao istaknuti član Britanskoga nacionalnoga fronta. Nakon obraćenja na katoličanstvo postaje poznat kao biograf katoličkih pisaca, a među ostalima napisao je i knjige o životu Williama Shakespearea,  G. K. Chestertona, J. R. R. Tolkiena, Oscara Wildea i drugih. Od 2001. godine živi i radi u Sjedinjenim Američkim Državama. Danas je direktor izdavaštva na Augustine Institute, urednik časopisa St. Austin Review, časopisa „Faith & Culture“, urednik je serije „Ignatius Critical Editions“ i viši suradnik u mrežnom časopisu „Imaginative Conservative“.

Na samom početku razgovora za časopis „Obnova“ želim Vam zahvaliti u ime svih članova Udruge na razgovoru.

Uzevši u obzir temu ovoga broja „Ateizam, agnosticizam i antiteizam“, želio bih Vas pitati o Vašem iskustvu agnosticizma. Kao mladić bili ste agnostik s izraženim anglikanskim nasljeđem i obratili ste se na katolicizam koji ste prethodno otvoreno mrzili. Kakvi su tada bili Vaši stavovi o postojanju transcendentalnoga Boga i kako danas gledate na svoja nekadašnja uvjerenja?

Više...

Razgovor s Peterom Kreeftom

 

Razgovarao: Ivan Dadić

Katolički apologet i filozof Peter Kreeft (rođen 1937. u New Jerseyu) jedan je od najpoznatijih autora današnjice. Napisao je više od stotinu knjiga o teologiji, apologetici i kršćanskoj filozofiji. Teško je izdvojiti najpoznatija djela, ali među monumentalnija svakako spadaju mnogi dijalozi Sokrata s drugim poznatim ličnostima, summe katoličke vjere te misli svetoga Tome Akvinskoga, studije C. S. Lewisa i J. R. R. Tolkiena, raznovrsna pobijanja moralnoga relativizma i drugih načela moderne kulture smrti te djelo kojim je u velikom stilu stupio na apologetsku scenu, „Dvanaest argumenata za Božje postojanje”. 

Obratio se na katoličanstvo za vrijeme studentskih dana kada ga je kalvinistički profesor zadužio za istraživanje izjave Katoličke Crkve o nasljedovanju crkvenih otaca. Na obraćenje je utjecalo i čitanje svetoga Ivana od Križa te zadivljenost ljepotom gotičke arhitekture. U jednom je razgovoru rekao: „...ušavši u katedralu (gdje prije nisam bio), pitao sam se, ako su katolici u svemu u krivu, kao što su me učili, barem su ljepotu tako dobro pogodili. Kako laž i zlo mogu biti tako lijepi?”

Trenutno radi kao profesor filozofije na Bostonskom sveučilištu.

Smatrate li da je danas (kao što je Chesterton rekao prije stotinu godina) ljudima sve manje i manje stalo jesu li filozofi u pravu? Ako smatrate da je to istinito, što mislite koji je razlog tome? Također, smatrate li da se možda zbog toga ljudi danas lako povode za prorocima novoga ateizma?

Više...

Razgovor s Dragom Župarić-Iljić

 

Marina Skelin, mag. soc. et. mag. hist.

Drago Župarić-Iljić rođen je u Županji 1981. Zaposlen je u Institutu za migracije i narodnosti kao asistent. Poslijediplomski doktorski studij sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu dovršio je 2015. obranom disertacije na temu „Utjecaj promjena u okolišu na nastanak (ne)dobrovoljnih migracija“. Područja njegova istraživačkoga interesa su Sociologija migracija i Sociologija etničkih odnosa, a posebno znanstvena polja Studija prisilnih migracija, Izbjegličkih i azilnih studija. Uz to se bavi i tematikom nacionalnih manjina, problematikom integracije imigranata te migracijskim, kulturnim i državljanskim politikama. Objavio je desetak znanstvenih i stručnih radova, samostalno ili u suautorstvu, u domaćim i inozemnim znanstvenim i stručnim časopisima.

1. Multikulturalizam je danas u zapadnim društvima prevladavajući način pristupanja problematici masovnih imigracija i integraciji manjina. Međutim, na teorijskom se prostoru „lome koplja“, odnosno postoje brojna druga teorijska rješenja, između ostalog različite inačice kulturnog pluralizma, etnopluralizam, interkulturalizam, pluralni monokulturalizam, melting pot… Istodobno, kritičari multikulturalizma tvrde da je multikulturalizam proizvod kulturne industrije zapadnog, globaliziranog društva, svjetonazorski obojen, povijesni društveno-politički izvor su mu američka ljevičarska sveučilišta druge polovice 20. stoljeća te da odiše duhom postmoderne, odnosno kulturnog relativizma… Kako i zašto je pojam multikulturalizma ušao u svakodnevnu široku uporabu i postao gotovo paradigmatičan način za razumijevanje imigracije i integracije manjina među širokom masom?

Više...

RAZGOVOR S DOC. DR. SC. JELENOM JURIŠIĆ 

 

Autor: Danijela Tomanjik

Jelena Jurišić rođena je u Splitu 1972. godine, gdje je završila osnovnu školu te prva dva razreda srednje škole. Krajem kolovoza 1988. cijela se obitelj preselila u Moskvu. Ondje je završila srednju školu i fakultet novinarstva na Moskovskom državnom sveučilištu Mihaila Lomonosova. Nakon toga je doktorirala s temom „Formiranje medijskoga sustava u neovisnoj Republici Hrvatskoj (1990 − 1997)“. Od akademske godine 1998/1999. predaje na studiju novinarstva, danas studiju komunikologije Hrvatskih studija, najprije kao vanjski suradnik, a danas kao docentica i pročelnica odjela. Sudjelovala je na brojnim znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu te objavila 15-ak znanstvenih radova. Među posljednjima se ističe urednička knjiga, s još troje stranih autora, „Audience Research Methodologies: Between Innovation and Consolidation“ te poglavlje u knjizi, također s dvojicom kolega iz inozemstva, „What Does It Mean to Trust the Media?“, sve u izdanju „Routledga“.

Ruska Federacija nastala je raspadom Sovjetskog Saveza krajem 1991. godine iz Ruske SFSR, najveće republike nekadašnjega SSSR-a. Površinski je najveća država svijeta sa 17.098.242 kilometara kvadratnih, a prostire se preko većeg dijela istočne Europe, cijele sjeverne Azije pa sve do Tihog oceana. Budući da je vaš znanstveni interes suvremena Rusija, zanima nas ukratko kakvo je vaše viđenje Rusije danas u usporedbi s Rusijom kao dijelom Sovjetskog Saveza i Ruskog Carstva? 

Više...

Razgovor s p. Markom Tilošancem

 

Razgovarao: Davor Dijanović, 

Marko Tilošanec rođen je u Čakovcu 1986. godine. Za svećenika Varaždinske biskupije zaređen je nakon formacije u zagrebačkoj Bogosloviji 2013. godine. Nakon intenzivnijeg proučavanja tradicionalnoga rimskoga obreda i problematike krize u Crkvi, iste je godine odlučio prijeći u Svećeničko bratstvo sv. Pija X., zajednici koju je osnovao mons. Marcel Lefebvre radi očuvanja tradicionalnoga katoličkoga nauka i drevnoga rimskoga obreda. Nakon nekog vremena provedenog u dodatnoj formaciji, od jeseni 2016. djeluje redovito u Hrvatskoj oko promicanja tradicionalnoga rimskoga obreda i obavlja pastoralni rad u nekoliko hrvatskih gradova (Zagreb, Split, Rijeka, Slavonski Brod) u kojima je Bratstvo pokrenulo svoje djelovanje.

 

Poštovani p. Tilošanec, najprije Vam zahvaljujemo što ste pristali govoriti za ovaj broj „Obnove“ koji obrađuje temu tradicije.  Za početak, zanima kako općenito ocjenjujete značenje tradicije za ljudsku kulturu, znanost, odgoj, obrazovanje...?

Više...

Tibor Imre Baranyi: Gubitak tradicionalnih načela tjera Zapad u sve ozbiljniju krizu

 

Razgovarao: Leo Marić, student povijesti na Hrvatskim studijima

Prijevod s mađarskoga: Zrinka Korać, mag. educ. angl. et mag. hung.

 

Tibor Imre Baranyi (1967.) mađarski je teolog, filozof, prevoditelj i nakladnik. Najznačajniji je predstavnik tradicionalističke filozofske škole u Mađarskoj. Od 1996. vodi nakladničku kuću Kvintesszencia, u sklopu koje je preveo i objavio na mađarskome jeziku djela tradicionalističkih mislilaca Renéa Guénona, Juliusa Evole, Frithjofa Schuona, Titusa Burckhardta i sl. Između 2012. i 2015. bio je rektor Akademije kralja Atille, političke škole povezane s mađarskom nacionalno-konzervativnom strankom Jobbik. Suautor je jedne i autor dviju knjiga, kao i više stotina eseja i članaka u periodici. 

 

Za početak, možete li objasniti našim čitateljima razliku između tradicije i Tradicije? Na što misle Guénon i njegovi tradicionalistički sljedbenici kada govore o Primordijalnoj Tradiciji?

Više...

Razgovor s Amirom Riđanovićem

 

Razgovarao: Marko Paradžik, mag. iur.

Amir Riđanović rođen je 7. travnja 1958. u Zagrebu. Diplomirao je filozofiju i klasičnu filologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1982.

Što je to tradicija i je li današnje hrvatsko društvo tradicionalno?

Slijedeći Guénona u nekolokvijalnom i izvornom poimanju tradicije, ona je kontakt ljudskoga i nadljudskoga, to jest božanskoga. Drugačije i jednostavnije rečeno, to je zapisano svjedočenje spomenutoga kontakta u svetim knjigama, podjednako Istoka i Zapada, kao što je npr. Biblija. Guénon koristi i izraz „primordijalna tradicija“, za razliku od kolokvijalnoga poimanja u kojemu sve može biti tradicija pa se tako u tom kolokvijalnom kontekstu može govoriti npr. o tradiciji šišanja trave. Latinsko tradere upućuje nas na to da se nešto prenosi, a to što se prenosi jest upravo svjedočanstvo o kontaktu ljudskoga i nadljudskoga. Zato se vjekovima ustraje na kanonu u kojemu se nema što mijenjati – npr. dogme.

Danas nijedno suvremeno društvo nije tradicionalno, već bi se prije moglo govoriti o  protutradicionalnosti suvremenoga društva. U tom smislu Hrvatska nije tradicionalno društvo te se danas tradicija kod nas svodi na folklor, folkloristiku i etnologiju. Tu zaista nema ničega od duha tradicije kako ga poima Guénon.

Koje biste Vi mislioce iz 20. stoljeća izdvojili kao tradicionaliste?

Više...

Razgovor s Damirom Markušem

 

Razgovarao: Marin Sabolović, mag. geogr.

Damir Markuš rođen je 20. veljače 1968. godine u Kutini gdje je završio osnovnu i srednju školu. Roditelji su mu doseljenici iz Zagorja, a uz brata, djetinjstvo su mu obilježile utakmice zagrebačkog Dinama na koje je išao kao dio navijačke skupine Bad Blue Boys. Jedinici za posebne namjene Ministarstva unutarnjih poslova u Kutini pristupio je 1991. godine, a ubrzo nakon toga priključio se i Hrvatskim obrambenim snagama. Tijekom Domovinskoga je rata triput ranjen, a umirovljen je 2001. godine kao pripadnik Pete gardijske brigade „Sokolovi“. Živi u Kutini, oženjen je i ima dvoje djece. 

Kako je započeo Vaš ratni put? Kako ste uopće saznali za postojanje Hrvatskih obrambenih snaga i zašto ste pristupili upravo njima?

Moj ratni put započeo je 12. ožujka 1991. godine kada sam kao djelatnik Petrokemije Kutina dao otkaz i pristupio jedinici za posebne namjene, kasnije nazvanoj specijalna policija MUP-a Kutina. Tome je prethodilo moje svjedočenje provokacijama 1990-ih. Neposredno prije otvorene agresije posjećivao sam nogometne utakmice Dinama koji je igrao s nogometnim klubovima iz Srbije. Tada sam uvidio kolika je njihova mržnja prema Hrvatskoj, ali i kolika je njihova težnja za Velikom Srbijom. Međutim, najveće zasluge za pristup HOS-u pripisujem kumu čije ime ne ću navoditi. On je kasnije preminuo u Vukovarskoj bolnici, nakon što ga je ranila granata koja je pala točno među nas. Tada sam i ja sam ranjen. Naime, kada sam bio pripadnik policije, jednog sam slobodnog vikenda posjetio upravo jer smo bili dobri prijatelji i imao sam običaj to činiti. Družili smo se mi te braća i sestre Bezuk, bili smo pravo društvo. Kada sam došao, vidio sam ga kako u odori s oznakom HOS-a na panju čisti automatsku pušku. Do tada nisam znao za tu postrojbu i ubrzo mi je objasnio o čemu se radi. Sviđalo mi se i rekao sam si: „To je to“. Skinuo sam se iz ZNG-a, kojima sam ranije pripadao, i pristupio sam HOS-u.

Više...



© Udruga Obnova 2021. All Rights Reserved.

Ova stranica koristi kolačiće (Cookies) radi pune funkcionalnosti i boljeg korisničkog iskustva. Više o kolačićima: Izjava o privatnosti.

Nastavkom pregledavanja suglasni ste s uporabom kolačića.