Autor: Dražen Zetić

Prije gotovo dvanaest stoljeća, na prijestolju jednoga svjetskoga carstva, Bizanta, pojavljuje se carica Teodora II. Prvotni razlog zbog kojega se ovaj ciklus radova u kolažu naziva „Teodorine ikone“ jest nemjerljiv doprinos ove neobične vladarice koji ponajviše dolazi do izražaja u njezinu hvalevrijednom poslanju, trajnom prekidu ikonoklastičkih proganjanja, osveta, ratova tijekom prve polovine devetoga stoljeća (842. godine).

Ovu međunarodnu izložbu radova u kolažu nazvali smo i ekumenskom, prvenstveno zbog njezine osnovne namjere, budući da želi pridonijeti pomirenju i jedinstvu kršćana. Nadahnuta je Teodorinom gestom svekolikoga (po)mirenja i posvećena je zajedništvu, suglasju i slozi Kristovih nasljednika i svih pripadnika ljudskoga roda.

U bogatoj literaturi o ikonama poznata je činjenica da su ikone kroz svoju burnu povijest, još od samih početaka kršćanstva, oduvijek pronosile i duh simboličke baštine jednoga vremena te svojom čudotvornošću (npr. ikona Presvete Bogorodice Trojeručice), uvijek zrcalile božansku stvarnost i njezin odjek u svijetu. Ova je izložba radova, motivirana tim vrijednim spoznajama, nastojala i sama donekle biti svojevremeni inovacijski obol, ponajprije u samom izboru predstavljanja različitih etnografskih obrisa u civilizacijskim podnebljima Istoka i Zapada.

Prateći prethodno naznačeni slijed pojavljivanja ikonografskih ideja, i na ovoj se izložbi radova u kolažu ukazuje na to koje su crkvene zajednice (s većim ili manjim utjecajem) kroz minula stoljeća oblikovale i bivale predane čuvarice svijesti ikonografije među narodima diljem svijeta: armenska, antiohijska (sirijska, arapska), kretska (kretsko-venecijanska škola), ruska (novgorodska i moskovska škola), ukrajinska (pravoslavna i grkokatolička), irska, koptska (etiopijska, eritrejska), bizantska (s posebnim osvrtom na grčku – atoska škola), rumunjska, bugarska, makedonska (ohridska), crnogorska, poljska, bjeloruska, kineska te naposljetku, nipošto manje značajna, srpska (hilandarskaškola).

Povrh specifičnoga likovnoga izražaja radova u kolažu, u predstavljenim se idejnim rješenjima nastojalo (nerijetko uvjetovano mogućnostima) u osnovnim crtama slijediti standardizirane propise ikonopisa u drvu, kosti, metalu, platnu... Sam ikonopis u prvom redu neminovno iziskuje poniznost ikonopisca, njegovu staloženost, suzdržanost i skrovitost. Navedene značajke mogu se pažljivim promatranjem uočiti u elementarnim konstelacijama boja, crta, linija, fizionomije tijela koje je gotovo posve lišeno tipičnih antropoloških proporcija: težine, visine (primjerice takvi naizgled (ne)uobičajeni suodnosi ljudskih ekstremiteta možda su najizražajnije vidljivi u drevnim koptskim ikonama: biskup Sveti Menas s Isusom, Bavit (Egipat), šesto stoljeće).

Osobitim se također može smatrati i shematski (ne)naturalistički oblik ljudske glave (čela, lica, obraza) do samih očiju koje se često prikazuju bez sjaja. U kontekstu toga neprijeporno se može navesti i jedan od najpoznatijih, ujedno i najstarijih prikaza Krista Pantokratora još iz Justinijanova vremena (483. − 565.), nad kojim se već tisuću i četiristo godina pomno bdije u koloritu crvenoga granita samostana sv. Katarine na Sinaju.

Meditativno ozračje ikona (od samih povoja kršćanstva) neupitno u sebi njeguje čin posvećenosti, blaženo stanje asketskog smiraja u Duhu. Otajstveni svijet ikona za vjernika je iznad svega čin ukazivanja časti i neumorno traganje za slojevitijom, dubljom sinkronijom Svetog u vrtložnim protežnostima vremena.

Same oči ikone oči su vjere i samo onaj tko se zapravo ne zaustavlja na njihovoj vanjskoj (estetskoj) vrijednosti može doprijeti do njihova unutarnjega govora, a to je dimenzija u kojoj se tvarnost pretvara u (nad)tvarnost, gdje nevidljivo postaje vidljivo, gdje objava srca koje ljubi zadobiva svoju puninu u svojoj cjelokupnoj (spasiteljskoj) ljepoti. Tek se u toj sveobuhvatnoj duhovnoj metamorfozi, kao u Markovu evanđelju, očituje ono što je zastrto, a ono što biva skriveno dolazi na vidjelo (Mk 4, 22).

Slijedeći tu univerzalnu ideju harmonije neizostavnih stvarnosti, i sama Međunarodna izložba „Teodorine ikone (ciklus radova u kolažu)“, u svojim likovnim manifestacijama posebice s naznačenom idejnom podlogom, intenzivnije ističe ljepotu sjaja zvijezda u svakom pojedinom detalju prikaza svetaca i svetica, nebeskih likova i događaja kroz duboko doživljene impresije biblijskih pripovijesti Staroga i Novoga zavjeta te time (na jedan osebujan akribijski način) doprinosi svojevrsnom novumu u interpretaciji ikona u današnjem svijetu.

Naposljetku, ovdje podastrti radovi („dizajni“) u kolažu umjetnice Mirjane Nikolić na zadanu temu kršćanske ikonografije specifično (re)aktualiziraju i neka bolno prisutna, pa i tisućljetna pitanja o međusobnom zajedništvu, obostranom razumijevanju, uzajamnom uvažavanju. Same ikone nenametljivo u svojoj tihoj, gotovo liturgijskoj šutnji, neumorno prizivaju drevnom prošlošću, neizvjesnom sadašnjošću, neodgonetljivom budućnošću… Hoćemo li znati prepoznati ove naizgled nerazumljive znakove vremena ovisi zapravo jedino o nama samima, o našoj iskrenoj potrazi za govorom vjere, govorom nade i govorom ljubavi.

Životopis

Mirjana Nikolić rođena je 11. prosinca 1986. godine u Pančevu u Srbija. Završila je Visoku školu strukovnih studija Beogradske politehnike u Beogradu, odsjek za dizajn.

Samostalne izložbe:

2014.
− Međunarodna ekumenska izložba (radova u kolažu) „Teodorine ikone“, Muzej grada Pakraca, Hrvatska
− Međunarodna ekumenska izložba (radova u kolažu) „Teodorine ikone“, Mala galerija Sv. Ante, Sarajevo, Bosna i Hercegovina

2013.
− Međunarodna ekumenska izložba (radova u kolažu) „Teodorine ikone“, Galerija „Montenegrina“ Crnogorski Dom, Trnjanska c. 35, Zagreb, Hrvatska
− Međureligijska izložba u duhu dijaloga i tolerancije „Teodorine ikone“, Muzej grada Zenice, Bosna i Hercegovina
− Međunarodna ekumenska izložba (radova u kolažu) „Ikona – svjedok vjere kroz tisućljeća“, Župski pastoralni centar crkve sv. Petra, Vlaška 93, Zagreb, Hrvatska
− Međunarodna ekumenska izložba (radova u kolažu) „Teodorine ikone“, Grkokatoličko sjemenište, Ćirilometodska 1, Zagreb, Hrvatska
− Izložba kolaža „Vilin poljubac“ u okviru humanitarne akcije za djecu oboljelu od raka, Dom omladine Beograda, Makedonska 22, Beograd, Srbija
− Izložba kolaža „Vilin poljubac“ u okviru „Misije Beograd", Dom omladine Beograda, Makedonska 22, Beograd, Srbija

2011.
− Izložba kolaža „Vilin poljubac“, Muzej grada Zenice, Bosna i Hercegovina
− Izložba kolaža „Vilin poljubac“, Kafe Galerija „Eko paviljon Narodna bašta“, Pančevo, Srbija
− Izložba kolaža „Vilin poljubac“, Vrtić Maštarije, Preševska 61a, Beograd, Srbija

Skupne izložbe:

2013.
− Izložba crteža i kolaža o Nikoli Tesli, udruženje „Ethical Humanist Society of Philadelphia“, Philadelphia, SAD
− Humanitarna izložba „Umjetnici za umjetnike preživljavanja“, Galerija Greta, Ilica 92, Zagreb, Hrvatska
− Izložba crteža i kolaža o Nikoli Tesli, Mala Galerija, Kenet Skver, Pennsylvania, SAD
−Izložba crteža i kolaža o Nikoli Tesli, Hotel Newyorker, New York, SAD

2012.
− Izložba kolaža, Galerija za mlade Macut, Sutjeska 2, Novi Sad, Srbija

Radovi:

1. Saint Anne − kolaž, 48 cm x 36 cm, 2015.
2. Saint Elijah − kolaž, 48 cm x 36 cm, 2014.
3. Virgin Mother Mary Praying − kolaž, 48 cm x 36 cm, 2014.
4. Saint Kateri Tekakwitha − kolaž, 48 cm x 36 cm, 2014.
5. Our Lady of Mount Carmel − kolaž, 48 cm x 36 cm, 2013.
6. Saint Augustine − kolaž, 48 cm x 36 cm, 2014.
7. Japanese Madonna and Child − kolaž, 48 cm x 36 cm, 2014.
8. Adam and Eve − kolaž, 48 cm x 36 cm, 2013.
9. Christ the New Dawn − kolaž, 48 cm x 36 cm, 2013.
10. Anthony of Padua − kolaž, 48 cm x 36 cm, 2014.
11. Saint Clare of Assisi − kolaž, 48 cm x 36 cm, 2015.
12. Saint Tikhon of Moscow – kolaž, 48 cm x 36 cm, 2014.
13. The Annunciation − kolaž, 48 cm x 36 cm, 2014.
14. John the Baptist − kolaž, 48 cm x 36 cm, 2015.
15. Blessed Teresa of Calcutta − kolaž, 48 cm x 36 cm, 2014.