Tihana Pšenko Miloš

 

O Istini, Pravdi, Vječnosti,
Književnosti?
„Ocvatu laganja“, traganja,
prenemaganja?
O nama,
kao o puzlama.

---

Korov snova
prevrtljiva duša
dodiruje dno

Naći sebe
odgurnuti tlo
Osjetiti tebe

Korov snova
izgubljena duša
dobro ili zlo?

 

---

Roj misli kao netopiri.
Trebam oko glave mrežu za komarce.
Ili šešir, za istu pakost.
Šeširi ne bi trebali stajati
na ormaru.

 

---
Jablani, toranj crkve i
zvona. Zvone.

Izgubljen pogled
u izgubljeno vrijeme.
Tone.

 


---

Perspektiva egzotične osobe;
pjesnika u plavom, u zelenom, bijelom.
Povijesno udaljene,
ali tek tijelom.

Obuhvaća mene,
personu novoga vremena.


---

Lepeću teške daske,
gonjene silom vjetra,
zaglušljivu glazbu zagušljiva zraka.
Dišem.
More sitnih glava udara isti ritam,
a vjetrenjača povrh brda guta.
Lutam.
Tko sam ja da sudim?
Ta Božja će ruka učiniti svoje.
Rulja se glasno šulja.
Prigovaram
pa šutim.
Molim.

---

Očekivanja.
Najjače oružje protiv sreće,
kotač koji nameće put,
žut oblak s teškom sjenom,
opsjenom.

---
I što sam činila tamo,
zelena točka proljetne krošnje,
s tobom koji si isto točka,
na klupi koja je točka
susreta dvaju svjetova
koji su točke.
Tražila tebe koji si mir,
nemir, život, um.
I nađoh
Ljubav.
I bum.