Novi Izborni zakon ili novo političko uređenje Hrvatima BiH s istim političkim vodstvom ne donosi ništa

mostar bih zakonOve godine bi se trebali održati opći izbori u BiH pa su gospoda problem koji je aktualan dva desetljeća, a tiče se izbornog sustava odlučili riješiti u par mjeseci. Postavlja se pitanje zašto sad? Pa, jedini logičan odgovor bi bio: Zato što vladajući iz sva tri naroda žele sačuvati svoj položaj moći i predstaviti sebe kao jedine moguće izbavitelje.

Cijeli članak

In memoriam: Nikola Štedul (1937. – 2022.)

Nikola Stedul Davor Visnjic PIXSELL 1050x525Već neko vrijeme želio sam napisati nekoliko kartica teksta o memoarima Nikole Štedula koji su izašli 2020. pod naslovom “U službi savjesti”, no mnogo se toga na privatnom i poslovnom planu ispriječilo između ideje i realizacije. Danas, 15. ožujka 2022., zatekla me vijest da je Nikola Štedul, politički emigrant, borac za slobodnu Hrvatsku, dragovoljac Domovinskoga rata i političar napustio ovaj svijet nakon dugog, ispunjenog i svhrovitog života, ali isto tako tegobnoga i obilježenoga nepokolebljivim domoljubljem i ustrajnom borbom protiv jugokomunističkoga režima. Život Nikole Štedula tako je sličan životu mnogih hrvatskih domoljuba i njihovih obitelji, život u koji stane cijela hrvatska povijest 20. stoljeća i sve tragedije i trijumfi hrvatskoga naroda. Prigodom odlikovanja Štedul će u svojem govoru reći kako se on ne osjeća žrtvom, već pobjednikom. Sažeti životni put političkoga emigranta koji je radi preživljavanja radio teške fizičke poslove, trpio politički progon jugoslavenskih i zapadnih obavještajnih službi, preživio atentat i tri godine nakon atentata preuzeo odgovornost naoružavanja mlade hrvatske države u te dvije rečenice iskazuje ljudsku snagu i čvrstoću karaktera Nikole Štedula te se postavlja kao primjer moralnoga diva u sadašnjim vremenima, u kojima su glavni akteri predstavnici svega onoga što Štedul nije bio.

Cijeli članak

Ruska invazija na Ukrajinu i novo srednjovjekovlje

 

ruska invazija sl1Našavši se u berlinskom izgnanstvu, prije točno stotinu godina, ruski filozof Nikolaj Berdjajev počeo je s pisanjem niza radova. Vrhunac toga niza bio je esej Novo srednjovjekovlje, razmišljanja o sudbini Rusije i Europe, objavljen dvije godine poslije. Po objavljivanju toga djela, Berdjajev je napustio Berlin i nastanio se u predgrađu Pariza, gdje će živjeti do svoje smrti.

Promatrajući zbivanja u svojoj domovini i u svijetu, posebno od početka Prvoga svjetskoga rata do uspostave SSSR-a i njegova izgnanstva 1922. godine, Nikolaj Berdjajev zaključio je: Doba ‘Nove historije’ je prošlo. Vrijeme koje je imalo svoj vrhunac na kraju 19. stoljeća, s idejama racionalizma, humanizma, liberalizma, demokracije i pravnoga formalizma, doživljava svoje posljednje dane. Polazeći od cikličkoga promatranja povijesti, koje u njoj vidi gibanja nalik ritmičnosti i periodičnosti u prirodi, Berdjajev tvrdi da vrijeme svjetskoga dana, metafizičkoga dana, odnosno epohe svjetla – završava. Dolazi doba Noći. Ta epoha liči epohi prelaska antičkoga doba u srednjovjekovno doba, ili ono prelaska iz srednjega vijeka u novi vijek.

Cijeli članak

200 godišnjica smrti Napoleona I (3): Bonaparte u Egiptu

 

Napoleon 3HRVATI U VOJSKU MAMELUKA

U tijeku priprema Bonaparteove vojne u Egiptu, čiji je tadašnji namjesnik bio Hercegovac Ahmed paša Džezzar, Francuska se obratila Dubrovniku sa zahtjevom unajmljivanja nekoliko brodova namijenjenih za prijevoz četa (ožujak 1798.); Dubrovnik ih je isporučio, izazivajući time negodovanje generala Bradyja, austrijskoga zapovjednika Kotora (66). Nedugo nakon zauzimanja glavnoga grada Egipta, Kaira, Bonaparte se uskoro našao zarobljen u svojoj tekovini, uslijed uništenja francuske mornarice od engleske eskadre kod Abukira. Odonda se Bonaparte trebao brinuti za opskrbu svoje vojske, posebno s robom čija je nabava nedostajala u Egiptu.

Cijeli članak

200 godišnjica smrti Napoleona I (2): Bonaparteova prosvjedna nota Austriji o Dubrovniku

 

Napoleon 2Nakon austrijskoga zaposjedanja Dalmacije, pronijela se (netočna) glasina prema kojoj je austrijska vojska zauzela i Dubrovnik, tada poznatiji u Francuskoj po latinskom imenu grada, Raguse. Stoga su francuski opunomoćenici, Bonaparte i Clarke, uputili prosvjednu notu austrijskim pregovaračima (29. 7. 1797.): „Ako su potpisani opunomoćenici Francuske Republike bili iznenađeni time što su se čete Njegovoga Carskoga i Kraljevskoga Veličanstva dočepale, suprotno sadržaju leobenskih preliminara, i prije zaključenja konačnoga mira, Istre i Dalmacije, ne mogu kriti njihovo krajnje čuđenje saznanjem da su te iste čete zauzele Dubrovačku Republiku; prosvjeduju izrično protiv uništenja rečene Republike i nadaju se da će N. V. Car, (...), osjetiti nemogućnost drugih sila, i posebno Francuske Republike i Otomanske Porte, da s ravnodušnošću promatraju okupaciju neutralne i samostalne države, koja se nije nikada i nikako uplela u sadašnji rat, i ne sumnjaju da će Njihove Ekselencije austrijski pregovarači pridonijeti svojom moći da Njegovo Veličanstvo daje najskorije naloge da se te čete povuku iz područja Dubrovačke Republike“ (56).

Cijeli članak

200. godišnjica smrti Napoleona I (1): Njegovi odnosi s Hrvatima

 

Napoleon 1GLAVNE OSOBINE NAPOLEONOVE VLASTI U HRVATSKIM ZEMLJAMA

Ove godine navršila se dvjestota godišnjica smrti Napoleona Bonapartea (1769. – 1821.) koji je proširio granice i utjecaj Francuske kao nikada prije u prethodnih 1000 godina nakon Karolinškoga Carstva, do hrvatskih zemalja na istočnoj obali Jadrana (1806.) i sve do desne obale Save (1809.). Ove je hrvatske povijesne pokrajine, odnosno krajeve s hrvatskim starosjedilačkim pučanstvom (Dalmaciju, Dubrovnik, Boku kotorsku, Vojnu i civilnu Hrvatsku, Istru) sjedinio (donekle) prvi put nakon nekoliko stoljeća razdvajanja u tvorevinu zvanu „Ilirske provincije“ (1809. – 1813.), koje su uključivale i zapadni dio Koruške (s dijelom bavarskoga Tirola), Kranjsku, Gradišku, Goricu i Trst, premda je Napoleonova izričita namjera bila zapravo uspostaviti kopnenu vezu Dalmacije s Italijom, stvoriti obrambeni teritorijalni pojas na granicama svojih posjeda u Italiji, proširiti kontinentalnu blokadu i otvoriti novi trgovački put s Istokom (1), bez dalekosežnih etnografsko-političkih pobuda.

Cijeli članak