Razgovor s Karlom Starčevićem

 

Razgovarao: Dino Ljubić

 

Karlo Starčević (Donje Pazarište, 1952.) hrvatski je političar. U Zagrebu je završio srednju i višu elektrotehničku školu, a u Švicarskoj menadžment. Po završetku školovanja sreću je morao potražiti u Njemačkoj. U domovinu se vratio 1991. i sudjelovao u Domovinskom ratu. Godine 1997. otvara pivovaru − Ličanku, koja proizvodi poznato Velebitsko pivo. Oženjen je i otac je troje djece. Na lokalnim izborima 2013. kao nezavisni kandidat za gradonačelnika Gospića u drugom je krugu izgubio osvojivši 48,53 % glasova. U Zagrebu 25. veljače 2017. na Saboru Hrvatske stranke prava izabran je za novoga predsjednika stranke. U drugom krugu lokalnih izbora 2017. osvojio je gradonačelnički mandat Grada Gospića ispred HDZ-ovoga kandidata Petra Krmpotića.

Tko je za vas konzervativni političar?

Danas pojam „konzervativan“ u hrvatskom jezikoslovlju znači da je netko nepismen, neškolovan i tako dalje… To bi se danas kod nas nazivalo konzervativnim ljudima. Moram se čak i stvarno grohotom nasmijati kakva je to definicija jer mi politiku nismo izdefinirali osim kroz sitne kokošarske, baš kokošarske, interesne skupine.

Je li u Republici Hrvatskoj moguća konzervativna revolucija i što je potrebno da se provede?

U Hrvatskoj je itekako moguća realna, objektivna revolucija čestitih ljudi kojima je ovih režima u zadnjih stotinu godina hrvatske zablude puna kapa svih, jer većina je tih režima bila zločinački nastrojena te su bez sumnje radili štetu hrvatskom narodu. Moramo izuzeti Nezavisnu Državu Hrvatsku jer je to bilo veliko ratno razdoblje u čiji se kontekst uklapa i dio Domovinskoga rata. Za sve ostalo možemo reći da nije bilo dobro jer je većina hrvatskoga naroda toliko nabijena negativnim emocijama da ne daj Bože da se dogodi nešto što bi oslobodilo njegov gnjev; tada bi doista došlo do prave revolucije, i to čestitih i poštenih ljudi koji ovu prijevaru i ovaj lopovluk u državi više ne mogu podnijeti.

Je li HSP konzervativna stranka i pravni pratitelj ideja Vašega prezimenjaka pored toliko stranaka koje se nazivaju pravaškima? Kako su nastale brojne pravaške stranke i hoće li ikada doći do ujedinjenja svih pravaških stranaka?

Najprije ću se osvrnuti na ujedinjenje, jer ne znam s kim bi se to Hrvatska stranka prava trebala ujediniti, s kojim strankama kada se uzme u obzir da su sve pravaške stranke izašle/proizašle iz Hrvatske stranke prava. Prema tome, moj je stav, stav predsjedništva HSP-a, a i stav Glavnoga stana da svi koji su bili i ostali čestiti imaju mjesta u zajedničkom pravaškom domu kao krovištu svih Hrvata, svih pravaša koji su čestiti, pošteni i državotvorni te se mi prema tome nemamo potrebe ujediniti. Oni koji su otišli mogu se samo vratiti. Kako bi se ta stranka zvala? HSP? HSP dr. Ante Starčević? Kako bismo se mi zvali poslije svega toga? HSP i HČSP? HSP i HSP 1860? Ne znam, a i dalje još više ne pričamo, to je sve više nego suvišno. Kao prvo, HSP nije konzervativna stranka, ne će nikada ni biti, nego je čista stranka, sa svojim socijalnim predznakom i visokovrijednim socijalnim sastavnicama. Što se tiče nacionalnoga, nijedna stranka u hrvatskoj državi, u povijesti, ne može se mjeriti s HSP-om po nacionalnoj osjetljivosti, niti su sve skupa daleko toliko dale u stvaranju hrvatske države koliko je dao HSP u zadnjih 100 godina. Nakon svega, moram reći da su sve ideje moga prezimenjaka, Oca Domovine, dr. Ante Starčevića, i danas važeće, i danas su upozoravajuće, jer on je bio vizionar koji je i tada upozorio, ako čitamo iz njegovih misli i pogleda na svijet i budućnost, što će se danas dogoditi u Hrvatskoj. Imao je i predodžbu o djelomično tadašnjem, pa i sadašnjem potpunom lopovluku. Nisu nama veliki problem ni Srbi, ni Turci, ni Rusi, ni Kinezi, ni Amerikanci; nama su samo problem hrvatski lopovi i hrvatski kriminalci. Ja na tome ostajem i ustrajem!

Vi ste iz poduzetništva ušli u politiku. Što kao poduzetnik donosite u politiku i koje su dodirne točke rada u poduzetništvu i politici?

Ja se nisam htio baviti politikom, već se politika bavila sa mnom, s mojim projektom i s mojim poduzetništvom. Jer ja sam godinama i godinama doživljavao reket, lopovluk, pljačku, napade i slično. Rekao sam, gospodo draga i ja se moram baviti politikom, ali ja nisam došao vladati, ja sam došao služiti! Ja sam došao pokazati hrvatskom narodu da ima ljudi koji imaju stav, koji su čestiti, a to su gotovo svi čestiti i pošteni pravaši i stat ćemo u obranu hrvatskoga čovjeka, u obranu hrvatske čestitosti, stat ćemo i na branik domovine. Prema tome, moj cilj nije bila politika, nego oduzimanje straha hrvatskome narodu i vraćanje časti, dostojanstva i hrabrosti. Što se tiče dodirnih točaka politike i poduzetništva, politika svakako treba svugdje i na svakom koraku pokrivati poduzetništvo da bi ono moglo uspješno djelovati, međutim to nije slučaj u Hrvatskoj, to nije slučaj ni u jednoj zemlji bivše Jugoslavije, iako je Slovenija poprilično odskočila od svih nas. Ali to je slučaj na Zapadu gdje sam živio pola svojega života i, dakako, bio poduzetnik. Ako su stvoreni uredni okviri i država ne provodi reket i represiju nad poduzetništvom, onda će poduzetništvo funkcionirati. Imali smo sliku i priliku dobre politike kada je gospodin Orešković bio premijer, kada smo u jednom izvjesnom vremenu, više od pola godine, imali Vladu i vlast pod čijim se okvirom najednom poduzetništvo pokrenulo samo od sebe, čim nije bilo izloženo velikoj represiji.

Što kao gradonačelnik Gospića planirate učiniti za taj grad i može li Lika kao mjesto odakle su potekli veliki ljudi (Ante Starčević, Nikola Tesla i drugi) ponovno doprinijeti ponosu naše domovine?

Pa brojni su Ličani kroz cijelu povijest bili ponos hrvatskoga naroda. Ja mislim, a i ne samo ja nego uz mene ima mnogo vrlo čestitih i poštenih ljudi, vizionara iz Like, osobito u Zagrebu, Rijeci, Zadru koji jednako misle, koji žele pokrenuti Liku i koji će je sigurno i pokrenuti! Međutim, nama je dvadeset godina smetala vladajuća stranka koja se nije bavila ničim drugim osim samom sobom i svojim lopovlukom pa su se ljudi oslobodili straha i mi već intenzivno pokrećemo gospodarstvo, iako smo naslijedili velike dugove. Ipak, u vrlo kratkom roku, već u godinu dana otvorit ćemo prva radna mjesta u proizvodnji jer bez proizvodnje nema opstanka nijednog naroda! Mi se danas u Republici Hrvatskoj čudimo, a posebice u Lici iz koje više nema tko otići, zašto nam ljudi odlaze. Pa odlaze zato što nema proizvodnje i ne stvaramo dodatnu vrijednost. Prema tome, to je temeljno i osnovno, ljudi moraju raditi, moraju jesti, moraju živjeti. To je život i to je sudbina. Ljudima politika mora stvoriti okvir da bi mogli raditi i tim radom stvarati obitelj. Ali kao što smo već zaključili, to politika u Hrvatskoj ne radi, nego se bavi lopovlukom, kriminalom i mi tome moramo konačno stati na kraj, premda morali učiniti što god je potrebno.

Svoju gradonačelničku plaću odvajate za stipendije za studente i na posao idete privatnim automobilom. Smatrate li da su plaće političara suviše visoke?

Nijedan pravi rad nije preplaćen, kao poduzetnik smatram da je u našoj zemlji svaki čestiti, kvalitetni, pošteni rad potplaćen. Međutim, ja sam krenuo sasvim jednostavno uspostaviti posve drukčija mjerila u hrvatskoj politici. Zbog čega ja ne bih došao kao poduzetnik u jednom svom životnom razdoblju učiniti nešto od četiri ili pet godina za javno dobro u svojoj državi? Ja sam uspio u životu teškim radom, trudom i znanjem i to želim danas, u ovom trenutku, prenijeti u Gospić te ljudima u Gospiću predstaviti da se doista čestito i pošteno može živjeti od plodova svojega rada. Ljudi to polako primjećuju i, dakako, honoriraju. Ja u ovih devet mjeseci sa svojim suradnicima i zamjenicima nisam nalio nijednu litru benzina u svoj automobil, niti su oni to naveli, ne primam ni plaću, osim onog minimuma koji moram primati. Kao što je navedeno, ulažem u studentske stipendije i, dakako, ulažem svoja privatna sredstva u tu svrhu, a bit će mi najveće zadovoljstvo i najveće bogatstvo ako se od desetak studenata koje sufinanciram u raznim dijelovima Hrvatske barem jedan vrati u Gospić. To će uistinu biti moja sreća!

Mladi se masovno iseljavaju iz naše domovine − je li to moguće promijeniti i kako? Kakvo je stanje u Gospiću?

Vidite, ja ću posvjedočiti, što bi posvjedočili i mnogi u Hrvatskoj, da se nikada u povijesti ovdje nije bolje živjelo, ni u svim bivšim državama čija smo bili sastavnica. Međutim, u Hrvatskoj danas vlada depresija i učmalost koju su vladajući iz bilo kojih vladajućih stranaka ili partija promovirali i propagirali, govoreći da se ništa ne može promijeniti. Danas ni mladi nisu ratoborni kao što smo mi nekada bili. Znači, oni odlaze iz Hrvatske jer se navodno ništa ne može promijeniti, ali ja ih pozivam da se vrate. Mi ćemo sve promijeniti s vama. Ove lopine, ove kriminalce skinut ćemo milom ili silom s vlasti bude li trebalo, samo nam se vi vratite i prihvatiti se dužnosti, jer vi ste zaslužili upravljati ovom državom, a ne lopovi. Samo moramo prevladati tu depresiju.

Mladi danas sve kasnije stupaju u brak i danas imamo najmanje obitelji s četvero ili više djece. Zašto je tome tako i je li to moguće promijeniti i kako ?

Jest, moguće je promijeniti, mi moramo našim sestrama, kćerima, suprugama, majkama promijeniti životno nahođenje, ugraditi im čestitost i ponos. I svaka hrvatska majka koja je čestita i ponosna bit će ponosna na petero, šestero, osmero djece, a ne da se ona srami ako je rodila drugo dijete i da je tamo nekakvi bjelosvjetski hohštapleri kritiziraju i cinički joj se podrugivaju kako ona ima, zamislite (!), i drugo dijete! Mi to moramo preokrenuti jer bez četvrtoga i petoga djeteta nema opstanka u Hrvatskoj i nema hrvatske države! Ali kad smo kod toga, još doista moram s punom odgovornošću spomenuti, što jedino Hrvatska stranka prava spominje kroz desetljeća, pa čak i stoljeće, da nema opstanka bez Bosne i Hercegovine, to jest bez opstanka hrvatskoga naroda u toj državi. I moramo svim silama dati poticaj hrvatskom narodu u BiH, jer je Hrvatska je praktički od Splita nadalje prema unutrašnjosti neobranjiva. To je naš temeljni problem, mi sve možemo promijeniti ako hoćemo, ali ako mi nećemo, ako nam se depresija previše uvalila u glave, tada bježimo od stvarnosti. Zato bi svakom Hrvatu savjetovao da pročita Ericha Fromma i njegovu knjigu Bjegstvo od slobode. Oni koji su otišli prepoznat će sami sebe u knjizi pa će se vratiti u Hrvatsku.