Razgovori
Razgovor s Tomaszom Szczepanskim
Autor: Leo Marić
Dr. sc. Tomasz Szczepanski (Szczecin, 1964.) poljski je povjesničar, pisac i politički aktivist. Sudjelovao je 1980-ih godina u antikomunističkom pokretu otpora uređivajući više samizdat časopisa, od kojih je najvažniji „Międzymorze“ (1987. − 1989.). Nakon demokratskih promjena uključio se u stranačku politiku kao član vodstva Konfederacije nezavisne Poljske, stranke proizašle iz masovnoga antikomunističkoga sindikata“ Solidarnost“. Godine 1998. osnovao je i otada vodi Udrugu za tradiciju i kulturu „Niklot“, jedinu identitarnu udrugu u Poljskoj. Autor je triju knjiga te više od sto znanstvenih radova, eseja i članaka u poljskim i stranim časopisima.
1. Pišući o geopolitičkom konceptu Međumorja, što me zapalo u ovom broju našeg časopisa, nije bilo moguće u literaturi zaobići vaše ime. Zahvaljujemo Vam stoga što ste posvetili djelić svojega vremena kako biste nam odgovorili na nekoliko pitanja vezanih uz Međumorje i geopolitiku srednje i istočne Europe, postavši tako prvi inozemni suradnik našeg časopisa. Prelazeći na stvar, biste li nam mogli reći što zamisao Međumorja predstavlja suvremenim Poljacima? Koliko je to poznato u javnosti i koje je njegovo značenje u trenutnoj vanjskoj politici Poljske?
Razgovor s dr. Branimirom Vidmarovićem
Autor: Davor Dijanović
1. Poštovani dr. Vidmaroviću, zahvaljujemo Vam što ste pristali govoriti za treći broj časopisa „Obnova“ koji obrađuje temu geopolitike. S obzirom na to da Vaš znanstveni interes uključuje kinesko-japanske odnose, kinesku vanjsku politiku i sigurnost u istočnoj Aziji, naš će se razgovor ograničiti na ta važna područja. Pozornost svjetske javnosti posljednjih godina sve više privlači Kina pa bismo razgovor započeli Vašim viđenjem trenutne situacije u toj velikoj zemlji. Koji se čimbenici prema Vašem mišljenju kriju iza onoga što se obično naziva „kinesko gospodarsko čudo“ i je li uopće ispravno upotrebljavati tu sintagmu?
Hvala vama na tome što ste mi pružili priliku podijeliti s vama svoja razmišljanja o temi koja je za nas u Hrvatskoj dosta specifična, ali koja postaje sve važnija upravo zbog rastuće kineske moći. Slažem se s vama u uporabi sintagme „kinesko gospodarsko čudo“, ali bih vjerojatno izbacio riječ „gospodarsko“ i ostavio samo „kinesko čudo“. Kineski razvoj tijekom zadnjih dvaju desetljeća priča je o munjevitom rastu na svim područjima – i vojnom i geostrateškom, političkom i socijalnom, a ne samo gospodarskom. To je priča o tranziciji od velike, istina - nuklearne, ali ne i previše značajne ruralne zemlje do zemlje koja je danas jedna od esencijalnih svjetskih sila. Nekoliko je čimbenika koji su osigurali današnje kineske pozicije: dugačka tradicija državnosti, upravljanja i centralizacije, nevjerojatna pronicljivost, sposobnost anticipiranja promjena, fleksibilnost i adaptacija novonastalim uvjetima. Umijeće formiranja i provedbe strategije te nama potpuno neshvatljiv kineski koncept vremena u kojemu ne postoji kratkoročnost, dok se dugoročnost mjeri u stotinama godina. Nacionalni interesi i vizija budućnosti jedinstveni su i utkani u tkivo kineskog razvoja i svjetonazor kineskog čovjeka.
Razgovor s prof. dr. sc. Nenadom Pokosom
Autor: Marko Raič, student povijesti
1. Poštovani prof. Pokosu, kraj 20. stoljeća donio je bitne promjene na području Srednje i Jugoistočne Europe koje su, među ostalim, rezultirale time da je Hrvatska postala samostalan geopolitički subjekt. U (geo)političkom rječniku dijela stranih i domaćih političara i dalje je, umjesto orijentacije na politički, gospodarski i tehnološki razvijeniju srednju Europu i Mediteran zamjetna napadna fiksiranost na prostor bivše Jugoslavije. Što se prema Vašem mišljenju krije iza jezičnih konstrukcija kao što su „Zapadni Balkan“, „Jugosfera“ ili „regija“?
Jedan od najvećih političkih problema s kojim se Hrvatska susreće je pokušaj stvaranja nekog novog „balkanskog zajedništva“ koje je u dijelu Zapada već prihvaćeno i formulirano kao Zapadni Balkan, a kojeg tvore zemlje bivše Jugoslavije, minus Slovenija, plus Albanija. Pojam je ušao i u službene dokumente Europske unije nakon osnivanja posebnog regionalnog povjerenstva Vijeća ministara Unije za Zapadni Balkan. Na tome „balkanskom zajedništvu” rade političke elite tih država, s time da su Hrvatska i Srbija pritom dva najvažnija partnera, a stvaranje „zajedništva“ očituje se u pomirbi i prijateljstvu, izražavanju hrvatske potpore približavanju Srbije Europskoj uniji, „hrvatsko-srpskom“ jezičnom zajedništvu, gospodarskoj suradnji i povezanosti i sl. Idući korak mogao bi biti formiranje ekonomske „balkanske federacije“ kako bi u tom području zemlje „regije“ djelovale kao jedna cjelina. Pri svemu tome neki zaboravljaju članak 142. Ustava RH u kojemu se navodi: „Zabranjuje se pokretanje postupka udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama u kojima bi udruživanje dovelo ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskoga državnoga zajedništva, odnosno neke balkanske državne sveze u bilo kojem obliku.
Razgovor s Lidijom Bajuk: Tradicija u glazbi
Razgovarao: Tomo Hunjak, student znanosti o okolišu (Umweltsystemwissenschaften), Sveučilište u Grazu
Lidija Bajuk rođena je u Čakovcu, a s obitelji živi u Zagrebu. Diplomirana je učiteljica, knjižničarka, etnologinja i antropologinja te doktorandica hrvatske kulture na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1988. do 1998. radila je kao učiteljica u lopatinečkoj i čakovečkoj osnovnoj školi, a u šk. god. 2006./2007. kao urednica glazbene kulture u Školskoj knjizi. Od 2012. zaposlena je u Institutu za etnologiju i folkloristiku. Članica je Društva hrvatskih književnika, Hrvatskog društva skladatelja, Hrvatskoga etnološkoga društva, Matice hrvatske i International Society for Narrative Research. Od 2015. pročelnica je Odjela za etnologiju i arheologiju Matice hrvatske. Objavila je sedam samostalnih zbirki pjesama („Osmijeh je moja najbolja obrana“, 1991., „Besput“, 1992., „Razgovor s tišinom“, 1995., „Vučica“, 1999., „Sandale na vodi“, 2000., „Pipilotine pjesme“, 2004.), četiri knjige proze („Z mojga srca ružica“, 1995., „Kneja“, 1999., „Kneja, vilinska šuma“, 2001., „Kao ruža, kao zvijer, dragi moj Flaubert“, 2016.), jednu stručnu knjigu („Matapur – prirodna i kulturna baština Međimurja“, 2012.), pet udžbenika za glazbenu kulturu te dvadesetak stručnih i znanstvenih radova. Objavila je šest etno audio-albuma („Zora-djevojka“, 1997., „Kneja“, 1999., „Tira les“, 2001., „Zipčica“, 2010., „Matapur“, 2012., „Prelja“, 2014.) te jedan kantautorski („Luna“, 2005.). Povremeno vodi vlastite etnoedukativne radionice za djecu („Istočno od Sunca i zapadno od Mjeseca“), tinejdžere („Jako veseli bend“) i odrasle („Zlatna grana – mitski motivi u hrvatskoj usmenoj književnosti“), sklada i pjeva za film („Transatlantik“ M. Jurana) i kazalište („Jezičina“ V. Knezović i B. Glumca, „Cezar“ B. Brezovca, „Duga“ D. Crnojević-Carić).
Razgovor s prof. dr. sc. Stipom Kutlešom
Razgovarao: Davor Dijanović
Tehnika/tehnologija tema je ovoga broja „Obnove“. Riječ je o području koje posljednjih stotinjak godina privlači pozornost mnogih filozofa, sociologa, antropologa i kritičara kulture. U knjizi „Smisao povijesti“ veliki ruski filozof Nikolaj Berdjajev tako piše: „Da bi čovjeku vratilo slobodu i discipliniralo ga, izdvajajući ga i uzvisujući iznad prirode, kršćanstvo je prirodu mehaniziralo. Koliko god to bilo paradoksalno, meni je posve jasno, jer je kršćanstvo učinilo mogućim pozitivno prirodoznanstvo i tehniku. Dok se čovjek nalazio u neposrednu uzajamnom djelovanju s duhovima prirode, dok je ustrojavao svoj život na mitološkom shvaćanju svijeta, nije se mogao uzdignuti nad prirodom u činu spoznaje kroz prirodnu znanost i tehniku. Ne bi bila moguća ni željeznica, ni telegraf, ni telefoni u strahu od demona prirode (...)“.[1] Berdjajev dodaje da je mehanicistički svjetonazor ustao protiv kršćanstva, ali se pojavio kao duhovni rezultat kršćanskoga čina oslobođenja čovjeka od prirodne stihije i demona prirode.[2] Slažete li se s navedenim Berdjajevljevim opservacijama koje tehniku čine ovisnom o kršćanskim izvorima?
Razgovor s Lionelom Balandom
Autor: Leo Marić, magistar povijesti
Lionel Baland (Liege, 1966.) belgijski je novinar i stručnjak za europske nacionalističke i patriotske stranke. Članci su mu objavljivani u mainstream listovima La Libre Belgique, Ardennes magazine, Gazette de Liege, ali i u nacionalističkim časopisima kao što su Minute, Synthese Nationale, i dr. U listopadu 1992. napravio je ratnu reportažu iz Slavonskoga i Bosanskoga Broda. Autor je dviju knjiga: Léon Degrelle et la presse rexiste (Éditions Déterna, Pariz, 2009.) i Jörg Haider, le phénix. Histoire de la famille politique libérale et nationale en Autriche (Editions des Cimes, Pariz, 2012.).
L. M.: Za početak, kakvo je značenje nacionalizma u 21. stoljeću? Kao stara i heterogena politička doktrina, što nacionalizam predstavlja u suvremenom svijetu i posebno u Europi?
L. B.: Nacionalizam je rođen u Francuskoj s Francuskom revolucijom. Zatim se pojavio u Njemačkoj kao reakcija na napoleonsku okupaciju, nakon čega se širi Europom. Ta ideja, smještena na ljevici, s vremenom se premješta na političkom spektru. U 19. stoljeću u Francuskoj krugovi „krajnje desnice“, tj. kontrarevolucionari, s misliocima kao što su Louis de Bonald i Joseph de Maistre, nisu baš bili nacionalisti. Nacionalizam 19. stoljeća i početka 20. stoljeća još je dosta prisutan diljem zemalja Istočne Europe. Suprotno tomu, u Zapadnoj je Europi potpuno nestao. Međutim, nacionalizam se ponovno probudio kao reakcija na imigrantsku bujicu.
Razgovor s odvjetnikom Krešimirom Planinićem
Razgovarao: Marko Paradžik
Krešimir Planinić rođen je 1969. godine. U braku je od 1993. i otac je jednoga djeteta. Godine 1995. godine diplomira na Pravnom fakultetu, a 1997. polaže pravosudni ispit. U odvjetničkoj praksi radi od 1994., a trenutno je odvjetnik u vlastitom Odvjetničkom društvu Planinić, Šoljić i partneri d.o.o. Član je Radne skupine za analizu i ocjenu dosadašnjih učinaka i iskustava u primjeni Obiteljskoga zakona 2016. Bio je član Radne skupine za izradu novoga Obiteljskoga zakona 2017., kao i član Nacionalnoga vijeća za praćenje provedbe Strategije za suzbijanje korupcije od studenoga 2017. Suosnivač je i član Upravnoga odbora udruge U ime obitelji i Marijini obroci. Stalni je suradnik organizacije Alliance Defending Freedom. Sudjelovao i vodio pravni tim prilikom prvoga narodnoga referenduma o braku 2013., referendumski postupak o izbornom sustavu 2014. te je vodio ustavnosudske postupke kojima je prvi put ukinut Zdravstveni odgoj i suspendiran Obiteljski zakon.
Što je za Vas konzervativizam i što mislite o sintagmi „konzervativna revolucija“ kojom se koriste neki mediji kako bi opisali Vaše političko i aktivističko djelovanje?
Razgovor s Karlom Starčevićem
Razgovarao: Dino Ljubić
Karlo Starčević (Donje Pazarište, 1952.) hrvatski je političar. U Zagrebu je završio srednju i višu elektrotehničku školu, a u Švicarskoj menadžment. Po završetku školovanja sreću je morao potražiti u Njemačkoj. U domovinu se vratio 1991. i sudjelovao u Domovinskom ratu. Godine 1997. otvara pivovaru − Ličanku, koja proizvodi poznato Velebitsko pivo. Oženjen je i otac je troje djece. Na lokalnim izborima 2013. kao nezavisni kandidat za gradonačelnika Gospića u drugom je krugu izgubio osvojivši 48,53 % glasova. U Zagrebu 25. veljače 2017. na Saboru Hrvatske stranke prava izabran je za novoga predsjednika stranke. U drugom krugu lokalnih izbora 2017. osvojio je gradonačelnički mandat Grada Gospića ispred HDZ-ovoga kandidata Petra Krmpotića.
Tko je za vas konzervativni političar?
Danas pojam „konzervativan“ u hrvatskom jezikoslovlju znači da je netko nepismen, neškolovan i tako dalje… To bi se danas kod nas nazivalo konzervativnim ljudima. Moram se čak i stvarno grohotom nasmijati kakva je to definicija jer mi politiku nismo izdefinirali osim kroz sitne kokošarske, baš kokošarske, interesne skupine.
Razgovor s Matom Mijićem
Razgovarao: Davor Dijanović
Mate Mijić studirao je medicinu na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Kroz studij je honorarno radio na raznim projektima vezanima uz medije, web dizajn i društvene mreže. Odlučuje se na promjenu karijere pa se obrazuje iz područja odnosa s javnošću na Poslovnom učilištu Experta. Stručno se usavršavao i na Londonskoj školi za odnose s javnošću, a formalno obrazovanje nastavlja na studiju komunikacijskoga menadžmenta. Od srpnja 2013. komunikacijski je savjetnik hrvatske zastupnice u Europskom parlamentu Ruže Tomašić. Iskustvo u privatnom sektoru stječe kao osnivač i suvlasnik obiteljske tvrtke za komunikacije. Kolumnist je Večernjega lista i gostuje kao politički komentator na Novoj TV.
Poštovani gosp. Mijiću, zahvaljujemo Vam na razgovoru za „jubilarni“ deseti broj „Obnove“ s temom „Konzervativna revolucija/konzervativizam“. Za početak našega razgovora molimo Vas da nas ukratko upoznate s povijesnim ishodištima konzervativizma. Koji su autori povijesno gledano „očevi“ konzervativne ideje?
Hvala Vama što ste mi dali priliku da iznesem svoja razmišljanja u jubilarnom broju „Obnove“. Moderni je konzervativizam nastao krajem osamnaestoga stoljeća kao reakcija na Francusku revoluciju, a začetnikom se smatra britanski filozof i političar Edmund Burke. Koliko je moderni konzervativizam prožet određenim liberalnim tradicijama dovoljno govori činjenica da ni sam Burke nije bio Torijevac, nego Whig. Također, podržavao je emancipaciju američkih kolonija, iako ne i nezavisnost, kao i bolji tretman katolika u Britaniji koji su u to vrijeme bili izrazito diskriminirani. Takva se stajališta ne bi očekivala od britanskoga tradicionalista toga vremena. A Burke je doista bio veliki zagovaratelj tradicije i napretka kroz iskustvo te je isticao važnost Crkve i obitelji.
Razgovor s Tanjom Trošelj Miočević
Razgovarala: Nikolina Rodić
Tanja Trošelj Miočević rođena je u Zagrebu 1965. godine. Završila je Ekonomski fakultet te je radila u tvrtki koju je sama osnovala 1992. godine, a koja djeluje i danas baveći se trgovinom i turizmom. Od 2015. godine intenzivno počinje izučavati noviju hrvatsku povijest, posebno hrvatsko iseljeništvo nakon Drugoga svjetskoga rata.
Na tu je temu napisala članak „Hrvatska politička emigracija poslije Drugoga svjetskoga rata“ koji je izlagala na znanstveno-stručnom skupu 2016. godine, u Institutu za migracije i narodnosti, a koji će biti objavljen u njihovom zborniku.
Koautorica je i dvaju članaka, „Hrvatsko iseljeništvo – novčane doznake i investicije u Hrvatskoj” s dr. sc. Marinom Soptom, objavljenom u zborniku radova „Hrvatska izvan domovine II” i „Religija i ekonomska integracija migranata u EU – uloga religije kao čimbenika odnosa prema radu, poslovanju i tržišnom gospodarstvu te zapošljavanju imigranata u EU“ s dr. sc. Predragom Haramijom. Kao tajnica Centara za istraživanje hrvatskoga iseljeništva aktivno je uključena u program i organizaciju Trećega hrvatskoga iseljeničkoga kongresa.
Razgovor s majkom Nadicom Barun
Razgovarao: Marko Paradžik, mag. iur.
Rođena sam u Zagrebu 1951. g. Nastavnica sam fizike i tehničkoga odgoja. Radim kao profesorica u srednjoj školi. Za pokojnog supruga Miju udala sam se 1973. godine i s njim sam s ljubavlju rodila dvanaestero djece. Desetero ih je visokoobrazovanih, a bit će ih još. Danas imam osamnaestero unučadi, a devetnaesto će se uskoro roditi.
1. Kakvo značenje za Vas i Vaš Život ima Vaša obitelj?
Moja je obitelj stožer mojega života. Svaka moja djelatnost usko je povezana s obitelji.
2. Jeste li planirali imati puno djece?
Djecu smo imali iz ljubavi. Bog je htio da ih bude toliko, a mi smo to prihvatili. (Sada malo šale. Moja vjenčana kuma tijekom jednog je razgovora rekla: „Nado, ti imaš puno djece pa...“ Ja sam joj istog trena odgovorila: „Ne, ja ih imam taman!“ To je sada štos koji ona rado prepričava.)
Razgovor s doc. dr. sc. Tomislavom Kovačem
Problem izbjeglištva i migracija moguće je riješiti samo promjenom međunarodne političke i ekonomske paradigme
Autor: Davor Dijanović
Tomislav Kovač rođen je 1969. godine u Münchenu u Njemačkoj. Odrastao je i školovao se u Francuskoj. Kao sin političkog prognanika vraća se s ocem 1991. godine u slobodnu domovinu Hrvatsku. Studirao je i diplomirao teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu (KBF) Sveučilišta u Zagrebu. Magistrirao je s temom iz područja fundamentalne teologije na Teološkom fakultetu Sveučilišta u Fribourgu u Švicarskoj, s licencijatskim radom „Kuranska objava“. Pokušaj prikaza u vidu usporedbe s kršćanskom teologijom objave. Doktorirao je na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu s disertacijom Crkva gleda s poštovanjem i muslimane (NA 3). (Post)koncilski zaokret u odnosima Katoličke crkve prema islamu i njegovi teološki izazovi. Od 2006. do danas radi na Katedri fundamentalne teologije KBF-a Sveučilišta u Zagrebu, gdje predaje predmete Znanost o religijama, Kršćanska objava, Međureligijski dijalog, Misiologija i Uvod u islam. Područja njegova znanstvenog zanimanja i istraživanja su međureligijski, osobito kršćansko-muslimanski dijalog, teologija religija, teologija objave, misiologija, odnos vjere i kulture. Objavio je petnaestak znanstvenih članaka te je izlagao na više domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova, kao i na mnogobrojnim stručnim skupovima i tribinama.
U ovome razgovoru dotičemo se pitanja suvremenih migracija i njihovih uzroka, (ne)integracije muslimana u zapadnoeuropskim društvima, multikulturalnosti i europskoga identiteta te kršćansko-muslimanskih odnosa.