Petar Ćujo, mag. art.
Životopis
Petar Ćujo rođen je u Zagrebu 30. rujna 1991. Završava Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Zagrebu 2010. te iste godine upisuje kiparski odsjek Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, u klasi profesora Peruška Bogdanića. Akademiju završava 2017. kada stječe naslov magistra kiparstva. Petar Ćujo pripada mlađoj generaciji hrvatskih umjetnika, čiji je rad ponajprije vezan uz klasične kiparske forme i tehnike kamene i brončane skulpture. Sudjelovao je na desetak zajedničkih izložbi, radionica i umjetničkih projekata, među kojima treba naglasiti samostalnu izložbu u Crkvi svetoga Donata u Zadru 2016. Dobitnik je nekoliko studentskih i profesionalnih nagrada u ostvarenju projekata za javnu skulpturu, dobitnik je rektorove nagrade za grupni rad „Hrvatski izumi“. Uz ostvarene samostalne i skupne izložbe, životopis mu puni i nekoliko izvedenih i postavljenih skulptura na javnoj površini, među kojima valja istaknuti djelo „Crna rupa“, Brač. Petar Ćujo živi i djeluje u Zagrebu.
Projekti i izložbe:
- Grupna izložba „Skulpture u kamenu 1911. – 2011.”
- „Festival skulpture u pijesku”, Lopar (osvojeno 2. mjesto)
- Radionica klesanja kamena „CZK Bol” (skulptura na javnoj površini „Crna rupa”)
- „Kiparska škola Montraker”, Vrsar (skulptura na javnoj površini „Ivy 23”)
- – 2015. Grupne izložbe ALU studenata „ArtiParti”
- – 2016. Grupna izložba „Noć muzeja”
- „Likovna kolonija Velebit 2”, Lovinac
- Samostalna izložba u Galeriji Antuna Augustinčića
- „Likovna kolonija Velebit 3”, Lovinac (skulptura na javnoj površini „Ličanka”)
- Samostalna izložba u Crkvi svetoga Donata, Zadar
- Treća osvojena nagrada na natječaju „VRO Bljesak” u Okučanima
- Grupna izložba u Klovićevim dvorima „Strasna ljepota“
- „Festival skulpture u pijesku”, Lopar
O radovima
U svojem kiparskom izričaju prema tradicionalnim kiparskim materijalima pokazuje inovativnost i svježinu u reinterpretaciji skulpturalne forme. U kamenu pokazuje kontrastan pristup, gdje u trenutku izvlačenja forme iz surovosti kamena prekida proces postavljajući nejasne oblike i forme, nalik velu koje minuciozno izglađeno tone u skupnu formu izvornoga kamena. Forma u njegovim djelima često graniči između figuralnosti i apstrakcije te upravo u toj nejasnoj granici pokazuje svoju vještinu oblikovanja, kao i zanimljiv idejno-konceptualni pristup temi.
