Uvod

U filmu i televizijskoj seriji doznali smo Kuda idu divlje svinje, a sad ćemo doznati i Kamo ide ovaj svijet. Uostalom, to sam i obećao u prethodnom eseju Homoseksualnost – Dijagnoza F66. Da ne duljim, odmah da vam kažem:

Ako se smjesta i energično ne povuče ručnu kočnicu, trenutno i do kraja, naravno pritisne i nožnu, svijet ide u propast. Možda i ne jer čuda su se i prije događala. Neću prorícati, nego upozoravati i citirati.

Za to izbjeći trebalo bi se odreći mnogo toga na što smo se navikli, što zdravo za gotovo uzimamo. Pomiriti se s padom životnog standarda. Odustati od fosilnih goriva. Zaboraviti na osobne automobile s jednim putnikom-vozačem. Smanjiti grijanje i hlađenje. Tko bi sve to nabrojio. Jednom riječju, trebalo bi pomiriti se s padom bruto nacionalnog dohotka (BND), prestati težiti njegovom stalnom rastu jer sve osim neba ima svoje granice, a Bog strpljenje.

Sad kad sve znate, možete i prestati čitati, dragocjeno vrijeme trošiti, možda imate pametnijeg posla. Znatiželjni, pak, koji žele nešto više doznati, neka nastave čitati.

Unatoč kolosalnim dostignućima u znanosti, svijet u kojem živimo nije ni dobar ni stabilan ni uravnotežen ni pravedan ni pravičan. Krhak je i lomljiv, sklon urušavanju i globalnom propadanju. Poremećena je priroda i ljudski odnosi; izvitoperena je etika; isforsirane su i neučinkovite pravne i moralne norme; klima nas ugrožava jer je ljudskom rukom, bolje rečeno glavom, nepopravljivo i štetno izmijenjena.

Nije ovo ni prva ni jedina, a ni zadnja civilizacija, koja je dosegla svoj vrhunac pa se vrtoglavo urušava, u iskonsko stanje se vraća, u prah se pretvara. Šteta, a toliko toga smo postigli i daleko bismo mogli stići da razum prevlada i pohlepu svlada.

U vrlo kratkom vremenu nastale su ogromne promjene uzrokovane ljudskom djelatnošću. Tisućljećima su se sva živa bića na Zemlji prilagođavala uvjetima na svojim staništima pa tako i čovjek. Koristili su se prirodni resursi i održavale ekološke ravnoteže. Tijekom vremena nastaju promjene jer stalno na tom svijetu samo mijena jest^[1] pa sve teče (panta rei^[2]) i sve se mijenja. Od početka vremena, otkada su dani započeli, ništa nije trajno (Gilgameš, deseta ploča); sve je prolazno pa tako i stabilni i održivi ekološki sustavi. Isto vrijedi i za etičke, moralne i pravne norme. Mijene su kroz povijest bile spore, prilagodbe dugotrajne. U nekom vremenu, na danom prostoru, život se prilagođavao uvjetima u prirodi. Da, ali tako vam je bilo nekoć (Once Upon a Time). Danas je obratno. Ljudi nastoje prirodu promijeniti, svojim je potrebama prilagoditi, pa i onim pretjeranim, često i nepotrebnim. Nepotrebne potrebe! Eh, to vam je oksimoron, nešto proturječno, kao na primjer drveno željezo. Naše želje su proturječne i oprečne, zato su štetne i opasne, za nas i za prirodu.

Promjene u prirodi i društvu počinju s industrijskom revolucijom, prije više od 250 godina, i masovnim korištenjem fosilnih goriva. Napredak pospješuje eksplozija znanosti. Kolosalna su znanstvena dostignuća. Znanost grabi naprijed dugim, kilometarskim koracima. Je li nam i koliko to dobrobiti donijelo? Nesumnjivo jest i to mnogo.

Općenito gledano, povećao se standard ljudi, ali ne uvijek za sve i svakoga. Za jedne više, za druge manje, za neke nimalo.

Iskorijenile su se neke opake bolesti.

Znatno se produžio ljudski vijek.

Posjetili smo Mjesec.

Pripremamo se za posjet Marsu i njegovim trabantima - Deimosu i Phobosu.

Više sonda pošlo je u svemir, u svrhu istraživanja, u daleka prostranstva naše galaktike.

Moćni teleskop James Webb lansiran je u svemir i već snima i šalje slike u boji.

Slika 1. Jedna od fotografija iz svemira koje šalje teleskop James Webb. Svjetlije, veće, bijele točke na slici 1. prikazuju zvijezde naše galaktike, sitnije su druge, udaljene galaktike, a crvenkasti lukovi prikazuju galaktike u nastajanju, na početku rađanja svemira, udaljene i više od 13 milijarda svjetlosnih godina.

Sve je to lijepo i napredno, ali pored ovih dobrih i poželjnih rezultata imamo i nusproizvode. Ima ih loših, prijetećih i zastrašujućih s mogućim katastrofičnim i katastrofalnim posljedicama. Od suprotnih veznika - a, ali, nego, no, već - uvijek se zabrinem kad vidim ali!? Brine me i upitna zamjenica zašto?! Toj zamjenici nema kraja jer se poslije svakog odgovora može ponavljati. Evo što su znanost i sve ove revolucije, od industrijske do digitalne, donijele kao nusproizvod?

Nuklearne, hidrogenske, neutronske bombe i vrag bi ga znao kakva još uništavajuća oružja.

Poremećene su ekološke ravnoteže pa dnevno nestaju brojne biljne i životinjske vrste, što potiče i pospješuje klimatske promjene.

Šire se pustinje na račun poljoprivrednih zemljišta.

Zemlja i sva živa bića na njoj truju se raznim štetnim pesticidima i herbicidima (glifosat).

Genetičkim inženjerstvom stvaraju se genetički preinačeni (modificirani) organizmi (GMO).

Uništavaju se 'tvornice kisika' – šume i oceani. Šume se sijeku i spaljuju, oceani sintetikom zagađuju.

Gomila se nerazgradivo, sintetično, opasno i otrovno smeće.

Nekontrolirano se iskorištavaju i iscrpljuju energenti.

Ove nusproizvode nisam numerirao pa ni hijerarhijski poredao, jer teško je reći koji je opasniji i koji će nas prvi sustići i skončati. Kako je počelo, mogao bi to biti moderni ruski car i osvajač sa svojim SARMAT raketama koje mogu nositi, ako je njemu vjerovati, 16 nuklearnih glava. Ipak, mislim da ćemo se na kraju ugušiti u vlastitom smeću. Ovu misao netko je već izrekao, ne mogu se sjetiti tko. Davno je to bilo, ali sam poantu zapamtio, kad sam plastične vrećice, kao nakit na drveću vidio, vjetar ih je za stabla pričvrstio, a ja sam to žalosno gledao, dok sam put Zagreba automobilom hrlio.

Za ove nusproizvode nisu krivi ni znanost ni znanstvenici, nego militantni i pohlepni profiteri i političari koji im to omogućavaju. Znanstvena dostignuća i otkrića trebalo bi kontrolirati, selektirati i koristiti samo ona koja na duge staze donose boljitak cijelom čovječanstvu. Međutim, kad se pohlepni profiteri, koji raspolažu ogromnim kapitalom, domognu alata za brzu zaradu, njih nije briga koliko će to dugoročno škoditi cijeloj prirodi na ovom planetu. Ne žele čuti za mudru izreku američkih indijanaca:

Zemlju nismo naslijedili od svojih predaka, nego smo ju posudili od svojih potomaka.

Malo tko mari za budućnost generacija koje bi trebale svijet naslijediti. Većina boljitak nezasitno traži na dnevnoj bazi. Traži se povećanje BND-a, životnog standarda, ljudskih i inih prava, po mogućnosti bez obaveza. Ta prava često su međusobno u koliziji pa jedno pravo negira drugo i to veće i važnije, kao kad pravo na pobačaj negira pravo na život. Za posljedice malo tko brine, a sve ima svoje granice prelaskom kojih strmoglavi pad slijedi.

 

Klimatske promjene

Definicija: klima (kasnolat. clima < grč. ϰλίμα: nagib; strana svijeta), podneblje; prosječno stanje atmosfere, tj. ukupnost svih vremenskih prilika nad nekim mjestom ili područjem Zemljine površine u duljem razdoblju. Proučavanjem klime bavi se klimatologija.

Klimatski sustav čine atmosfera, hidrosfera, površina litosfere i sav živi svijet.

U povijesti Zemlje klima se mijenjala od žarke do ledene. Čimbenici koji na klimu utječu su:

Sunčevo toplinsko zračenje.

Promjene u zemljinoj orbiti i nagibu zemaljske osi.

Pomicanje tektonskih ploča i kontinenata.

Promjena u koncentraciji stakleničkih plinova.

Nema sumnje, govore nam znanstvenici, da je današnja, štetna promjena klime posljedica ljudske aktivnosti. Čovjekov utjecaj na klimu naglo se povećava nakon industrijske revolucije u drugoj polovici 18. stoljeća. Uzroci su:

Izgaranje fosilnih goriva,

Urbanizacija,

Sječa šuma

Razvoj poljoprivrede i stočarstva.

Zbog ovih čimbenika promijenio se kemijski sastav atmosfere, povećala koncentracija stakleničkih plinova: ugljikova dioksida (CO₂), metana (CH₄), dušikova monoksida (N₂O) i halogeniziranih ugljikovodika, što je uzrokovalo efekt staklenika i globalno zagrijavanje, otapanje ledenjaka i porast razine mora.

Nije više potrebno nikoga uvjeravati o štetnom djelovanju klimatskih promjena. Dnevno ih doživljavamo iz godine u godinu, iz mjeseca u mjesec, iz dana u dan bilježimo rekorde. Izmjenjuju se suše s poplavama, minimalne s maksimalnim temperaturama, gori na sve strane. Češća su i žešća tornada i tropske oluje koje u zadnje vrijeme posjećuju i srednje geografske širine pa iako se zovu tropske, postale su i europske. Orkanski vjetrovi ruše, a toplinski udari suše; ekstremne temperature prže, dok morski valovi potapaju sve pred sobom. Nestaje ekumena, smanjuju se poljoprivredne površine, a pustinje se šire. Svi znamo što možemo očekivati od ovih i ovakvih klimatskih promjena. Svi znamo, a ne djelujemo. Čekamo da dođe deus ex machina, ali nije ovo antika pa ni grčka tragedija. Nema tu posla za bogove već za ljude današnje generacije, ali tko je spreman odreći se stečenih prava, standarda pa čak i njihovog manjeg dijela. Sve želimo sada i odmah, a sutra što bude!?

Trebalo bi trenutno smanjiti brojne čimbenike koje utječu na naš standard. Učestalo slušamo da najesen neće biti plina, da će nam zimi biti zima. Za vrijeme mog odrastanja samo si je poneko mogao priuštiti grijanje cijelog stana ili kuće. Malotko se hranio kako se danas hrane i oni u pučkim kuhinjama, gdje mesa ima svaki dan. Hodalo se pješice, vozilo javnim sredstvima, odjeća se krpala, a cipele, šolavale , tj. staroj se cipeli novi đon dodavao. Uza sve to bili smo sretniji i veseliji nego ovi danas.

Slika 2. Diogen traži čovjeka s upaljenom svijećom u sred bijela dana. Izvor Wikipedija

Tako malo je potrebno čovjeku za sreću. Samo, materijalna dobra to sigurno nisu. Ona nas samo opterećuju. Diogen iz Sinope, kad je vidio da pastiri iz šake piju, odbacio je i posudu za vodu. Bio je filozof, sretan i zadovoljan svojom znanošću, a od materijalnih dobara imao je samo bačvu u kojoj je spavao i halju koju je odijevao, valjda je nešto i na noge obuvao, a možda je i bos hodao. Ja sam cijelo djetinjstvo ljeti uživao kad bih bos gazio pa zato nisam ni platfus dobio. Svi bismo trebali naći sebe, a ne da nas Diogen svijećom po danu traži. Trebali bismo naći nešto što će nas veseliti, nešto stalno i stabilno u nama samima, a ne žudjeti za prekomjernim i često nepotrebnim materijalnim dobrima.

 

Stanovništvo i prenapučenost

Kad sam se ja rodio, preko 90% pučanstva živjelo je na selu. Kao dijete posjećivao sam baku, očevu majku, u Babinom Polju na otoku Mljetu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata tu sam boravio cijelu godinu. Seljani su sami proizvodili sve potrebno za život. Iz svoje zemlje plodove su crpili. Od svojeg blaga mlijeko, meso, vuno i kožu dobivali. Vunu i kožu sami su prerađivali i od nje odjeću i obuću šivali. Većina je imala barku i ribarski pribor pa je i ribe bilo, često u izobilju – svježe, slane i sušene. Kad je petroleja nestalo, svijetlile su uljarice - svijeće na ulje, a maslinovog ulja također nije manjkalo. Selo je bilo stožer društva -  čvrsto, samostalno i samoodrživo, sebe i gradove je prehranjivalo. U skladu s prirodom se živjelo. Smeća nije bilo. Za taj termin često se ni znalo nije. Sve se recikliralo. Hrana je bila zdrava i organska. Na obradivom zemljištu sadile su se raznovrsne biljke pogodne za tlo. Zemlja se nije iscrpljivala intenzivnom proizvodnjom monokultura ni industrijskim stočarstvom. Nije bilo pesticida, herbicida i umjetnog gnojiva. Gnojilo se stajskim gnojem prikupljenim u svojim štalama od vlastitog blaga. Bio je rat i ništa se nije moglo kupiti, nije ni bilo prodavaonica, ali zato je bilo čeljadi svih uzrasta – djece. Odraslih i starih. Zemlja ih je hranila na isti način kao i prije tisuću godina. Za mene su to bili bei tempi passati. Gladovanje je počelo kad su nas oslobodili, opljačkali i selo uništili. Drugovi i drugarice u kožnim kaputima dolazili bi i štimavali (procjenjivali) koliko bi od pojedinih dobara neka obitelj trebala proizvesti i u otkup narodnoj vlasti predati. Po gradovima tvrtke su krali, brodove otimali i druga dobra prisvajali. Nezasitna je bila ta narodna vlast.

 

 

        Slika 3. Rast stanovništva od 14. god. AD do 2011.

Što danas imamo uz sav ovaj napredak? Stanovništvo se preselilo u gradove. Pučanstvo mega gradova broji se u milijunima. Najmnogoljudniji danas je Šangaj sa svojih 24.153.000 stanovnika, Slijedi ga Peking (18.590.000). Od deset mega gradova, s više od deset milijuna stanovnika, devet ih je u Aziji. Istanbul (14.657.000) se prostire na dva kontinenta. Cijela Hrvatska broji kao jedno predgrađe ovih mastodonata pa ono što se događa u Hrvatskoj malo će utjecati na globalna zbivanja. Što to, pak, mi radimo? Nastojimo se prilagoditi, kopiramo dobre, ali nažalost i loše stvari koje se u svijetu događaju i mislimo da dobro činimo.

Površina Zemlje iznosi oko 510 milijuna km². Od toga kopno pokriva 29,2%, a oceani, mora, rijeke i jezera 70,8%. Neki predjeli stalno su naseljeni (ekumena), neki povremeno (subekumena), a neki su nenaseljeni (anekumena). Naseljeno je oko 135 milijuna km². Neka područja nadasve gusto, Bangladeš prednjači s 1087 stanovnika/km². Druga veoma rijetko. Najmanje ih je u Mongoliji, samo dva stanovnika po km². Siromašne zemlje, Azije, Afrike, Srednje i Južne Amerike, često su prenapučene, korumpirane i ugnjetavane od diktatorskih režima. Stanovništvo tih zemalja pokušava se domoći Europe i SAD-a. Nastaju imigracijski problemi. Zemlje primateljice, iako često imaju negativan demografski prirast i potrebna im je radna snaga, ne žele ugroziti nacionalnu strukturu svog stanovništva i uzrokovati političku nestabilnost i mogući bunt domaćeg stanovništva jer imigranti donose sa sobom drugu kulturu, vjeru i običaje strane domicilnom stanovništvu.

 

 

Slika 4. Rast stanovništva i UN procjene od 1800. do 2100. godine

Na slici 3. prikazan je porast stanovništva od 14. godine Gospodnje do 2013. U periodu od 14. do 1600. godine stanovništvo se udvostručilo, od 256 milijuna na 498 milijuna. Za sljedeće udvostručenje trebalo je samo 200 godina, a zatim sve kraća i kraća vremenska razdoblja. Različite procjene UN-a za budući rast i eventualni pad broja stanovnika vide se na slici 4. Kad bi se realizirao crveni scenarij, na svijetu bi 2100. godine bilo 14 milijardi stanovnika. Teško da će resursi na Zemlji moći prehraniti toliko ljudi. Zbog klimatskih promjena povećava se pustinjsko, neplodno područje, a zbog otapanja leda smanjuje se kopnena površina pa će jednostavno nestati hrane, nastat će masovne migracije, nemiri, opći kaos kataklizmičkih razmjera.

 

Iscrpljivanje, uništavanje i trovanje poljoprivrednog zemljišta

Poljoprivredno zemljište uništava se intenzivnim poljodjelstvom i stočarstvom, umjetnim gnojivima, herbicidima i pesticidima. I ne samo zemljište; sve živo se truje konzumirajući plodove s tog i takvog  tla. Zadnjih par godina svjedočimo pomoru pčela, a bez pčela nema života na Zemlji. Svojedobno je Albert Einstein rekao da nakon nestanka pčela nestaju i ljudi. Od pčela medarica imamo izravne i neizravne koristi. Neizravna korist od oprašivanja biljaka veća je 10 do 100 puta od izravnih – dobivanje meda, voska, peludi, propolisa, matične mliječi i pčelinjeg otrova. Tko je odgovoran za pomor pčela? Glifosat, tvrde znanstvenici, totalni herbicid koji uništava sve zeleno što njime poprskate. Svakako pročitajte što piše na poveznici jer glifosat štetno djeluje na sve žive organizme i trajno zagađuje biosferu. Ima i znanstvenika iz The Monsanto Company koji tvrde suprotno. Ova tvrtka prethodno se bavila proizvodnjom kemijskog oružja (bojnih otrova), a danas biotehnologijom i genetičkim inženjerstvom. Proizvodi genetički preinačene (modificirane) organizme (GMO ), herbicide, pesticide i druge otrove. Počeli su s bojnim otrovima koji direktno ubijaju ljude, a danas proizvode otrove koji to rade indirektno, na duge staze. Postoji pravomoćna sudska presuda da agrokemijska firma Monsanto mora platiti gotovo 290 milijuna američkih dolara odštete vrtlaru i podvorniku u jednoj školi u SAD oboljelom od karcinoma jer ga nisu obavijestili o opasnostima svog herbicida Roundupa, čiji je aktivni sastojak glifosat. Monsanto je, također, vodeći svjetski proizvođač genetički modificiranog sjemena.

 

Genetičko inženjerstvo i genetički preinačeni (modificirani) organizmi (GMO)

S genetičkim inženjerstvom počelo se na bakterijama i drugim mikroorganizmima, za sada uspješno i korisno. Koristi se za proizvodnju hormona i enzima, virusnih proteina za cjepiva i drugih proizvoda koje bi inače bilo teško dobiti na drugi način.

S druge pak strane manipuliranje genetičkim kodom DNA^[3] poljoprivrednog sjemenja, a posebno kad se to radi na životinjama pa i na ljudima, mislim da je dugoročno štetno i opasno. Molekula DNA je program u koji je upisan životni i razvojni put svih organizama. Nalazi se u svakoj stanici biljke, životinje i čovjeka. Sadrži upute za razvoj i ponašanje tih organizama u sadašnjosti i budućnosti. Upute daje i za evoluciju, adaptaciju i mutaciju. Dugotrajnim boravkom u svemiru smanjuje se koštana masa astronauta. Naime, kod boravka u bestežinskom stanju kosti postaju suvišne pa genetska uputa o adaptaciji daje odgovarajući signal – smanji koštanu masu!

 

Slika 5. DNA i RNA. Izvor Wikipedija 

Nedavno je objavljeno da je kod astronauta, koji je boravio 340 dana u svemiru, došlo i do  mutacije – genetske promjene. Brat blizanac koji je boravio u svemiru narastao je 5 cm u odnosu na brata blizanca koji je ostao na Zemlji.

Iza svakog programa stoji programer. U slučaju DNA to je Bog Svemogući. Židovi i kršćani zovu ga Jahve^[4], muslimani Alah, a ateisti Priroda (Naturalizam). Nema programa bez programera. Program kojeg je On stvorio (DNA) ne bismo smjeli dirati, bar ne kod ljudi i životinja. I kod sjemenja se to pokazalo štetno i opasno. To je Adamova jabuka, Evina znatiželja i zmijino lukavstvo, podvala koja nas dugoročno vodi u globalnu kataklizmu. Zbog toga su prvi ljudi i istjerani iz Edena^[5] (Giannae^[6]). Zato će Adam u znoju lica svoga kruh svoj jesti, Eva djecu u mukama rađati, a zmija će po trbuhu puzati čitavog života svoga.^[7]

Tko zna što nas, pak, čeka nakon genetičkog inženjerstva, čeprkanja po genima biljaka i životinja pa čak i čovjeka. Najnovija čeprkanja po genima nova su moderna cjepiva Pfizer i Moderna koja pomoću molekule glasničke ili transportne ribonukleinske kiseline – mRNA - (messenger RNA) daje stanicama gensku uputu za stvaranje proteina šiljka (spike protein). Tumače nam da to nije zadiranje u DNA, nego RNA. Mislim da griješe. Iako postoji razlika u tim dvjema nukleinskim kiselinama, one djeluju u sinergiji i ne mogu se odvojeno promatrati. RNA je veoma slična DNA, ali se od nje razlikuje u nekoliko važnih strukturnih detalja. RNA u stanicama sastoji se od jednog lanca dok je DNA dvolančana (Slika 5.), tj. dvostruka uzvojnica. Nukleotide RNA čine riboza i uracil, DNA se sastoji od deoksiriboze i timina. Transportna RNA (mRNA) prenosi informacije, sadržane u vidu aminokiselina, s DNA na strukture koje se nazivaju ribosomi i koji daljnje upute davanju.

Korona virus, Covid-19 s nama je već skoro 3 godine. Razvio je desetak varijanti, sve do recentnog kentaura (Varijanta BA.2.75). Cjepiva su većini pomogla, a nekima i naškodila. Za kratkoročne nuspojave znamo. Što je s onim dugoročnim? Masovna cijepljenja izazvala su masovne varijacije virusa i ne vidi se tome kraja, izgleda kao začarani krug – više cijepljenja, više mutacija.

Za prevenciju svake bolesti, pa i Covida-19, ipak je najvažniji odgovor imunološkog sustava svakog pojedinca. Jedna od ključnih podskupina imunoloških stanica, koja pruža zaštitu protiv virusnih infekcija i tumora, su Limfociti T (T-stanice). Oni patroliraju tijelom i skeniraju sadržaj HLA molekula na staničnim membranama. Kad naiđu na HLA molekulu^[8], koja sadrži dijelove virusnih proteina, limfociti T djeluju tako da uklanjaju, tj. ubijaju zaražene stanice. Kako postići i podići vlastiti imunološki sustav? Zdravim životom – prehranom  i fizičkom aktivnošću.

Ulazim u devedesetu godinu života. U razmaku od dvije godine, dva puta sam se tim virusom zarazio. Oba puta imao sam simptome blaže od najblaže prehlade, skoro nikakve, a s obzirom na godine, trebao bih biti u ugroženoj skupini. Doduše, zdrav sam bez komorbiditeta. Cijepio sam se samo jednom i to Janssen-ovim cjepivom, da bih Covid potvrdu mogao ishoditi i slobodnije se kretati. Da toga nije bilo, ne bih se ni cijepio, na svoje bih se imunološke T-stanice oslonio.

Prehrana

U praskozorje civilizacije čovjek je najprije pripitomio divlje životinje, a potom i divlje bilje - žitarice, grahorice i druge. Dugotrajan je to posao bio, ali to nije bio genetički inženjering. Nije se diralo u genom^[9] biljaka u ratarstvu ni životinja u stočarstvu, nego se na prirodni način kultiviralo i uzgajalo to bilje. Genetski zapis tog divljeg bilja bio je, kad se ispune određeni uvjeti, djeluje evolucija, sićušno zrnce neke divlje žitarice evoluira u današnju pšenicu, ječam, zob, kukuruz i druge. I danas poljodjelci znaju kako se uzgajaju pojedine sorte, a križanjem dobivaju nove, sve bez genetičkog inženjerstva.

Danas se od autohtonih, za prehranu dokazano zdravih sorta, genetičkim inženjerstvom stvaraju hibridi otporniji na korov i klimatske promjene, koji daju i veće prinose. Na prvi bi se pogled reklo:

Dobro je, na dobrobit je prehrane čovječanstva koje se u zadnjih 50 godina udvostručilo pa je i više hrane potrebno.

Jest dobro, ali kratkoročno gledano. Dugoročno, pak, GMO, pesticidi i herbicidi, a posebno glifosat, veoma su opasni za život i zdravlje svih organizama. Račun na naplatu doći će s odgodom, slično kreditnim karticama koje neumorno peglamo jer često mislimo da će netko drugi to platiti. Hoće li i tko?

Kako se razvijalo genetičko inženjerstvo od druge polovice 20. stoljeća do danas, u svijetu i u Hrvatskoj, može se vidjeti na ovoj poveznici. Tek odnedavno pojavljuju se znanstveni članci, na temelju ispitivanja i istraživanja, o dugoročno štetnom utjecaju genetički modificirane hrane na zdravlje, prirodu i okoliš. Zakonom i Pravilnikom nastoji se regulirati proizvodnju, stavljanje na tržište i uvoz genetički modificiranog, poljoprivrednog, reprodukcijskog materijala. Primjenjuju se i odredbe propisa kojima se uređuje postupanje s genetički modificiranim organizmima. Međutim, poljoprivrednici malih seoskih OPG-ova nisu zadovoljni zakonskom regulativom kojom se olako zabranjuje autohtono povrtno sjemenje. Smatraju da je takva regulativa štetna po bioraznolikost i da ugrožava ekonomski opstanak malih obiteljskih gospodarstava.

Sjemenje i genetički modificirana hrana najviše se proizvodi u SAD-u. Najčešći proizvodi su rajčica, kukuruz, pamuk, soja i uljana repica. Još se sjećam okusa voća i povrća kojeg sam u djetinjstvu jeo. Sve su to bile stare autohtone sorte s ovog područja. Posebno se sjećam divnog okusa i mirisa svježih rajčica. Nakon par dana te bi rajčice prezrele i postale mekane. Tada su se upotrebljavale za juhe i umake. Današnje, genetički modificirane rajčice, sve jednako, lijepo izgledaju tjednima, ali su zato lošeg okusa i bez mirisa. Osim toga imaju i manje hranjivih sastojaka, vitamina i minerala. Trgovci od proizvođača traže da rajčice dugo traju i ostaju svježe. Zakonski propisi nameću nam industrijski proizvedeno sjemenje, a zabranjuju stare autohtone sorte. Mnogi znanstveni radovi ukazuju na štetno djelovanje GMO-a, kako na ljude tako i na životinje. Sve će to budućnost potvrditi, ali za čovječanstvo kasno će biti. Hoće li?

 

 

           Slika 6. Četiri jahača eukalipse. Izvor Wikipedija

Četiri jahača apokalipse

Četiri jahača Apokalipse galopom se bliže. Već su tu i djeluju. Dejstvuju, rekla bi braća s istoka, odakle je sve zlo poteklo pa i istočni grijeh. Prvi jahač je Antikrist. Dolazi kao osvajač da zavede svijet. Na glavi mu je vijenac, u rukama luk. Predstavlja zlo, pokvarenost, pohlepu, gramzljivost, bešćutnost, nezasitnost za svim i svačim pa i za pretjeranim, takozvanim ljudskim pravima koja su često u međusobnom sukobu. Niža prava, ona manje važna, često potiskuju ona za život važnija. Pravo na život više je i važnije od prava na pobačaj, ali za to damice i drugarice ne mare jer one su svoga tijela gospodarice pa žele da im i ustav RH pravo na pobačaj zajamči. Hoće li? Valjda neće! Sjetimo se da su još u antici, pet stoljeća prije Krista, liječnici prisezali:

"…neću dati ženi sredstvo za pometnuće ploda."

Danas, pak, liječnici prisežu i to prije nego što dozvolu za vršenje liječničke prakse dobiju:

"Apsolutno ću poštovati ljudski život od samog začetka."

Imamo i pravo većine na uglađenost, pristojnost, uljudnost i suzdržljivost, koje bi trebalo biti važnije i više od prava LGBT manjine na vulgarnost, prostote i perverzije. O ovom sam već pisao u esejima Svoga tijela gospodar i Homoseksualnost – Dijagnoza F66.

Nemojte misliti da sam posenilio i da se ne sjećam da teme o ovim pravima stalno kao refren ponavljam. Da, ponavljam ih i ponavljat ću kadgod to mogu, pa makar i kao digresiju ubaciti u temu koju trenutno obrađujem. Shvatite ovo kao refren u pjesmi, iako pjesnik nisam, već starac koji se nada da će netko ovo i čitati, o ovim temama razmišljati i možda nešto pametno zaključiti, a ako je u mogućnosti nešto i poduzeti. Nada umire posljednja!

Prvog jahača slijedi drugi. On jaše na crvenom konju, s mačem u ruci i predstavlja rat, krvoproliće i sve ratne strahote.

Treći jahač donosi glad i bolesti već ratom izmučenom svijetu. Jaše na crnom konju. U ruci mu je vaga kojom hranu mjeri, uskraćuje i oduzima pokorenom ljudstvu. Jaše i govori:

"Mjera pšenice za denar! Tri mjere ječma za denar! A ulju i vinu ne udi!"

Zar vam ovo ne sliči na rat u Ukrajini; na bešćutna razaranja; otimanje, krađu i palež ukrajinskog žita; na nadolazeću glad u siromašnim zemljama trećeg svijeta, a citirana rečenica na današnju inflaciju.

Smrt je četvrti, jedini imenovani jahač. Jaše bljedunjavog zelenog konja. Zelena boja označava teško bolesne i nedavno umrle osobe, a bljedunjavost truljenje. Prati ga Had, grčki bog podzemlja i mrtvih, utjelovljenje pakla, koji ubija ratom, glađu, bolestima i divljim životinjama. Otud i dolazi izreka:

"Oslobodi nas Bože kuge, glada i rata."

I prije su ti jahači ovaj planet pohodili. Znane i neznane civilizacije zatirali. Civilizacije su rasle, cvjetale pa procvjetale i uvele, propale i nestale, kadgod je ljudska zloća, glupost i pokvarenost prešla granice opstojnosti, baš kao što piše u Bibliji, Propovjednik 2, 15:

"Što biva, već bijaše, i što će biti, već je bilo; a Bog obnavlja što je prohujalo."

Na pamet mi dolazi Kranjčevićeva pjesma Zadnji Adam.

"Ta ista nikad neviđena usta,

Što nekada su životvorno rekla:

“Nek bude svjetlo!” – to svijetlo bi;

Ta ista nikad neviđena usta

Zanijemila su; krvca, što je tekla

Kroz žile svijeta, smrznu se i susta,

A zemlja bje ko stožer ledeni…"

Što ono zadnje bješe što izdišući Adam učini?

"A blijedim noktom, zadnje što je mako:

Napisao je u led – upitnik! – – –

Praminja snijeg i pokriva žurno

Taj zadnji znak, što čovjek ga je piso

Ko svjedočanstvo očito i burno,

Na zemlji da je bio i bitiso!"

Legende, epovi i mitovi starih izumrlih civilizacija o tome nam govore. Kod Sumerana to je Ep o Gilgamešu, sumerskom kralju iz prve dinastije Uruka (oko 2600. pr. Kr.), u kojem se u jedanaestom pjevanju (11. ploča) spominje Opći potop. Tisuću godina kasnije Opći potop opisuje se u Bibliji. Opisi su slični. Prema Epu o Gilgamešu uzrok potopa je pokvarenost stanovnika grada Shurippaka na rijeci Eufrat pa su bogovi odlučili grad potopiti. Isti uzrok – pokvarenost i izopačenost ljudi – spominje se i u Bibliji. U sumerskom epu korablju (arku) gradi Utnapištim^[10], a u Bibliji Noa. Dok je biblijski opis u trećem licu jednine (on gradi), Utnapištim osobno gradi i o tome priča Gilgamešu. Smještaj i spas u korablji (arki) naći će samo graditelj, Utnapištim odnosno Noa, s obitelji, životinjama i sjemenjem. U oba opisa spominju se dimenzije korablje: trista lakata u duljinu, pedeset u širinu, a trideset lakata u visinu, piše u Bibliji. Prema sumerskom epu – brod ima šest paluba, ogroman je, visok oko 180 stopa. Nakon što su kiše (oluje) prestale obojica šalju ptice u izviđanje. Najprije golubicu pa lastavicu i konačno gavrana koji se nije vratio (Utnapištim). U Bibliji je Noa tri put slao golubicu koja se dva puta vraćala. Drugi put sa svježim listom masline u kljunu. Treći put golubica se nije vratila, kopno je našla. Očito je da su oba opisa iz istog, još starijeg izvora.

 

Što nam je zaključiti; čega se kloniti, od čega bojati i čemu se nadati

Kažu da najveća ptica na svijetu – noj – kad vidi i osjeti opasnost, zabije glavu u pijesak. Zabluda, nije istina! Nije to noj, nego čovjek današnjice koji glavu zabija u nešto opasno i smrdljivo.

Gori na sve strane, doslovno i metaforično; vatrena stihija sve proždire; poplave i klizišta kuće i zemljišta odnose; orkanski vjetrovi iz korijena drveće čupaju; arktički i antarktički led lomi se i otapa, niske otoke potapa; razina mora se podiže i priobalne gradove poplavljuje. Sve je to posljedica klimatskih promjena. Pred očima nam priroda stradava. Dnevno nestaju brojne biljne i životinjske vrste, važne i prevažne za održavanje ekoloških ravnoteža. A čovjek je nezasitan – nikad mu dosta nije. Svakodnevna je galama, ne dirajte nam ljudska prava, gdje ona niža ugrožavaju i poništavaju viša – pravo na život nerođenog djeteta. Obećani refren!!!

 

 

 

Slika 7. Ne gura noj glavu u pijesak. Čovjek današnjice to radi. Izvor Wikipedija.

Što rade oni koji bi nešto uraditi i mogli? Što čine političari na vlasti? Ulizuju se glasačima jer vlast je slatka, ali i kvarljiva.

"Power tends to corrupt; absolute power corrupts absolutely^[11]."

Piše Lord Acton (1834–1902), engleski povjesničar i moralist.

Nije noj taj koji glavu u pijesak zabija, čovjek današnjice to radi i s vragom tikve sadi. Noj u pijesku rupu kopa i svoje gnijezdo gradi, u kojem će pomladak podizati i opstanak svoje vrste na ovom svijetu osigurati. Zaludu! U kataklizmi nestaju i nojevi kao što su nestali i dinosauri. Možda preživi par koji u arki nađe smještaj.

Što, pak, veli većina pučanstva? Neki kažu:

"Čovječji genij već će nešto smisliti, iz ljute nas nevolje izbaviti jer svemir je velik pa će se naći mjesta i za nas."

Možda i hoće, ne budimo pesimisti jer zadnja je vijest da možda gladi i neće biti. Rusi su se navodno smilovali i izvoz ukrajinskog žita dozvolili pa to potvrdili(!) raketiranjem Odese. Putinu i Rusima nije za vjerovati ni kad žito nose^[12].

Mogli bismo zaključiti s onim čime smo i počeli jer poanta je:

Nije ovo ni prva ni jedina, a ni zadnja civilizacija, koja je dosegla svoj vrhunac pa se vrtoglavo urušava, u iskonsko stanje se vraća, u prah se pretvara. Šteta, a toliko toga smo postigli i daleko bismo mogli stići da razum prevlada i pohlepu svlada.

Post scriptum: Ima i crnjih scenarija, kao govor Ivane Bodrožić o klimatskoj krizi pred vijećnicima grada Zagreba. Govor je objavljen u Forumu, 13. lipnja 2022. Tko voli nek’ izvoli – neka pročita članak u Forumu jer poveznicu sam dao.

 

^[1] Petar Preradović u uvodnoj je strofi pjesme ‘Mujezin’

^[2] Grčki filozof Heraklit

^[3] DNA < Deoxyribonucleic Acid, tj. Deoksiribonukleinska kiselina, danas je uvriježeni međunarodni simbol i akronim DNA pa smatram da ga nije potrebno prevoditi, nego ga koristiti kakav je u izvornom engleskom jeziku.

^[4] Umjesto Jahve Izraelci su izgovarali Ȁdonaj (Moj Gospodin), u grčkom prijevodu to je Kyrios (Kyrie Eleison > Gospodine smiluj se), u latinskom Dominus (Dominus tekum> Gospodin s tobom), a u hrvatskom Gospodin.

^[5] Nebesko prebivalište sumerskih bogova je Dilmun. Opis Edenskog vrta nije samo u Bibliji i Kuranu, istraživači su pronašli sumerske tablete (glinene ploče) koje govore o prekrasnom vrtu.

^[6] Gianna je ime Edenskog vrta u islamu.

^[7] Biblija, knjiga Postanka 3, 1-19

^[8] HLA-sustav (od engl. Human Leukocyte Antigens), sustav glavnih antigena tkivne snošljivosti u ljudi.

^[9] Genom > biol. sveukupnost gena u haploidnom kromosomskom sustavu jedne stanične jezgre; prenose se kao cjelina od roditelja na potomstvo.

^[10] Utnapištim je tada rekao Gilgamešu: Otkrit ću ti, o Gilgamešu, tajanstvenu priču i misterij bogova reći ću ti, grad Shurippak, grad koji, kao što znaš, nalazi se na obali rijeke Eufrat. Taj je grad pokvaren, tako da su bogovi odlučili izazvati potop, čak su i veliki bogovi, njihov otac, Anu; njihov savjetnik, ratnik Bel, njihov vođa, Ninib i njihov prvak, bog En-nu-gi. Ali Ea, gospodar nedokučive mudrosti, raspravljao je s njima. Iznio je plan o gradnji korablje od trske i rekao: 'Korablja od trske, korablja od trske, glinena struktura, glinena struktura! Korablja od trske, čuj; glina-struktura, obratite pozornost! Ti čovječe od Shurippaka (Utnapištim), sine Ubara-Tutua, sagradi kuću, konstruiraj brod; napusti svoj posjed, čuvaj svoj život! Ostavi svoja dobra, spasi (svoj) život, i odnesi živo sjeme svake vrste u lađu. Što se tiče broda koji ćeš sagraditi, neka njegove dimenzije budu dobro odmjerene: njegova širina i njegova duljina bit će proporcionalne pa brod u more porini'.

(Govori Utnapištem) Obratio sam se i rekao Eau, svom gospodaru: 'Učinit ću, gospodaru, kako si naredio; razmotrit ću i ispunit zapovijed. Ali što ću odgovoriti na upite grada, naroda i starješina?' Ea otvori usta i progovori, i reče meni, svom sluzi: 'Čovječe, kao odgovor reci im ovako: Znam da me Bel mrzi. Ne mogu više živjeti u ovom gradu; niti na Belovu teritoriju, više ne mogu živjeti sigurno; sići ću u dubine, živjet ću s Eaom, mojim gospodarom. Na vas će (neko vrijeme?) izliti bogati blagoslov. On će vam dati živine u izobilju i ribe u izobilju, krda stoke i obilatu žetvu.'

(Nastavlja Utnapištim) Šamaš je odredio vrijeme kada će vladari tame navečer na vas izliti razornu kišu.

^[11] Vlast teži kvarljivosti, apsolutna vlast potpuno se pokvari.

^[12]Ne vjeruj Danajcima (Grcima) ni kad darove nose! navodno je rekao trojanski svećenik Laokon koji se usprotivio primitku trojanskog konja kao grčkog dara.