Ante Brešić Mikulić: ANTON CETIN
PREDGOVOR
Velikan crteža, Anton Cetin, pripada starijoj generaciji likovnih umjetnika koji lirski prožetom tematikom likovnih opusa produhovljuju gledatelja svojim pogledom na svijet koji se zrcali na likovni medij. Iako većinu svojega života provodi u Torontu u Kanadi, njegova veza s rodnim krajem, napose Bojanom pokraj Čazme, vidljiva je u njegovim radovima. Domovina njemu nije tek mjesto odrastanja i obrazovanja, već dio identitetskoga čimbenika koji se stapa s temama i pogledima koje dobiva Francuskoj ili Kanadi. Time on nije samo umjetnik dvaju svjetova od kojih jedan nadmašuje drugi već njihov spoj u jedan jedinstveni likovni kalup koji nam daje opći smisao i vjeru u nešto više i plemenitije. Ta jaka subjektivna nota koja crtu i boju u njegovim crtežima čini poetskima ne može se poistovjetiti s površnošću. Jer sama lirska tendencija smisaonim temama i pogledima izrazito je duboka, tvorena na našoj patnji i realnosti života, okrenuta ka boljem i duhovnijem. Time Cetin u svojem desetljećima dugom životnom radu nije samo okrenut ka težnji za istinitošću, već i potrazi za onim smisaonim.
ANTON CETIN
Moja EVA rođena je 1967. u Parizu.
Od 1970. u ateljeima u Torontu, Čazmi i Ottawi Evin razvoj rezultirao je stotinama varijacija u temama kao što su „Ljubavnici“, „Istraživanje onog drugog svijeta – svemirski brodovi“, „Razmišljanje o beskonačnosti“, „Preobrazba Eve“, „Slavljenje svemira“, „Sa svemirskom arhitekturom”, “Eva i ptica-cvijet“, „Razmišljanja o onostranom svijetu“, „Uznemireni svemir“, „Oživljavanje“, „Dúga“, „Inspiracije polja i ...“
Imaginativna svijest Antona Cetína iznjedrila je prije pola stoljeća ključnu metaforičku ikonu u liku žene, nazvavši je „Eva”. Zasigurno on tada ni u primisli nije mogao slutiti koju će inspirativnu bujnost i bitnu znakovitost ta imenjakinja biblijske izgnanice iz zemaljskoga raja ostvariti u njegovom kreativnom domišljaju.
Ivanka Reberski, Hrvatska, 2016.
Ironična jednobojnost njegovih djela uvijek je zrcalo njegovoga vlastitoga iskustva. Sada to iskustvo otvara put trenutcima bizantijskoga bogatstva, veličanstvenih, često veoma živih boja. Njegova su djela također slavljenje svemira i neizmjerja, ljubavi i mita, nadahnuća i uspomene na Ljubav. Prema Cetínu, umjetnost uljuđuje i humanizira. Umjetnik djeluje u duhovnoj istini. On stvara jer nema izbora.
dr. Gordon McLennan, Kanada, 1977.
Kao što se pokazuje očitim, Eva je muza koja omogućuje Cetínu apsorbiranje i sintetiziranje nekih od najboljih aspekata sjevernoameričkoga slikarstva u boji. On je postao sjevernoamerički slikar, a da nije pri tomu odbacio nijedan od bitnih elemenata simbolike koje je stekao od svojih europskih korijena.
James Purdie, Canada, 1978.
Izvor Cetínove umjetnosti, to je što proizlazi iz njegovih nastojanja u potrazi za onim što Nijemci zovu „Elementargedanken” – elementarno ili sveopće, istine, one stvari koje su istina za sve ljude posvuda. Za Cetína slika žene koju zove Evom bit će u njegovoj vlastitoj kondenzaciji kao da bi to bila žena iz Egipta, od plemena Maya, iz Afrike, s Ciklada, iz Bizanta, ili iz koje druge kulture – to je blaga i – mogli bismo reći – čak logična mješavina sastavljena od mnogih stvari iz cijele povijesti umjetnosti pa učinjena nanovo za povijest umjetnosti.
Nanette Dillard Simpson, SAD, 1987.
Raskošan imaginativan svijet fiksira ženu, poznatu Evu, kao utjelovljenje duha ženstvenosti, kao pribježište fantazije, poezije i začarane nostalgične enigme. Uz motiv žene često se javlja i cvijet, uzdah savršenstva, blagosti i nježne kantilene koja uz pticu dopire do neba i zatvara krug egzotičnoga duhovnoga dodira zemlje i onostranoga. Cetínovi ikonografski elementi stiliziraju praiskonsku harmoniju, vedra edenska nadahnuća i bogate nas osjećajima beskraja i smirujuće onostranosti. Traganje za transcendentnim nesumnjivo zrcale najintimnije poglede i preokupacije umjetnika usmjerenoga k novim horizontima magičnoga, mitskoga i kultnoga značenja. Neslučajno nesvakidašnje vizije, snoviđenja Eve iz unutarnje duhovne harmonije, opijaju zavodljivom gipkošću i šapatom glazbe koji uvijek računa s onim „drugim” kome umjetnik usmjerava svoje zagonetne metafizičke prizore.
Tonći Šitin, Hrvatska, 2003.
Zastrašujuće stradanje nevinih žrtava u događaju koji je potresao svijet, 11. rujna 2001., napadom na njujorške tornjeve blizance Svjetskoga trgovačkoga centra (WTC) potaknulo je Antona Cetína na slikanje novoga ciklusa pod nazivom „Uznemireni svemir”.
Nisu to više smirene i pomalo sanjive kompozicije Eve i njezine ptice. To su novi slikarski ritmovi dvadeset i prvoga stoljeća. Njihova učinkovitost ima svoju stvarnosnu bazu.
Anton Cetín u punoj stvaralačkoj zrelosti stvorio je opus mladenačke snage. „Uznemireni svemir” ritmički je nov, poletan, zanimljiv, zahtjevan, upitan, provokativan. Na tim slikama sve je poznato, i izvorno Cetínovo, ali sada u novim relacijama. Cetín je ovdje angažiran, uključen u humanu, umjetničku borbu za ljepotu, za sklad, za duhovnost, za ispunjenje. Stvaralačku, likovnu angažiranost usmjerio je protiv agresivnosti. Zato se na slikama i događaju siloviti elementi u obliku kvadrata i trokuta, uglavnom u tri boje: crvenoj, crnoj i zelenoj. Ove su boje, prema riječima autora, izabrane s razlogom, a oblici trokuta i kvadrata usmjereni su dijagonalno u većini slučajeva prema liku Eve i ptice koji su smješteni u središtu slike. Poput napete strijele dijagonala naglašava silovitost i rušilaštvo. Unutar svakoga kvadrata ili trokuta naslikan je ili nacrtan oblik koji naznačuje ideju uništenja i razaranja. Stoga je umjetnik poslije 11. rujna 2001. ove slike nazvao „Uznemireni svemir”. To je ciklus koji izaziva određenu nelagodu, postavlja pitanja i boji se mogućega beznađa.
Branka Hlevnjak, Hrvatska, 2004.
Mnoga su njegova djela varijacije portreta Eve – simbola žene koju umjetnik uzdiže u mitske, kozmičke i duhovne sfere kao nezamjenjivu nositeljicu obećanja i ljepote, ljubavi i života. Prisjetimo se opet da je završna riječ „Božanske komedije“ upravo „stella” – zvijezda. Ona se može uzeti kao Cetínova umjetnička riječ o vječnoj Evi koju intuitivno doživljava, zamišlja i smješta u širok raspon svjetla od onoga svakodnevnoga koje nam napaja oči do onoga nedostupnoga vječnoga svjetla božanskih visina.
Vendelin Karačić, BiH, 2012.
Anton Cetín umjetnik je osebujne slikarske individualnosti i vrlo profinjene estetike. Njegov slikarski put počinje još u doba djetinjstva. Slijedeći taj svoj put, dolazi u Pariz, u kojem se rađa lik žene, nazvane Eva, s pticom ili bez ptice. Taj ikonografski motiv i slikarska metafora provlače se čitavim autorovim opusom kao njegova neiscrpna inspiracija i tema koja govori o ženstvu, plodnosti i ljubavi.
Mikica Maštrović, Hrvatska, 2016.
Eva je pramajka svim majkama, simbol životnoga lanca, ujedno nadahnuće i poveznica čitavoga Cetínovoga slikarstva. Poput Danteove Beatrice, Cetínova Eva vodi umjetnika kroz sve faze i mijene u životu, tumači ih i on kroz nju spoznaje ljepote, razdore, život i bespuća. Kao što se veliki pjesnik poistovjetio s Beatrice progovarajući kroz nju, tako se i Cetín poistovjetio sa svojim likom Eve slikajući njome onaj duhovni i optimistični moment, onaj u potrazi za smislom i vjerom u trajanje.
Branka Hlevnjak, Hrvatska, 2016.
ŽIVOTOPIS
Anton Cetín rođen je 1936. u hrvatskom mjestu Bojana. Od 1954. do 1959. polazi Školu primijenjenih umjetnosti, slikarski odjel, u Zagrebu, gdje diplomira u klasi profesora Ivana Šebalja. Od 1959. do 1964. studira slikarstvo i grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje diplomira 1964. u klasi profesora Marijana Detonija. Za vrijeme Škole i Akademije radi kao ilustrator za razne izdavačke kuće u Zagrebu.
Od 1966. do 1968. živi i radi kao slikar i grafičar te kao ilustrator za J. M. Rabeca i izdavačku kuću Larousse (Planètes et Satellites: mondes de l’espace), u Parizu.
Lik Eve rođen je u Parizu 1967.
Od 1968. živi i radi u Torontu u Kanadi kao samostalan umjetnik. Godine 2019. seli se u glavni grad Kanade, Ottawu.
Do sada je održao 160 samostalnih izložbi te sudjelovao u više od 200 skupnih izložbi diljem svijeta. Godine 1975. objavljuje prvu grafičku mapu „Eva i mjesec“, a 1988. s hrvatskim književnikom Stjepanom Šešeljem pjesničko-grafičku mapu „Amerika Croatan America“. Godine 1986. izdana je luksuzna monografija o životu i djelu Antona Cetína, s kronološkim prikazom od 1955. do 1986. Tekst je napisao David Burnett iz Toronta. Iste godine priređuje svoju prvu veliku samostalnu izložbu u domovini, u Muzeju za umjetnost i obrt, u Zagrebu.
O njegovom životu i djelu snimljeno je više dokumentarnih filmova. Za svoj rad primio je više nagrada i počasti. Kanadsko-hrvatska umjetnička udruga izabrala ga je 1986. za umjetnika godine. Godine 1995. primio je od Vlade Republike Hrvatske dva odličja: „Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulića“ za osobite zasluge u kulturi i „Red hrvatskog pletera“ za osobit doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske i dobrobit njezinih građana.
Mare nostrum Croaticum dodjeljuje mu 2001. u Zagrebu plaketu i priznanje za izniman doprinos u području umjetnosti i kulture. Iste je godine u Čazmi otvorena „Galerija Anton Cetín“ sa stalnim postavom njegovih djela. Također, 2001. godine Círculo del Arte u Barceloni izdaje dvije edicije njegovih litografija. U Zagrebu je 2004. godine izdana nova monografija o životu i djelu Antona Cetína, s kronološkim prikazom od 1951. do 2004. Tekst je napisala Branka Hlevnjak iz Zagreba. Monografija „EVA 1967-2017“ izdana je u Zagrebu 2017. godine. Tekst je napisala Ivanka Reberski iz Zagreba.
Djela mu se nalaze u muzejima, galerijama i privatnim zbirkama u mnogim zemljama svijeta.