Nevjera! Nevjera! Odzvanjalo je u mislima kraljevoga sina. Trčao je kao sumanut od seoske kuće do koje je potajice pratio svoju majku. Slučajno je primijetio da se iskrala iz dvora pod krinkom. Nije mu ni na kraju pameti bilo da će ju zateći in flagranti. Te noći probudio se sav mokar od nekog tjeskobnoga sna pa je izašao da se razbudi. Tada je primijetio neku spodobu i mjesečeva svjetlost otkrila mu je lice njegove majke. Slijedio ju je do neke priproste seoske kuće. Nakon što je ušla u tu kuću, prikrao se prozoru i imao je što vidjeti i čuti. Šaputanje na ugarskom jeziku i njegova majka u zagrljaju nekog Ugara. To je bio njezin narod i krv toga naroda tekla je njegovim venama. U prvi mah trznuo se za mač, no ljubav prema majci koja ga je devet mjeseci nosila u utrobi oslabi mu pesnicu. Tamni oblak prekrio je mjesec i nakon što je grom proparao nebo, spustio se hladan pljusak. To je dodatno rashladilo njegovu namjeru da uđe pod krov te kuće. Znao je da bi, kada bi ušao, sve završilo smrću i umorstvom. Uspomene o brižnoj majci iz njegova djetinjstva natjerale su ga da odluta od preljubnika u šumu. Izdaja! Izdaja! Vikao je glas oca njegova u njegovim mislima. Otac njegov bijaše pravedan, pobožan i silovit kralj. Njegovim vjenčanjem sa sestrom ugarskoga kralja, Jelenom, nastupilo je razdoblje mira i blagostanja, no pod koju cijenu?

 

Kiša je pljuštala sve jače i jače. Sada su ga uspomene na njegovoga brižnoga oca mučile osjećajem krivnje. Zašto nije ušao i sasjekao grješnike? Treba li reći ocu što je vidio? Što će biti s njegovom majkom ako kaže ocu za njezin preljub? Tisuće pitanja kao roj divljih pčela bole su njegovu umornu i mokru glavu. Sva mu se odjeća natopila hladnom vodom. Hladnoću nije osjećao jer mu je tijelo gorjelo od ognja krivnje, srama i očaja. Lutao je bjesomučno mračnom šumom bez cilja. Tlo se natopilo vodom, no njegovo grlo bilo je suho poput prašine na suncu. Isplazio je jezik da ga nakvasi, no nikako da skupi dovoljno vode. Kiša prestane, hladnoća se spusti, žeđ nikako da ga napusti. Onako umornom od lutanja i promrzlom učini mu se da se između drveća vrzmaju neke spodobe u bijelim haljinama. Poviče iz svega glasa na njih, no odgovora ne dobije. Izvadi svoj mač i odluči ih uhvatiti. U toj potjeri, stigne do kladenca s izvorom vode i gle čuda! Pored kladenca tri žene u bijelim haljinama. Starica, žena i djevojka. Nije bio siguran je li posrijedi san ili java jer mu se od umora mutilo pred očima. Pokraj izvora svjetlucalo je čudno srebro i zlato. Upita ih smije li piti s izvora vodu.

 

Starica mu reče: – Pij ovu vodu da zagriješ svoje srce hladno!

 

Žena mu reče: – Pij ovu vodu da zaboraviš na muku svoju!

 

Djevojka mu reče: – Ne pij ovu vodu ako još voliš život svoj!

 

Kraljev sin padne na koljena i popije s izvora vodu. Osjeti potom vruću zmiju kako mu se u plućima gnijezdi i odmah zažali što je poslušao savjet starice i žene. Zatim im prepozna lica, žena imade lice poput njegove majke i starica isto, samo prošarano borama. Djevojka bijaše gotovo ista majka iz njegovih ranih uspomena. Zatim im reče:

 

        - U znak zahvale za savjete vaše, tebe, starice, proklinjem paklenim ognjem i tebe, ženo, paklenim mukama, nek' te vrazi bičuju s bičem od tisuću konjskih repova. A tebi, djevojko mila i draga, tebi darujem svoj oprost.

Nakon što to reče, sruši se u nesvijest. Nekoliko dana kraljevi su ljudi tražili njegovoga sina. Našli su ga u vrućici pokraj kladenca. Liječili ga svećenici, no ništa nije pomoglo. Liječile ga seoske žene, no ništa nije pomoglo. Kralj ga pošalje na otok Pag da mu morski i topli zrak pročisti pluća. Cijelo vrijeme šutio je u čudnom čemeru. Nije govorio niti s ocem niti s majkom. Kažu da je tamo na otoku prije smrti upoznao mladu djevojku nalik na njegovu majku u mladosti i zaljubio se. Taman kad se činilo da će ozdraviti, pade kraljev sin Radovan preko praga u Splitu i tijelo mu se razdvoji od duše.