Ante Brešić pl. Mikulić ima 33 godine, rođen je i živi u Zagrebu. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu u klasi profesora Duje Jurića, a trenutačno je doktorand humanističkih znanosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Životopis mu obiluje desetcima samostalnih i skupnih izložbi, te znanstvenih i stručnih radova iz područja povijesti umjetnosti, povijesti, filozofije ideologije i estetike.

Razgovarao: Borna Kuri

Predsjednik ste, odnosno ban udruge Hrvatsko kraljevsko vijeće. Zamolio bih Vas da predstavite svoju udrugu, njezine ciljeve i nit vodilju našim čitateljima.

Hrvatsko kraljevsko vijeće je udruga koja okuplja istomišljenike u cilju očuvanja i baštinjenja povijesti i kulture naših kraljevina, kneževina i banovina te naše građanske, pučke i plemićke kulture i tradicije.

Osnovana je kako bismo očuvali ne samo spomen na često zaboravljene velikane iz naše prošlosti već i pružili jedan drugačiji pogled na vlastiti zajednički identitet nas kao naroda i kulture, s jednim uistinu tisućljetnim državotvornim i kulturnim temeljem, te kontinuitetom. Naša nit vodilja je da u jednom društvu koje je često podijeljeno po pitanju nedavne prošlosti, kako se govori - na partizane i ustaše, na desne i lijeve, na „naše i vaše“, ponudimo jedan drugačiji vid identiteta, da kao narod i društvo shvatimo kako naši korijeni nisu niti u 1941., 1945. ili 1991. godini, niti da smo dio nekoga novotvorenog „Zapadnog Balkana“ ili „Regiona“. Smatramo da smo uistinu jedan srednjoeuropski i mediteranski narod koji je pridonosio europskoj civilizaciji stoljećima, i upravo naši korijeni počivaju na tom dugovječnom kontinuitetu, a ne kao da smo tek nastali u 20. stoljeću pa nemamo stoljetnu vlastitu povijest, vlastiti jezik, vlastitu kulturu i time vlastiti identitet.

Koliko mi je poznato, Hrvatsko kraljevsko vijeće je bilo ime jedne ustanove u doba kraljice Marije Terezije - pretpostavljam da ste ga stoga namjerno preuzeli. Koji razlog stoji u tom imenu?

Sam naziv Hrvatsko kraljevsko vijeće jedna je inačica za Kraljevsko vijeće za Kraljevinu Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju, prvu hrvatsku modernu vladu koja je nastala 1767. godine u vrijeme vladavine Marije Terezije. Sam naziv i ustroj su uzeti iz naših povijesničarskih težnji baštinjenja i očuvanja upravo te činjenice da svoje korijene imamo u prošlosti i da su vrijedni očuvanja pa makar i kroz kulturnu i društvenu organizaciju.

Pošto se udruga bavi dalekom prošlošću, kako ju približavate ljudima koji žive svoje živote usmjereni na sadašnji trenutak? Zašto je povijest Hrvatske u doba Austro-Ugarske i ranije danas još uvijek relevantno?

Sama udruga se kroz svoje aktivnosti dotiče uistinu dugoga raspona hrvatske povijesti i kulture. Ne radi se samo o davnoj prošlosti kao što je ona iz vremena narodnih dinastija ili stoljeća hrvatskog kraljevstva, već i novije prošlosti vezane uz Veliki rat 1914.-1918. u kojem su, i ne tako davno, sudjelovali naši djedovi i pradjedovi. Dakle povijest koju kao naraštaj možemo skoro dotaknuti. Naše brojne velikane, od Boroevića, Filipovića sve do Zrinskih i Erdedija svakako vrijedi očuvati od zaborava. Isto tako, često naglašavamo da vrijednosti i događaje iz nedavne prošlosti, kao što je vrijeme Domovinskoga rata, ili pak sadašnjosti uvijek baštinimo, i to također u vidu poticanja na tu plemenitost Hrvata kao naroda. Nemojmo zaboraviti da je dug niz stoljeća naš narod krasio naziv Natione nobile, što u prijevodu znači plemenit narod. Stoga je važno poticati ne samo očuvanje povijesnoga, već i prijenos plemenitih vrlina našega naroda, kao i naših obitelji jer među svima nama postoje i određene obiteljske tradicije vrijedne očuvanja za budućnost.

Čime se udruga bavi? Približite nam projekte koje vodite kako bismo dobili bolju sliku udruge.

Udruga ima niz aktivnosti za članove kao i općenito za javnost u prirodi svega ranije navedenoga. Najboljim načinom djelovanja smatramo područja kulture, znanosti i društva. Takav vid djelovanja nam uz obilježavanje povijesnih nadnevaka ili znamenitih osoba iz prošlosti omogućuje i organizaciju različitih predavanja, tematskih druženja, debatnih klubova, rasprava i foruma u područjima vezanima uz povijest, kulturu i umjetnost, kao i sinkronijskih problematika međunarodnih odnosa, politike i vlasti. Često pokušavamo, posebice ovih dana u vrijeme krize, pružiti našoj zajednici ruku kroz dobrotvorne aktivnosti koje su određene statutom ali i našim mogućnostima. Tu treba i napomenuti da HKRV održava razgranatu mrežu suradnje sa srodnim organizacijama u Domovini i izvan nje, bilo kroz projekte s drugim udrugama kao što je Intermediaevalis – ugodni razgovori o srednjovjekovlju sa ciljem promicanja i promidžbe medievistike, ili kroz organiziranje samostalnih predavanja prilikom kojih ugošćujemo vrsne stručnjake iz specijaliziranih znanstvenih područja.

Vidim da ste u svojim javnim nastupima posebno istaknuli Karla IV. Habsburškg. Zašto je on toliko važan?

Blaženi hrvatski kralj Karlo IV., kako i sam početak mog odgovora glasi, jest hrvatski vladar i to posljednji vjerodostojan kralj po Zvonimirovu nasljednom pravu, kao i jedini hrvatski kralj blaženik Katoličke crkve. Uz, naravno, vjersku dimenziju koja je iznimno važna svim katolicima, tu je i ona povijesna jer ironijom slučaja, ili možda Božjom providnošću, dan same Svetkovine 21. listopada obilježava dva povijesna događaja. Jedan je godišnjica vjenčanja bl. kralja Karla IV. i službenice Gospodnje kraljice Zite zbog čega je uzet kao izvorište za samu svetkovinu. Drugi je za nas Hrvate izuzetno bitan - to je donošenje tzv. Karlovoga hrvatskog ili trijalističkog proglasa u kojem su sve hrvatske povijesne zemlje sjedinjene u jednu jedinstvenu Kraljevinu Hrvatsku. Obzirom da je taj događaj iz 1918. posljednja službena i ratificirana (već sljedeći dan na zajedničkoj sjednici u Budimpešti) reforma tj. preustroj K.u.K. monarhije, on za naš pravno-povijesni identitet i slijed biva izuzetno važnim događajem, sa značajem koji možemo nazivati i vrhuncem ili krunom naših stoljetnih težnji. Na žalost, taj događaj je ubrzo zasjenio politički prevrat koji nas je gurnuo u desetljeća jugoslavenskih tvorevina u kojima po prvi puta Hrvatska gubi svoju tisućljetnu državnost i srednjoeuropsku pripadnost. Zato taj nadnevak smatramo izuzetno važnim, kao točkom sjecišta naše povijesti i pravnim osloncem za izgradnju identiteta koji nije temeljen na jugoslavenskom naslijeđu i nemilim događajima koji su nas pratili tijekom Drugoga svjetskog rata i poraća. Hrvatski kralj Karlo IV. je izniman uzor svakom državniku i političaru, kao osoba koja je težila miru, pomoći socijalno ugroženima i očuvanju nacionalnih prava svojih podanika. Posebice nama katolicima on stoji kao uzor jednog blaženika koji se svojim putem svetosti, obiteljskom časti i mudrosti pokazao uzorom za uspješan i sretan brak i obitelj, zbog čega je i zaštitnik navedenoga.

Od samoga svog imena pa do njene filozofije, udruga daje utisak monarhističkoga ustroja. Je li udruga svjetonazorski isključiva u tom vidu? Smatrate li obnovu Kraljevine Hrvatske mogućom?

Udruga je ponajprije jedna kulturna i društvena organizacija, iako to ne isključuje poticaj na rasprave o pitanju filozofije, ideologije i vlasti koja su karakteristična za hrvatski identitet, mi se ne bavimo političkim, točnije stranačkim djelovanjem! HKRV nema ambicije prerasti u nekakvu političku stranku jer bi to bilo uzaludno, sve nas veže pitanje povijesti, kulture i identiteta, dok već o prvoj raspravi o pitanjima gospodarstva, zdravstva, socijalne skrbi, obrazovanja, gospodarstva, tržišta itd. dolazi do razlike u mišljenjima naših članova i pobornika. Stoga često znamo naglašavati kako mi okupljamo ljude oko plemenitih ideala, a ne oko politikantstva. Velika većina članova smatra da povijesni oblik kakav smo stoljećima održavali a to su parlamentarne kraljevine omogućava puno bolju i stabilniju vlast, ne samo u kriznim vremenima već i u vremenu kada je ugrožena nezavisnost trodiobe vlasti, pa vladar biva jedinom nestranačkom osobom, koja ne predstavlja samo dio državljana („birača“) ili pak interesnih krugova već cjelokupan narod i društvo, kao jamac neutralnosti. Tome u prilog idu i razvijene zemlje svijeta koje su većinom monarhije, posebice u Europi, i koje valja naglasiti: to su kraljevine Španjolska, Danska, Norveška, Ujedinjeno Kraljevstvo, Kneževina Monako, Lihtenštajn itd. No, po pitanju same udruge, bez obzira zastupali vi ili ne takav ustroj, uvijek ste dobro došli sudjelovati u našem radu jer baštinjenje podrazumijeva očuvanje, a naša dužnost jest poticati da to očuvanje bude u našem društvu, a ne politici. Konačno, i samo pitanje povratka na taj tradicionalan hrvatski oblik državnog ustroja kakav su očuvali i prenosili naši pređi stoljećima će ovisiti o nama samima kao narodu. A dodajmo k tome i jednu malu povijesnu nepoznanicu: posljednja katolička krunidba u Europi bila je upravo ona hrvatsko-ugarska u prosincu 1916. Stoga, ako je volja našeg naroda neka bude po milosti Božjoj da Hrvati kao posljednji narod koji je okrunio nekog katoličkog vladara u prošlom stoljeću, budemo i prvi u narednom.

Postoje li neki posebni uvjeti za pridruživanje udruzi? Mogu li se udruzi pridružiti ljudi koje samo zanima povijest i kultura? Kako je zainteresiranima najbolje kontaktirati udrugu?

Uvjeti za učlanjenje su prilično jednostavni, ako dijelite pogled kakav je prikazan u statutu i načelima naše udruge te želite pridonijeti njezinu radu uvijek ste dobrodošli, pa makar se to odnosilo na povijesni ili na kulturni dio. Ti pogledi najbolje su opisani kao očuvanje vrlina i ideala kraljevstva, plemstva, građanske i narodne kulture, tradicija i običaja, domoljubne i rodoljubne ljubavi kao jednima od temeljnih načela kojima težimo i koje baštinimo. Pratiti naš rad možete vrlo jednostavno, preporučujem da posjetite našu mrežnu stranicu koja je na trenutnoj mrežnoj adresi kraljevsko-vijece.wixsite.com/hkrv ili putem društvenih mreža na Facebooku facebook.com/hrvatsko.kraljevsko.vijece i Instagramu instagram.com/croatian.royal.council.