Marko Paradžik: Pjesme

 

Vjenčanje neba i zemlje

Posvećeno D. L. i A. L.

Cvrči, cvrči cvrčak na drevnom dvoru,

Dvoru u davnini vremena zaboravljenom...

Obred drevni veže vas u jedinstvu svetosti,

On odražava bjelinu vaše nepokolebljive vječnosti,

Zavjet mirisne i smirene odanosti

Uobličen u zlatni krug vjernosti

Čuje se glas buduće prošlosti:

„Vjera, ljubav i ufanje...“

Hrvač

(iliti Ad maiorem Dei gloriam)

Sa životom gordim se hrvam,

Da ga svladam,

Da njim ovladam,

Da njim zavladam!

I boj se ljuti između nas bije;

A publika čovječanstva nijemo gleda...

I šuti,

I  bol ćuti,

I smrt sluti.

Talent da u pomoć pozovem nemam.

Samo moja volja tu je

Što u volju Božju se čvrsto uzdaje...

Znam da me Hektorova kob čeka,

Neka samo ona čeka,

Jer moj poraz pobjeda bit će!

Sve dok moje srce Njega slavi!

Sve dok moja pjesma Njega hvali!

Božja zora nakon tamne noći stići će!

27. 10. 2018.

 

Bog

Radost u prsima želi vikati:

Hvala Ti što jesam!

Jednom kada počneš biti, nemoguće je više ne biti...

Zalazak sunca obasjava crvenilom figuru mislioca na terasi

Šeće amo tamo

Misli: Kako je divno biti i kako se milijun teških trenutaka

ne može mjeriti s ovim trenutkom kada sam sretan što jesam...

Stoji bosih nogu na travi, u noći

Zemlja ga puni snagom da gleda

Gleda u zvjezdano nebo i moli Oče naš

Koji jesi na nebesima...

 

Ova stranica koristi kolačiće (Cookies) radi pune funkcionalnosti i boljeg korisničkog iskustva. Više o kolačićima: Izjava o privatnosti.

Nastavkom pregledavanja suglasni ste s uporabom kolačića.