Uvod

Starije osobe, s kojima se uglavnom družim jer sam i sȃm star, znaju me priupitati:

Što znači LGBT? Koja je to nova riječ?

To je kratica uvezena iz SAD-a i znači: Lesbian, Gay, Bisexual, Transsexual. Malo slobodniji prijevod na hrvatski jezik glasi:

Žena sa ženom, muškarac s muškarcem, svatko sa svakim, preobučene i našminkane žensko-muške osobe.

I nije to sve. Kraticu su dopunili jer rodova imamo po želji, sve lijepo servirano kao na švedskom stolu. Kako bismo različitosti, naše bogatstvo(!?), još proširili i nadogradili, imamo i kraticu, akronim LGBTQIA+:

Lesbian, Gay, Bisexual, Transgender, Queer or Questioning, Intersex, Allies or Asexual, plus anyone who is not included.

Dakle:

Lepršave leptirice, živahni tubaši, trans-rodni čudaci, inter-seksualni stranci, bez-seksualci i svi oni koji ovdje nisu spomenuti.

Ovo nam je, dakle, rodna ideologija. Zanemarimo dva spola – muško i žensko – onako kako ih je Bog (Jahve, Alah, Priroda) stvorio. Ne treba nam brak, osnovni stup društva, ni obitelj, zajednica žene i muškarca, a ni njihovo potomstvo. Dobit ćemo ga iz epruvete. Rodova imamo po izboru; obitelj zasnivamo kako hoćemo; brojčano po želji; vremenski po volji; najčešće kratkoročno. Komu ide dijete kad se takva obitelj raspadne, a raspadaju se puno češće nego normalne.

Rodova može biti koliko i stanovnika ovoga planeta. Dovoljno je samo sa švedskog stola izabrati, a izbor je beskonačan. To nam predstavlja onaj plus (+) u kratici LGBTQIA+.

Na Katedri za psihijatriju i psihološku medicinu Medicinskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu obranjen je diplomski rad i stečena je titula doktora medicine - Razvoj spolnog identiteta. Definicije spola i roda prema tom tekstu jesu:

Spol je definiran kao biološko svojstvo kromosoma^[1], gonada^[2] i hormona^[3], koji utječu na fenotipski^[4] izgled same jedinke. Suprotno tome, rod je psihosocijalna kategorija individualnog doživljaja čovjeka prema određenom spolu. Preciznije rečeno, spolni identitet je subjektivni doživljaj čovjeka kao spolnog objekta, dok je rodni identitet subjektivni osjećaj identificiranja muškarcem ili ženom ili nečim drugim. Spol je dimorfnog^[5] oblika u kojem postoji samo muška i ženska kategorija.

Definicija k'o definicija, a uz to i dobro sročena; diferencira i ukazuje na psihološko-filozofski vid spola u odnosu na novu kategoriju roda, koja više nije samo gramatički pojam za stvari koje mogu biti u muškom, ženskom i srednjem rodu. Definira nam rod u smislu spolne orijentacije. Rodna ideologija je tu i kroči naprijed velikim koracima u svijetlu, bespolnu, a onda i nerodnu budućnost. Neće tu biti svjetla, već mrkle tame, starosti bez skrbi i sredstava.

Gdje nas to vodi rodna ideologija i promicanje LGBT identiteta? Unaprjeđuje li ona društvo kao cjelinu? Osigurava li postojanost i opstojnost ljudskoga roda i svekolikoga živog svijeta na ovom planetu? Za sav živi svijet (praživotinje, gljive, biljke i životinje) postojale su i postoje granice njihove održivosti i opstojnosti. Gdje su te granice i kako se definiraju malo je komplicirano za ovaj tekst. Nabrojit ću samo neke granične crte s kojih, kada se prekorače, povratka više nema, slijedi globalna kataklizma:

• Broj jedinki u nekom vremenu na nekom prostoru
• Klimatski i meteorološki uvjeti
• Resursi potrebni za život
• Gomilanje uništavajućeg, nuklearnog naoružanja
• Zasićenost okoliša smećem
• Štetno i destruktivno ponašanje neke zajednice (LGBT)

Na samom smo rubu za sve gore nabrojano, a neke smo već prekoračili. Opasnost za globalnu kataklizmu prijeti od svih njih - pojedinačno i zajednički. Za neke smo već i prešli ono što se zove Točka s koje nema povratka (Point of no return). Legende, mitovi i epovi mnogih izumrlih i živućih naroda spominju globalne kataklizme. U sumerskom epu Gilgameš imamo opis Općeg potopa, sličan biblijskomu. Gilgameš je povijesna ličnost, bio je vladarom sumerskoga grada Uruka (oko 2700. pr. Kr.). Dok u Bibliji arku gradi Noa, u ovom epu to je Utnapištim koji razgovara s Gilgamešom i opisuje Opći potop u prvom licu. Ep o Gilgamešu ispisan je na 12 ploča (pjevanja) klinastim pismom na akadsko-babilonskom jeziku. Ispod slojeva sumerskoga Uruka, pokrivene s desetak metara naplavina pijeska i mulja, našle su se iskopine pred-sumerske civilizacije, nazvane razdoblje Ubaida (oko 6500. - 3800. pr. Kr.). Možda je riječ o pretpotopnim ljudima i njihovoj civilizaciji.

Opći potop opisan je u Bibliji u knjizi Postanka (Post. 7, 11-24) i Kuranu (7. Sura Al-A'raf, ajet 187; 16. Sura An-Nahl, ajet 77. i druge sure). Bog je uništio sve živo na Zemlji zbog pokvarenosti ljudi. Hoće li se Jahve ponovno pokajati što čovjeka stvori; potop ponoviti ili možda nešto drugo, jednako uništavajuće poslati? Tko će biti Noa i u Božjim očima ovog puta milost naći? Tko će arku graditi i hoće li je uopće biti? Eh, i to ćemo vidjeti, ne daj Bože i doživjeti^[6].

Druga kataklizma koju Biblija opisuje, Kuran također, jest uništenje Sodome i Gomore zbog spolne izopačenosti (sodomije) njenih stanovnika. Kuran to spominje u 7. Suri El-A’raf, ajeti 80-84. i osuđuje homoseksualno ponašanje. Biblijski Lot u Kuranu se naziva Luta. Citirat će se ajet 81:

Vi sa strašću prilazite muškarcima, umjesto ženama. Ta vi ste narod koji sve granice zla prelazi!

Prema procjeni ureda za popis stanovništva SAD-a na svijetu je 2005. godine bilo 6,45 milijardi stanovnika, i to kršćana 32,5%, muslimana 23%, židova 0,2%, dakle, za više od polovice ukupnoga stanovništva našega jedinog planeta, Biblija i Kuran svete su knjige tiskane u milijardama primjeraka. Kod ostalih velikih vjerskih skupina, kao hindusa (14,7%) i budista (11 %), prevladava negativan stav prema homoseksualnosti. Nabrojene velike svjetske religije čine ukupno 81,4% svjetske populacije i imaju negativan stav prema homoseksualnosti. Za ostale vjerske zajednice nema statističkih podataka, ali neće se pogriješiti ako se izjavi kako je njihov stav dvojak. Prema istoj procjeni, 15,58% izjašnjava se bez vjeroispovijesti. Među njima sigurno ima onih koji podržavaju, ali i onih koji ne podržavaju ovako nametljivo i agresivno ponašanje LGBT zajednica.

O globalnim kataklizmama ne pišu samo Biblija i Kuran. Veći broj starih i prastarih, nestalih i preživjelih naroda i njihovih kultura u svojim epovima, legendama i mitovima spominju uništenje svijeta. Drevne kulture Maya i Azteka misle da su bogovi više puta uništili svijet. Kalendar Maya precizniji je od gregorijanskoga kalendara koji mi danas rabimo. Ciklus kalendara Maya traje oko 5125 tropskih godina^[7]. Drži se da su Maye vjerovali kako svaki ciklus predstavlja rekreaciju svijeta. U tisku je bilo špekulacija o tome kako su navodno Turci i Kinezi našli na brdu Ararat ostatke Noine arke. Ipak mislim da je ovo novinska patka jer kako drvo arke nije do sada istrunulo, ili su možda našli okamine (fosile)?

Još jedna senzacionalna vijest u Jutarnjem listu jest Jesu li arheolozi pronašli biblijsku Sodomu?. Ogromno nalazište u Jordanu odgovara drevnim opisima. Ovaj bi članak mogao biti vjerodostojan. Posljednja knjiga Novoga Zavjeta, Otkrivenje (Apokalipsa), najavljuje Sudnji dan. Isto možemo čitati i u drugoj najčitanijoj knjizi - Kuranu: 16. Sura An-Nahl, ajet 77:

Allah dobro poznaje sve tajne nebesa i Zemlje, ništa Mu nije skriveno. A Sudnji dan dogodit će se brzo, poput treptaja oka, ili još brže. To je tako, a Allah sve može učiniti i On Svoju zapovijed provodi riječima: “Budi!”, i to bude.

Kuran se u 5. Suri El-Maide, ajet 48 poziva na biblijske knjige. Mojsijevo Petoknjižje u Kuranu se naziva Tevrat^[8], Psalmi su Zebur^[9], a Evanđelja Indžil^[10]. Kuran tvrdi da neki prije Muhameda pogrješno tumače navedene biblijske knjige, ali originalne tekstove Kuran ne opovrgava; dapače, potvrđuje ih.

Nekada davno, između 2700. i 1750. pr. Kr., cvjetala je vrlo napredna kultura i civilizacija u dolini rijeke Ind, s dva prekrasna napredna grada, Harappom i Mohenjo Darom, skoro identičnima, a međusobno udaljenima oko 2000 km; Harappa u gornjem, a Mohenjo Daro u donjem toku rijeke Ind. Civilizacija je cvjetala, procvjetala i uvenula - odjednom nestala. Do danas se ne zna kako i zašto. Vjerojatno su prešli granicu koja određuje pouzdanost i opstojnost svakoga sustava. Kao i neke druge, drevne svjetske civilizacije, postupno je rasla pa naglo nestala s poprišta povijesne zbiljnosti, a možda se to dogodilo zbog povijesne neozbiljnosti pučanstva – puka, plemstva i klera – koje nije znalo ni vidjelo gdje su granice opstojnosti.

Najstarije poznate svjetske civilizacije su egipatska i sumerska. Sumerani su nepoznatoga podrijetla. Odjednom se pojavljuju oko 4500. godine prije Krista, a oko 1750. pr. Kr. stapaju se s Akađanima, nakon čega su kao narod iščeznuli. Uspon svih starih, nestalih civilizacija najčešće počinje postupno, traje vjekovima, čak tisućljećima, pri kraju se naglo ubrzava, a zatim strmoglavo ruši. Razlog je uvijek isti – prekoračenje granica opstojnosti.

Netko će možda reći:

Što sad ovaj trabunja? Počeo je s LGBT zajednicom i rodnom ideologijom, a onda se prebacio na povijest.

Moji odgovori su:

• Historia (est) testis temporum, lux veritatis, vita memoriae, magistra vitae, nuntia vetustatis (Povijest je svjedok vremena, svjetlo istine, život pamćenja, učiteljica života, glasnica starine).
• Historia est magistra vitae (Povijest je učiteljica života).
• Repetitio est mater studiorum (Ponavljanje je majka znanja).

Ima još jedna, itekako relevantna. Ima ih više, ali zadržat ću se na ovoj:

• Tko ništa nije naučio iz povijesti, osuđen je da mu se ona ponavlja.

Dijagnoza

Što je homoseksualnost? Hrvatski jezični portal (HJP) to kratko definira

Osobina onoga koji je homoseksualac.

Što je onda homoseksualac? HJP opet je kratak:

Onaj koji je spolno naklonjen osobama istoga spola; dajguz, homić, peder, pigist, uranist.

U Dubrovniku ih nazivaju tubašima. Komunističke su ih vlasti nakon Drugoga svjetskog rata izvele na sud i osudile na robiju s prisilnim radom i oduzimanjem građanskih prava. Zavirimo u Hrvatsku enciklopediju, možda dobijemo malo opširnije tumačenje. I oni su kratki:

Homoseksualnost (homo- + kasnolat. sexualis: spolni), postojanje spolne privlačnosti i kontakata među osobama istoga spola.

Ima još tu par suzdržanih rečenica jer rijetko se tko usudi otvoreno o tome govoriti. Danas to nije popularno jer su LGBT zajednice, kao i njihovi zagovornici, glasači. Glasače treba privlačiti, a ne odbijati, geslo je svakog političara. Znate li tko su glavni zagovaratelji LGBT zajednica? Farmakološki lobiji i njihovi lobisti-promicatelji, a slijedi ih dio neinformiranoga pučanstva. Za široke narodne mase to je danas cool, više na naprednom zapadu, manje na zaostalom istoku. Za farmaceutske tvrtke to je novac. Na njima, LGBT zajednicama, farmakološka industrija masno zarađuje, proizvodi i prodaje sve nove i nove lijekove.

Homoseksualnost, dvospolnost, interseksualnost, ginandromorfizam ne bi trebali biti samo društvene kategorije - proizvod društva. Ne bi se to trebalo koristiti u dnevno-političke svrhe. To nije stvar izbora niti se nudi na švedskom stolu, to je prvenstveno predmet biologije i antropologije, konačno i medicine, tj. psihijatrije. Riječ je o poremećaju spolnog identiteta. Ponašanje i sklonost LGBT pojedinaca nije ni neprirodna, a danas ni nenormalna, iako se često etiketira kao protuprirodni blud. Naime, sve što se događa u prirodi prirodno je, ali to onda ne znači da je dobro i zdravo. Sve što pravnim normama trenutno nije zabranjeno, normalno je u pravnom smislu. Međutim, ako pravna norma takvo ponašanje drži normalnim jer je tako normirano, ne znači da je prihvatljivo s moralnoga i etičkoga stajališta. Pravo nije pravda ni moral ni etika, već samo skup suhoparnih pravnih pravila (normi) koja se često mijenjaju. Moralne norme također su podložne promjenama, ali ne tako često kao pravne. Ovo bismo svi trebali znati, ako se kanimo na pravo pozivati.

 Za opis takvog ponašanja najbolje odgovaraju pojmovi devijantno i nastrano, možda i naopako, a u krajnjoj liniji i opako. Devijantno jer je to skretanje iz glavnoga toka. Nastrano jer je sa strane, strano, neuobičajeno. Naopako je kad se radi o vožnji u suprotnom smjeru. Opako jer je štetno, kako demografski tako i moralno, etički i odgojno. Kako će djecu odgajati, statistički gledano, promiskuitetne i labave zajednice, najčešće u kratkotrajnim vezama. Hoće li i ta djeca postati homoseksualci? Na statističke podatke osvrnut ću se kasnije i potkrijepiti podatcima. Nadalje, teško je govoriti o ljubavi kad se ona vodi u septičkoj jami, vožnjom u suprotnom, nedozvoljenom smjeru. Nedozvoljeno s obzirom na medicinu, tj. anatomiju, biologiju i fiziologiju ljudskoga tijela općenito, a kolona i rektuma posebno.

S kršćanskoga stajališta homoseksualnost je objektivno moralni nered i grijeh, ali Katolička Crkva homoseksualce ne proganja.

Držim da bi se ponašanje LGBT pojedinaca moglo definirati kao:

Devijacija spolnoga identiteta; devijantno i nastrano seksualno ponašanje, dijagnoza F66.

Takvo ponašanje relativno je rijetka pojava i javlja se u 2-6% slučajeva^[11]. LGBT zajednice i njihovi zagovornici vjerojatno se neće složiti da je njihovo ponašanje devijantno i nastrano. Naravno, da nemaju pravo. Devijacija se definira kao odstupanje od predviđenoga ili uvriježenoga ponašanja i običaja. U ovom slučaju odstupanje od sklonosti većinskoga dijela populacije gdje prevladava sklonost prema suprotnom spolu. Inače, u prirodi se suprotnosti privlače, kako u živom svijetu tako i u neživoj materiji. Suprotni magnetski polovi se privlače, a istoimeni odbijaju. Ova manjinska, LGBT skupina izlazi iz glavnoga toka i stvara minorni, devijantni, štetni i zasebni tok koji tijekom vremena ugrožava onaj glavni.

Homoseksualnost se u 19. i 20. stoljeću držala bolešću. Bila je dijagnoza, i to s razlogom jer to je devijantno ponašanje, mentalni poremećaj, urođena i stečena patologija. Međunarodna klasifikacija bolesti i srodnih zdravstvenih problema (International Statistical Classification of Diseases and Related Health Problems - ICD) našla je široku primjenu kako kod nas tako i u svijetu, jer su njene šifre za pojedine bolesti primjenjive na svim jezicima. Dijagnoza F66 odnosi se na: Psihološki poremećaji i poremećaji ponašanja povezani sa spolnim razvojem i orijentacijom. LGBT udruge i njihovi promotori će naravno reći kako se to na njih ne odnosi, kako homoseksualnost nije bolest, kako je to znanstveno dokazano. Je li to baš tako? Na portalu National Library of Medicine naći ćemo i ovaj članak: Homosexuality and scientific evidence, koji pobija te znanstvene dokaze. Isti članak preveden je na hrvatski: Homoseksualnost: mentalni poremećaj ili ne? Na engleskom i hrvatskom jeziku mogu se čitati argumenti za i protiv tvrdnje kako je homoseksualnost bolest. Vrlo je interesantan i članak Je li homoseksualnost bolest?. Članak je potkrijepljen brojnom medicinskom literaturom. Argumenti koji homoseksualnost drže bolešću su uvjerljiviji od pseudo-znanstvenih koji tvrde suprotno. To što zakoni većine zapadnih naprednih zemalja propisuju drukčije, nije zbog prava, nego politike, plitkih političara i njihove požude za vlašću. Treba napomenuti kako je glavni argument LGBT-a i njihovih zagovaratelja to što je Američko društvo psihijatara skinulo homoseksualnost s liste duševnih bolesti. Međutim, na to ih nisu navela nova otkrića u znanosti, nego novi društveno-politički uvjeti i militantne udruge koje zagovaraju takav stav. Kako bi mogli skinuti homoseksualnost s liste duševnih bolesti, morali su donijeti i nove kriterije, naime, da stanje koje bi se držalo bolešću mora:

1. redovito uzrokovati poteškoće ili

2. smetati društvenoj učinkovitosti,

a zatim su paušalno utvrdili kako homoseksualci imaju stabilan i učinkovit život te zbog toga ne udovoljavaju kriterijima prema kojima bi se homoseksualnost svrstala u duševne bolesti... Po istim kriterijima bi se onda moglo ukloniti s liste duševnih bolesti i voajerizam, egzibicionizam, fetišizam, seksualni sadizam, mazohizam, pedofiliju i nekrofiliju. Sve je to opisano i argumentirano u navedenom članku – Je li homoseksualnost bolest?.

Pravni tretman homoseksualnosti

Kako bismo trebali tretirati homoseksualnost? Kako se ona tretirala tijekom povijesti? Kroz povijest se homoseksualnost držala izopćenim i patološkim stanjem. Homoseksualnost Freud vidi kao varijaciju spolne funkcije koja je uzrokovana izvjesnim zastojima u razvoju (variation of the sexual function, produced by a certain arrest of sexual development). Međutim, Freud je, kao i inače, neodređen i proturječan. U istom članku Freud tvrdi kako homoseksualnost nije bolest (it cannot be classified as an illness), a zatim govori o terapiji i mogućnosti liječenja.

U antici, kod Grka i Rimljana, stavovi prema homoseksualnosti s vremenom su se mijenjali od snažne osude do vrlo otvorenoga prihvaćanja.

Paragraf 175 pruskoga Kaznenog zakona iz 1872. godine kriminalizirao je spolne odnose između muškaraca. Zakon je bio na snazi od 15. svibnja 1871. do 11. lipnja 1994. godine.

Ujedinjeno Kraljevstvo (UK) donosi Zakon o sodomi, 1533. godine koji istospolne seksualne aktivnosti zabranjuje i kažnjava smrću. Zakon se odnosio samo na muškarce. Do dekriminalizacije seksualnih aktivnosti među muškarcima dolazi tek 1967. godine u Engleskoj i Walesu, a kasnije u Škotskoj i Sjevernoj Irskoj.

Ne postoje podatci o stavu prema homoseksualnosti za vrijeme Hrvatskog kraljevstva do izbora austrijskog nadvojvode Ferdinanda Habsburškog za hrvatskog kralja, 1527. godine. Kaznenim zakonom od 27. svibnja 1852. godine, homoseksualnost se ne navodi kao kazneno djelo. Predloženi Kazneni zakon za Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju iz 1879. godine predviđao je zatvorsku kaznu za homoseksualnost u trajanju do 5 godina, ali taj zakon nikada nije stupio na snagu.

U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj nisu postojali zakoni koji bi kriminalizirali homoseksualnost. S druge strane, unutar jugoslavenskoga partizanskog pokreta, nekoliko homoseksualnih partizanskih pripadnika osuđeno je na smrt. Homoseksualce su komunisti proglasili 'neprijateljima sustava' te nisu mogli biti članovi Saveza komunista Jugoslavije.

U SFRJ, prema Kaznenom zakonu iz 1951. godine, muška homoseksualna aktivnost gonila se zatvorom do 2 godine. Ustav Jugoslavije iz 1974. godine daje mogućnost republikama samostalno regulirati homoseksualne aktivnosti. U SR Hrvatskoj od 1977. godine homoseksualnost više nije kazneno djelo.

U Republici Hrvatskoj prava LGBT zajednica regulirana su Zakonom o životnom partnerstvu osoba istog spola, NN 92/14, 98/19 kao i nekim odlukama Ustavnoga suda.

Utjecaj homoseksualnosti na društvo

Homoseksualnost je za zajednicu štetna u društvenom, zdravstvenom, medicinskom, demografskom, moralnom, etičkom i svakom drugom smislu. Citirat će se statistički podatci Kinseyevog instituta^[12] za kojeg se ne može reći da je homofoban, baš naprotiv – promovira homoseksualnost. Te podatke našao sam na ovim mrežnim stranicama.

Gay pojedinci su promiskuitetni:

75% gayeva ima 100+ seksualnih partnera tijekom života

43% gayeva ima 500+ seksualnih partnera tijekom života

28% gayeva ima 1000+ seksualnih partnera tijekom života

79% gayeva kaže da im je više od pola seksualnih partnera bilo anonimno

70% gayeva kaže da su s preko polovice seksualnih partnera imali seks samo jednom

Kako ovakav promiskuitet djeluje na zdravstveno stanje općenito, a LGBT populaciju posebno? Odgovor je: katastrofalno! Na portalu Goodreads može se pročitati^[13]:

AIDS je vjerojatno bio sindrom stare i rijetke bolesti kod ljudi koji je izbio u epidemiju samo kad su kulturne promjene - uključujući gay mušku seksualnu revoluciju sedamdesetih - stvorile idealne uvjete za njegovu evoluciju i širenje.

Nije samo riječ o AIDS-u^[14] i uzročnom virusu HIV-a^[15], jer ovakva masovna izmjena tjelesnih tekućina između velikoga broja muškaraca i žena razbuktala je sve stare i donijela nove venerične (spolne) bolesti. Incidencija spolnih bolesti višestruko je veća kod promiskuitetnih osoba. Ispitivanja na bakterijsku vaginozu, hepatitis C i HIV infekciju kod lezbijki, na uzorku od 1408 s kontrolnim uzorkom od 1423, pokazalo je učestalost i veću od deseterostruke ovih boleština kod njih. Pokazalo se da lezbijke imaju odnose i s muškarcima puno češće od čedne ženske populacije. Ovi podatci naći će se na ovoj poveznici.

Promoviranje i poticanje homoseksualnog ponašanja, kao i ohrabrivanje i sudjelovanje u Povorkama ponosa (Pride parade), vrijeđa osjećaje većinske heteroseksualne populacije. Povorke ponosa kod nas, na sreću, još su relativno bezazlene. Tko želi vidjeti vulgarne, odvratne, perverzne, agresivne, patološki obojene (valjda duginim bojama) slike užasa u San Franciscu 2008. godine neka klikne na poveznicu. Najprije se otvara stranica koja nas obavještava da slijede fotografije ekstremnoga seksualnog ponašanja u javnosti, koje bi gledatelje mogle uznemiriti. Ja sam otvorio. Vama ne preporučujem. Te slike mogu se usporediti sa slikama Sodome i Gomore.

 Devijantno seksualno ponašanje ne bismo trebali kriminalizirati, ali ni promovirati. Oni bi svoje aktivnosti trebali zadržati u svoja četiri zida. Dičiti se nečim što kod većinske populacije izaziva gnušanje i odvratnost, i tako vrijeđati njihove osjećaje, ne može se opravdavati floskulom o zaštiti manjinskih prava. Tvrde da su izvrgnuti nasilju. Kada bi oni svoju seksualnost živjeli privatno, diskretno, u svojoj kući, unutar svoja četiri zida, nitko ih ne bi uznemirivao, a kamo li nasilju izlagao. Nasilja ima unutar same zajednice, kao što ga ima i inače. Na žalost! Ali ne, oni to moraju raditi na ulici, urbi et orbi obznaniti i time se ponositi. Ne može se ovakvo ponašanje prikazivati idiličnim. Teško je to zamisliti kao brak, a još teže kao pravilan i konstruktivan odgoj i usmjeravanje djece. Gdje je tu ljudsko dostojanstvo? Kakva li je to ljubav koja se upražnjava u septičkoj jami vožnjom u suprotnom smjeru. Namjerno se ponavljam.

Razne studije pokazuju i na kratkotrajnost homoseksualnih veza koje prosječno traju 2-3 godine. Druge pak studije donose podatke o dogovoru partnera o vezama sa strane kao ugovorenoj i dogovorenoj normi. Treće daju statističke podatke o alkoholizmu i ovisnosti o drogama veselih momaka i lepršavih leptirica. A oni bi djecu udomljavali! Sigurno da i među njima ima pristojnih parova, bez perverznih performansi, ali tko će to procijeniti, gdje ćemo ih naći, kako ćemo ih razabrati? Statistika je neumoljiva, a rizik prevelik da bismo djecu tomu izložili i izlagali i tako nove naraštaje homoseksualaca stvarali.

Medicinski vidovi

Homoseksualci jesu manjinska skupina u ukupnoj društvenoj zajednici i treba ih zaštititi od svake vrste nasilja. Međutim, oni su većinska skupina zaraženih svim mogućim, brojnim spolnim bolestima koje se prenose vaginalnim, analnim i oralnim spolnim odnosom ili prisnim dodirom kože. Izgleda da je homoseksualnost zaslužna i prvi slučaj majmunskih boginja kod nas. Na vijestima 23. lipnja 2022. rečeno je kako ih je donio muškarac koji je stigao iz inozemstva i bio u kontaktu s jednom ili više osoba. Doduše, nije rečeno da je bio u homoseksualnom odnosu s tim osobama. Svi su suzdržani i sramežljivi kada je ova tema u pitanju. Valjda se iz ovih ili onih razloga straše moćnih homoseksualnih udruga.

Kada sam ja bio student, imali smo 4 spolne bolesti: gonoreju, tvrdi (sifilis) i meki čankir i tzv. četvrtu spolnu bolest. Danas imamo 50-tak dijagnoza klasificiranih prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (International Classification of Diseases, ICD), i to od A50 do A64. Spolne bolesti uzrokuju razne bakterije, virusi, gljivice i paraziti. Kada stotine ljudi i žena dnevno izmjenjuju tjelesne tekućine, imamo rasadnik spolnih bolesti, a to je ono što homoseksualne zajednice prakticiraju. Ne želim elaborirati jer previše je gadljivo. Tko se želi detaljnije informirati neka klikne i pročita članak: I dalje mislite da je homoseksualnost “prirodna”? Ovi podaci će vas šokirati! Mene nisu šokirali jer ja sam u svojih uskoro 90 godina života svašta prošao, doživio, vidio i čuo pa me ništa više ne može iznenaditi ni šokirati. Ako me nije šokiralo, jest zainteresiralo. Na jednom mjestu dano je toliko relevantnih podataka s navedenim izvorima, da bismo se trebali zamisliti i svoje stavove preispitati.

Ako pročitate gore citirani članak, doznat ćete i da CDC^[16] studije ukazuju kako mlađi biseksualni muškarci prenose HIV ženama. Sve je to obrazloženo medicinskim pojmovljem. Zanimljivi su i podatci koliko društvo izdvaja za lijekove protiv spolnih bolesti, prvenstveno AIDS-a:

U 2000. USA je potrošila 10.8 milijardi dolara na tretmane HIV/AIDS bolesnika. To je 1.359 $ mjesečno po pacijentu. Na istraživanja ove bolesti tipične za mali dio populacije 2013. je utrošeno 2,9 milijardi $, a istovremeno na rak 5,2 milijardi $. Dakle više nego polovica iznosa istraživanja za rak ide na potrebe 2-3% populacije.

Što sve većinski, ćudoredni puk plaća za ugrožene manjinske skupine, za to bogatstvo u raznolikosti!? Vjerojatno su ti troškovi u našoj zemlji relativno znatno niži, ali mi još nismo uznapredovali u tom smislu. Vlast sramežljivo otklanja rodnu ideologiju. Bar tako su govorili kad su Istanbulsku konvenciju ratificirali. Sada, pak, opet sramežljivo vlast govori, suprotno ustavnoj kategoriji braka, kako su prihvatljive i bračne zajednice istospolnih osoba. Sve sramežljivo, sve mic-po-mic prema rodnoj ideologiji i naprednoj zapadnoj civilizaciji. Kada dosegnemo njihov LGBT standard, naše će zdravstvo bankrotirati jer mi nećemo imati love za to financirati. Nemamo ni za ovaj današnji bijedni i mizerni zdravstveni sustav.

Uznemirujuć je i podatak iz knjige When The Wicked Seize A City, gdje se može pročitati i ovo:

Nakon što je San Francisco dobio zakone o gay pravima, venerične bolesti su dosegle 22 puta veće vrijednosti od nacionalnog prosjeka. 100% povećanje hepatitisa-A, 300% hepatitisa-B, amebne infekcije crijeva 2500%, a 20% gayeva ima rektalnu gonoreju.

Bože moj dobri, kud' nas to sve napredak vodi!? Ispričat ću vam to u slijedećem eseju. Naravno, ako poživim.

 

^[1] kromòsōm > biol. mikroskopske, štapićaste strukture koje se nalaze u jezgri stanice organizma i koje prenose nasljedna svojstva, usp. gen.

^[2] gonáde > biol. muške ili ženske spolne žlijezde u kojima se razvijaju i dozrijevaju spolne stanice i luče spolni hormoni

^[3] hòrmōn > tvar koju luče žlijezde s unutarnjim lučenjem, prenosi se kroz krv do organa u kojima djeluje [hormoni rasta; muški hormon; ženski hormoni]

^[4] fȅnotīp > biol. vanjski izgled nekog organizma, kakav se razvio pod utjecajem vanjskih čimbenika (vlaga, svjetlo, temperatura, hrana) zajedno s nasljednim osobinama (genotip)

^[5] dimòrfan > koji ima dva oblika, koji se pojavljuje u dva oblika; dvoobličan

^[6] Biblija, Stari zavjet, Post. 2: ⁵Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća. ⁶Jahve se pokaja i u svom srcu ražalosti što je načinio čovjeka na zemlji. ⁷Reče Jahve: »Ljude koje sam stvorio izbrisat ću s lica zemlje – od čovjeka do zvijeri, gmizavce i ptice u zraku – jer sam se pokajao što sam ih napravio.« ⁸Ali je Noa našao milost u očima Jahvinim.

^[7] Tropska godina = 365,2422 dana

^[8] 5. Sura El-Ma'ide (Trpeza), ajet 44.

^[9] 4. Sura En-Nisa (Žene), ajet 163

^[10] 5. Sura El-Ma'ide (Trpeza), ajet 46.

^[11] Vrlo je teško utvrditi točan postotak homoseksualaca. Različita istraživanja donose i različite postotke. Neki procjenjuju da se broj kreće između 4% do 17% u nekim sredinama. Neka novija istraživanja, kao što je bilo u Francuskoj 1992. (ANRS), pokazuju da ima 4,1% muškaraca i 2,6% žena. Diamondova studija iz 1993. godine govori o 5-6% muškaraca i 2-3% žena.

^[12] Institut Kinsey (Kinsey Institute for Research in Sex, Gender, and Reproduction) bio je i još uvijek je agresivna organizacija za zastupanje seksualnih prava. Njihovo istraživanje i zagovaranje pridonijelo je širokoj promociji promiskuitetnog seksa i liberalizaciji seksualnih zakona na štetu djece, odraslih, obitelji i društava.

^[13] Sexual Ecology: AIDS and the Destiny of Gay Men, by Gabriel Rotello

^[14] Acquired Immunodeficiency Syndrome > sindrom stečene imunodeficijencije

^[15] Human Immunodeficiency Virus > virus ljudske imunodeficijencije

^[16] CDC > Centers for Disease Control and Prevention > centar za kontrolu i prevenciju bolesti