Rođen je 08. 06. 1988. godine u Bjelovaru. Osnovnoškolsko obrazovanje stekao je u Čazmi, a 2007. godine maturirao na Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, grafički odjel. Iste godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je 2013. godine diplomirao u klasi prof. Mirjane Vodopije. Od 2016. godine član je HDLU-a u Zagrebu. Živi i radi u Čazmi.

Izlagao je na samostalnim i skupnim izložbama od kojih izdvajamo:

samostalne:

2012. „Kolaži i grafike“, Kulturni centar, Heviz, Mađarska.

2013. „XIV“, Galerija Laudato, Zagreb.

2014. „Hrvatski sveci i blaženici u našem narodu“, Muzej grada Trogira, Likovna   galerija Križevci, Galerija „Vinko Draganja OP“ Dominikanskog samostana u Splitu.

2014. „XIV“, Centar za kulturu, Gradski muzej Čazma.

2015. „Kolaži i grafike“, Galerija Nasta Rojc, Bjelovar.

2016. „XIV“, Gradski muzej Koprivnica.

2018. „Razgovori u vremenu“, Mala galerija, Gradski muzej Bjelovar.

Skupne:

2011. „Papa kao motiv u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti“, Muzej Mimara, Zagreb.

2012. „Pasionska baština“, Galerija Kristofor Stanković, Zagreb.

2012. „Hrvatski sveci i blaženici u našem narodu“, Likovna galerija Križevci i Galerija Laudato, Zagreb.

2013. „GrafičaRi“, Mali salon, Rijeka.

2014. „8 profila“, Centar za kulturu, Gradski muzej Čazma.

2016. „Godišnja izložba članova HDLU-a“, Galerija Prsten i Galerija PM, Zabreb.

2016. „4. Likovni trijenale Moslavine“, Galerija Muzeja Moslavine, Kutina.

2017. „Godišnja izložba članova HDLU-a“, Galerija Prsten i Galerija PM, Zabreb.

2017. „1 Salon suvremene sakralne likovnosti“, Palača Milesi, Split.

2017. „Susret u zavičaju 3“, Galerija Nasta Rojc, Bjelovar.

2018.  „5. hrvatski trijenale crteža“, Kabinet grafike HAZU, Zagreb.

2019. „2 Salon suvremene sakralne likovnosti“, Palača Milesi, Split.,

         „5. Likovni trijenale Moslavine“, Galerija Muzeja Moslavine, Kutina.

O radovima

U svom likovnom radu tragam za ljepotom kršćanske duhovnosti inspiriran djelima starih majstora u području sakralne tematike. Potaknut otuđenjem suvremenog svijeta u kojem se postepeno izgubila ključna spona likovne umjetnosti i kršćanskog nauka, svojim radom nastojim obuhvatiti duh vremena u kojem su stari majstori s velikom odgovornošću i strahopoštovanjem pristupali interpretaciji uzvišenih religijskih tema. Ne oponašam određeni stil ili povijesno razdoblje već se rukovodim udivljenjem ostvarenim kada se duhovno u umjetnosti i duhovno u čovjeku ujedine pod okriljem crkve. Inspiraciju starim majstorima primarno podrazumijeva spoj umjetnosti i duhovnosti, divljenje i poštovanje koje se razvija između umjetnika, interpretiranog motiva i promatrača. Povratak iskonskim vrijednostima nastojim postići na suvremen način vlastitim izrazom kroz autentičan rukopis i realizaciju ideja u različitim medijima.

Temu svetog razgovora i prikaz poznatih svetaca interpretiram spajajući ljudsko i sveto, obično i uzvišeno, povijesno i suvremeno. Likove oblikujem linearnim crtežom u tehnici tuša dok olovkom i ugljenom stvaram dojam prostora i volumena. Naglasak stavljam na atribute, odnosno simbole pojedinog sveca kojem karakter često posuđuje model prema kojem stvaram lik. Uzimajući obične ljude koji karakterom odgovaraju osobama koje su radi svog načina života posvećenog Kristu proglašene svetima, u svom radu spajam ljudsko i božansko. Inspiriran klasičnim prikazima sacra conversazione, koristim i medij videa koji mi omogućuje dodatne efekte i bolji doživljaj scene. Iako su scenografija, lokacija i scena precizno definirane, sudionicima pružam potpunu slobodu kretanja i interakcije. Klasična tema smještena je u današnje vrijeme, pri čemu društveno-sociološki eksperiment, uz minimalne intervencije, omogućuje praćenje spontanog razvoja interakcije među akterima. Jedan od mojih zadnjih radova u tehnici olovke inspiriran je i životom blaženog Alojzija Stepinca kojeg smještam u jednu meditativnu scenu s Bogorodicom i Djetetom Isusom, također po uzoru na obiteljski ugođaj sacra conversazione.

Osim povezivanja prošlosti i sadašnjosti, svetosti i ljudskosti kroz medij umjetnosti stvaram radove kojima dopuštam promatraču ulazak u svoj osobni svijet. Radim fotografiju, a kasnije i crtež u olovci prema gravuri Albrechta Dürera „Sveti Jeronim pri učenju“ čime otvaram vrata svog ateljea i dopuštam ulazak u vlastiti radni prostor.  U kombiniranoj tehnici kolaža i asamblaža interpretiram i djela Hieronymusa Boscha iz ciklusa „Iskušenje svetog Antuna“. Šaranjem, drapanjem, lijepljenjem i kolažiranjem osobnih fotografija, reprodukcija starih majstora i građenjem crteža koji ispunjava praznine na papiru, objedinjujem elemente u jedinstvenu kompoziciju.

Svojim velikim uzorima među starim majstorima renesanse i baroka stvaram svojevrsni hommage interpretirajući njihova djela i stvarajući jednu novu cjelinu. U crtežu olovkom međusobno ispreplićem portrete vrhunskih portretista kao što su Tizian, Antonello da Messina, Rembrandt, Velázquez, Michiel van Mierevelt i Jan van Eyck. Crtačkom modelacijom istaknute su oči portretiranih kao ogledala duše koja iz prošlosti promatraju sadašnjost.

Matko Antolčić, mag.art.