Jednog proljetnog dana 1931. godine pred Sudbenim stolom u Zagrebu, pred sudsko vijeće izvedena su 23 muškarca. Veliku skupinu optuženih su predvodili dvojica tamnokosih i ponositih mladića, pripadnika radničke pravaške mladeži Marko Hranilović i Matija Soldin pa je taj kazneni postupak ušao u povijest pod nazivom „Proces protiv Hranilovića, Soldina i družine“. Skupini mladih hrvatskih boraca za slobodu i neovisnost Hrvatske se na teret stavljalo više kaznenih djela; počinjenih u revolucionarnom djelovanju optuženim pripadnicima hrvatskih nacionalističkih organizacija.

François Marie Arouet - Voltaire - središnja je ustanova francuskoga prosvjetiteljstva[1], već za života stekavši naslov vodećega duhovnog autoriteta prosvjetiteljske Europe[2]. Romanom Candide ili optimizam (Candide ou l’Optimisme, 1759.), u kojemu ironizira i satirizira filozofiju optimizma G. W. Lieblinza, a koje je i njegovo recepcijski najtrajnije djelo[3], ulazi u kanon europske književnosti i postaje neizostavnom figurom svih školskih književno-povijesnih i filozofskih pregleda.

Iako predizborna utrka još nije službeno otpočela, politička scena već je uvelike užarena. Ono što je za sada izazvalo najviše pozornosti u široj javnosti jest odluka pjevača Miroslava Škore da iznese svoju kandidaturu za predsjedničko mjesto. Odmah nakon objave uslijedili su komentari koji dovode u pitanje sposobnost jednoga javnog umjetničkog djelatnika za obnašanje predsjedničke časti.

Držeći se stare mudre „(upo)znaj neprijatelja“, primih se malo (zlo)djela: uzeo sam knjigu  Dragana Markovine, Doba kontrarevolucije. Zagreb: Razlog, 2017., zbirke tekstova iz Telegrama i raznih „regionalnih“ portala.

Listajući tako, naprijed - natrag, naletih na još jedan biser boljševičke Antifa „faktografije“. U pitanju je Markovinov navod iz članka „Kako je slučaj ministra Hasanbegovića otkrio pravo značenje narativa o otklonu od dvaju totalitarizama“ («Telegram», 11.02.2016.); „kako drukčije protumačiti glorifikaciju žrtve onih koji su položili život na tzv. Oltar domovine, kod Fazlagića kule?[1] Prema Markovini zadnji branitelji NDH bijahu muslimanski seljaci, muslimanska ustaška seljačka vojnica. Mislim da svi znamo kako je došlo do legende o Kuli Fazlagić i 1945. godini.

Ono što jest slično je sve jače opiranje prijetećoj islamizaciji Europe, sve snažnije izraženo u „starim članicama“ EU-a, državama Zapadne Europe i Beneluksa. Primjerice, Eric Zemmour u knjizi „Samoubojstvo Francuske“ (fr. Le Suicide Français) navodi kako je opis sigurnosnog stanja u Francuskoj „narušavanje njezinoga ustavno-pravnog poretka na vlastitom teritoriju“[1], opće stanje nesigurnosti „očitovano u porastu broja tzv. no-go zona“[2], oličenje bezvlašća i nemoći francuske policije. Samo u pokrajini Ille-de-France krajem 2018. postojalo je barem stotinu divljih naselja (slamova, fr. bidonvilles) koje francuska policija „nije držala pod svojom jurisdikcijom“ tj. nije djelovala u njima.[3] Kao da to nije dovoljno, i sam Macron davao je neprimjerene izjave o „uspostavi Islamske Francuske“[4] i pozitivnim vidovima islamizacije francuskog društva[5], usprkos jasnom opredjeljenju islamskoga religijskog vodstva protiv demokratskoga uređenja kao prihvatljivoga.[6]

Početkom 2019. godine na Instagramu i Facebooku kružili su oglasi inicijative EU-a Make.org, sa sjedištem u Ulici Louisa-Renéa Villerméa 4 u Parizu, koja je korisnike društvenih mreža i elektroničke pošte pozivala na izjašnjavanje o prijedlozima drugih Europljana iznesenih u anketi „Mi Europljani“ (We Europeans) u sklopu inicijative, koje je prijavom na istu mogao podnijeti svaki stanovnik neke od država članica Europske Unije. Na tom zadatku, prema riječima sa službenih stranica inicijative Make.org, „WeEuropeans udružuje snage s VoxEurop sa ciljem identificiranja i analize pozicija političkih stranaka diljem Europe. Kao informativna platforma na deset jezika, VoxEurop pridonosi raspravi među europskim građanima o pitanjima od primarnoga značaja za Europu (okoliš, demokracija, nejednakost). Proizvedena od strane tima stručnih i strastvenih europskih novinara i prevoditelja, VoxEurop web stranica je slobodno dostupna zahvaljujući potpori njenih čitatelja.“