Zašto smo na svijetu?
U prethodnom eseju - Odakle dolazimo, što smo i kamo idemo – pokušao sam odgovoriti na ova pitanja. Koliko je to bilo uspješno kliknite na poveznicu i provjerite. U tom eseju izbjegao sam teža filozofska pitanja o tome što je čovjek. Sada to neće biti moguće. Morat ću se upustiti u teološko-filozofske aspekte i tako pokušati nešto suvislo napisati, a da ne proturječim teološkim dogmama, znanstvenim dostignućima i konačno zdravom razumu, pa da i obični puk to razumije. Težak zadatak. Vidjet ćemo što će od ovoga ispasti. U svakom slučaju znanstveno objašnjenje nećemo dobiti. Ostaju nam samo svete knjige pojedinih religija; prvenstveno Biblija i Kuran. Naravno, i filozofska naklapanja.
U ovom eseju slijedi još teže pitanje - zašto smo na svijetu? Tko god se bavio inteligentnom djecom zna da ona uvijek pitaju zašto, zašto, zašto??? Štogod da im odgovorimo postoji mogućnost slijedećeg zašto?. Najteže je odgovarati na pitanja koja počinju s upitnom zamjenicom zašto.
Slika 1. - Mliječna staza, Galaktika, Galaksija, izvor Wikipedija
Na pitanje zašto smo na svijetu, može se odgovoriti i protupitanjem, na kojem to svijetu? Gdje to mi trenutno bivstvujemo, živimo, opstojimo, egzistiramo? Odgovor je: Na malenom planetu Zemlji, u sunčevom sustavu jedne prosječne zvijezde smještene na periferiji ogromnog zvjezdanog sustava zvanog Mliječna staza (galaktika, galaksija) u kojoj ima oko 200 milijardi zvijezda. Mliječna staza je samo jedna od 100 milijardi koliko se procjenjuje da ih ima u nama poznatom svemiru (Slika 1.). Dakle, samo smo dio sićušnog podsustava u jednom kolosalnom sustavu zvanom svemir. Samo smo zrnce pijeska na ogromnoj plaži.
Zašto smo na svijetu? Eh, kad bismo to znali, ne bismo se ovako ponašali! Naveliko se tvrdi da živimo u naprednom, demokratskom, progresivnom, uljuđenom i tolerantnom društvu. To bi trebalo vrijediti barem za onaj dio koji nazivamo zapadne demokracije. Međutim, malo se govori o pouzdanosti, održivosti i sigurnosti ovakvog društvenog sustava. Daleko smo od toga da bi se moglo govoriti o sigurnosti, na što ukazuju mnogobrojni i goreći problemi svakidašnjice; ne trebamo ih nabrajati jer svi ih znamo iz svakodnevnog života.
Riječ sustav u govornom jeziku je višeznačan. Hrvatska enciklopedija sustav ili sistem (grč. σύστημα: udruživanje; cjelina) definira:
Općenito, skup elemenata (prirodnih, organskih, tehničkih, apstraktnih, misaonih i dr.) povezanih u funkcionalnu cjelinu (npr. Sunčev sustav, probavni sustav, energetski sustav, koordinatni sustav, filozofijski sustav); ukupnost načela, pravila, propisa, postupaka kojima se uređuje neko područje (školski, politički, ekonomski, prometni sustav) ili nastoji ostvariti neki cilj (sustav obrane optuženika).
Kraća definicija koja sadrži sve bitne elemente sustava je:
Sustav je tvorevina prirodna, društvena, tehnička ili mješovita, koja u danoj okolini djeluje samostalno s određenom svrhom[1].
Na našem planetu jedan od podsustava je prirodni sustav živih bića. Svako živo biće, prema gornjoj definiciji, je jedan autonomni sustav jer djeluje samostalno s određenom svrhom. Evo smo se napokon približili našem pitanju – koja je to svrha - zašto smo na ovom svijetu.
Čovjek je oduvijek, kroz cijelu svoju povijest, vodio tešku borbu za svoj opstanak, za kvalitetan život u društvenoj zajednici. Ogromna većina čovječanstva teško je stjecala kruh svoj svagdašnji. Valjda je tako bilo i onom djedu koji je na pitanje unuka: Djede zašto smo na svijetu? odgovorio - zȁsramotu sinko. Naime ovo je istinita anegdota. Učiteljica u Prožuri, selu na otoku Mljetu, dade djeci za domaću zadaću da priupitaju svoje roditelje, djedove ili bake ovo iskonsko pitanje ljudskog roda.
Bi djede zbog nečega ili nekoga infotan - ljut, bijesan, a možda i razočaran pa i rezigniran. Odgovara on unuku: Za sramotu, sinko. Ne Mljetu se to izgovara zȁsramotu. Dakle, izgovara se kao jedna riječ s kratkosilaznim naglaskom na prvom slogu. Djed je izgleda, pored ostalog, želio naglasiti malenkost, beznačajnost i zanemarivost ovozemaljskog života. To bijaše za vrijeme bivše države u kojoj smo svašta doživljavali pa i vjerske progone. Nije bilo vjerskog odgoja pa ni vjeroučitelja koji bi prema katoličkom katekizmu na ovo pitanje odgovorio:
Na svijetu smo zato da Boga upoznamo, ljubimo, njemu služimo i tako u nebo dođemo.
Za vjernike dovoljno. Vjera nije znanost, pa postojanje Svevišnjeg nije potrebno, a ni moguće, dokazivati. Crkva vjernicima daje one informacije koje su njoj dostupne, propovijeda crkvene istine nužne i dovoljne za čovjekovo spasenje. S druge, pak, strane Bog je čovjeka obdario razumom da shvati prirodu i njene zakone. U svemiru kojeg poznajemo postoje prirodne sile i zakoni po kojima se sve odvija. Još od doba Galileja od znanosti se traži da se izmjeri sve što se izmjeriti može, a nemjerljivo da se učini učini mjerljivim. Međutim, to vrijedi samo u ovom materijalnom svijetu. Da bi čovjek nešto stvorio treba mu materijal od čega će nešto izraditi i prikladan alat. Kad Bog stvara Njemu ne treba ni materijal ni alat. Znanost kao mogući početak svemira kojeg poznamo stavlja u trenutak takozvanog velikog praska koji se je dogodio prije približno 13,7 (13,8) milijarda godina. Po ovoj teoriji beskonačna energija, sakupljena u jednoj jedinoj točki, materijalizira se, stvara se prostor i vrijeme, prostorno-vremenski kontinuum, neograničeno prapočelo svega postojećega.
Sam izraz veliki prasak semantički ne odgovara jer se ne radi ni o kakvom prasku. Prostora još nema u kojem bi se smjestio taj prasak. Postoji samo točka neizmjerne energije – singularitet i jedna jedina sila. Iz te točke stvara se današnji svemir. Stvara se prostor i vrijeme. Svemir se napuhuje slično balonu, a proces se zove inflacija.
Razvoj svemira matematički je opisao američki znanstvenik ruskog podrijetla George Gamow, ali samo od trenutka 10-43 sekunde nakon velikog praska. Taj nezamislivo sićušni djelić sekunde (jedan nakon 43 nule) pripada Početnoj točki, Apsolutu, Svevišnjem Bogu. S filozofske točke gledišta uvijek mora postojati početna točka jer inače sve gubi smisao. Veliki prasak nije početna točka, nije ishodište. To je Bog koji je veliki prasak inicirao. Kad nema ishodišta nema ništa. Veliki prasak netko (ili nešto – ateisti!) je pokrenuo, netko je sve to uvjetovao i programirao. O tome nema dvojbe kako u znanosti tako i u religijama. Kod Židova i kršćana taj netko je Jahve, muslimani ga zovu Alah. U brahmanizmu to je Brahman[2] Ateisti se pozivaju na Prirodu (Naturalizam). Kod Budizma pitanje supstancije i duše smatra se iluzornima, pa se katkad Budizam određuje kao religija bez boga ili bez duše.
Usporedit ćemo biblijsko, kuransko i znanstveno objašnjenje nastanka svemira, sunčevog sustava, planeta Zemlje i života na njoj. Biblijski tekstovi nastajali su tijekom dugog vremenskog perioda, čak više i od 1600 godina. Najstarije je Mojsijevo Petoknjižje (Pentateuh). Drži se da je posljednji pisani oblik Petoknjižja redigiran u V. st. pr. Kr., a da original potječe još od Mojsijevog doba, šesnaestog stoljeća prije Krista.
Starozavjetne knjige pisane su na klasičnom hebrejskom jeziku, a neke novije na aramejskom kojim se u Izraelu govorilo u Isusovo vrijeme. Originalni tekstovi do nas nisu došli. Imamo samo kasnije redakcije i prijevode na starogrčkom (Septuaginta) i latinskom (Vulgata) jeziku. Tekstovi na koje ćemo se pozivati su s portala Kršćanska sadašnjost. Počet ćemo s Evanđeljem po Ivanu, glava 1. i to na više jezika radi ilustracije.
Grčki: 1Στην αρχή ήταν ο Λόγος, και ο Λόγος ήταν με τον Θεό, και ο Λόγος ήταν Θεός.
Latinski: 1In principio erat Verbum et Verbum erat apud Deum et Deus erat Verbum.
Engleski: 1In the beginning was the Word, and the Word was with God, and the Word was God.
Hrvatski: 1U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.
Logos iz grčkog originala preveli smo kao Riječ. Loš je to prijevod, ali i jedino mogući. Naime, značenje termina logos je višeznačno i daleko šire.
Hrvatski jezični portal (HJP) za termin Logos daje:
Logos > fil. jedan od osnovnih pojmova grčke, a zatim i drugih filozofija, najčešće u zn. uma, riječi, istine, zakona svijeta, Boga, Sina Božjeg.
U Hrvatskoj enciklopedije (HE) imamo:
Logos (grčki λόγος), um, riječ, Božja riječ, govor, smisao, načelo, princip, zakon, red.
Kako dakle prevesti Logos? Možda bi bilo najbolje tu riječ ne prevoditi, zadržati je u grčkom originalu. Nije to problem samo za hrvatski jezik. Isto je i sa drugim svjetskim jezicima - engleski (Word), njemački (Wort), francuski (Parole), talijanski (Parola), španjolski (Palabra), portugalski (Verbo), češki (Slovo), poljski (Słowo). Čak i na latinskom jeziku (Verbum) nema prikladne riječi kojom bi se prevela riječ Logos.
Dakle, vidjeli smo kako nam početak stvaranja svijeta (svemira) opisuje Biblija. Početna točka je Logos; bio je na početku; bio je kod Boga i bili su jedinstveni - nedjeljivi. Znanstveni opis je singularitet i jedna jedina sila. Da li bismo mogli usporediti singularitet s logosom, a jednu jedinu silu sa silom u posjedu Boga Svemogućeg, jedno i drugo, pak, kao beskrajnu energiju? U procesu stvaranja svijeta Logos kao početna točka nazvat će se nultom točkom, a veliki prasak prvom točkom. Što nam, pak, govori znanost? Sićušni djelić sekunde nakon velikog praska, njezin 10-43 dio, za znanost je nepoznanica. Smatram da u ovom materijalnom svijetu to razjasniti nije moguće i nikad neće ni biti. Neupućeni skeptici često pitaju, a što je bilo prije velikog praska?. S logičkog stajališta njima bi se moglo odgovoriti protupitanjem:
Koji je smjer sjevera za opažača na sjevernom polu?
Slika 2. - Svemir i anti-svemir, izvor Wikipedija
Obrazovaniji, kojima je poznata teorija relativnosti, to neće ni pitati. Naime, u nematerijalnom svijetu pojam (dimenzija) prostor-vrijeme ne postoji. Nema prošlosti ni budućnosti; sve je sadašnjost. Svevišnji Bog, stvoritelj Neba i Zemlje, postoji oduvijek i zauvijek kao i mi u njemu. Niotkud nismo došli, nikamo mi ne idemo. Dio smo Logosa bili, ostali i ostat ćemo. O tome što je vrijeme razmišljao je i sveti Augustin, teolog iz 4. stoljeća pa kaže:
Vrijeme je dio božje tvorevine, i jednostavno prije kao takvo nije postojalo.
Singularnost (singularitet) prije Velikog praska posjedovala je svu masu u svemiru i tako je vrijeme bilo u fazi mirovanja, tj. nije postojalo.
Postoje teorije o više svemira pa i o anti-svemiru (Slika 2.) gdje vrijeme teče unatrag od Velikog praska, a antimaterija prevladava nad materijom. Znatiželjnici klikajte na poveznice i dodatno se informirajte, naravno ako želite. Znanost, pak, ide dalje. Postavljaju se nove teorije. Neke se eksperimentalno i dokazuju. Dokazanu teoriju relativnosti slijedi kvantna teorija. Einstein se baš i ne slaže pa kaže:
Bog se ne kocka!
Odgovara mu glasoviti danski fizičar Niels Bohr:
Einsteine, prestani govoriti Bogu što da radi.
Kvantna teorija unosi zbrku u do tada determinističko i redukcionističko shvaćanje kako filozofije tako i fizike. Determinizam je srušen razvojem kvantne mehanike i otkrićem determinističkoga kaosa. S vjerojatnošću se procjenjuje čak i položaj subatomskih čestica u mikrokozmosu. Na subatomskoj razini materija ne egzistira sa sigurnošću na mjestu na kojem bismo je očekivali. Kvantni fizičar Hans Peter Dürr u svojoj knjizi What is Life (s koautorima F.A. Popp i W. Schommers) ide još dalje; tvrdi da materija prema klasičnom shvaćanju ustvari ne postoji. Moglo bi se zaključiti da se pojavom kvantne teorije znanost približava religiji. Prihvaća se da je nemoguće potpuno shvaćanje svijeta. Ulazi se u sferu metafizike, (Božje kockanje - Svjetlo riječi).
Konačno imamo i teoriju struna. Ta teorija, za razliku od standardne strukture svemira - čestica materije i osnovnih sila - zamjenjuje sve te čestice i sile samo jednim elementom - kompliciranim vibracijama sićušnih struna na način da iz naše perspektive izgledaju kao čestice. Dakle, sve je samo privid, naše poimanje stvarnosti u našem svemiru koji ne isključuje i druge, nama nevidljive svemire, kao na primjer zrcalni anti-svemir kojeg smo spomenuli (Slika 2.). Teorija struna nastoji ujediniti Kvantnu mehaniku s Einsteinovom Općom teorijom relativnosti. Teorija koja bi objedinila osnovne sile svemira u jedinstvenu - ujedinjenu teoriju polja, kako je to i bilo prije velikog praska, tj. u jednu jedinu silu. Teorija struna san je teorijskih fizičara da bi materiju i četiri osnovne sile (gravitaciju, elektromagnetsku, jaku i slabu nuklearnu silu) prikazali jednim matematičkim obrascem. Za sada to je, ipak, samo san. Teorija ostaje sve dok se eksperimentalno ne potvrdi. U zadnjim godinama života na toj teoriji bezuspješno je radio i Albert Einstein. Interesantan članak o teoriji struna našao sam i u Glasu koncila.
Jesu li znanstvenici religiozni i kakvo je njihovo poimanje Boga? Albert Einstein kao Židov u religijskom pogledu bio je blizak Spinozinoj filozofiji. Nikad se nije pomirio s rezultatima kvantne fizike pa u polemici s Maxom Bornom piše:
Teorija obećava puno, ali tajni Starog (Bog) jedva da nas približava. U svakom slučaju uvjeren sam da se (On) ne kocka.
Bog je za Einsteina jedna kozmička inteligencija lišena osobne dimenzije. Citat iz Einsteinovog pisma E. Buschingu, 25. listopada 1929. godine:
Slika 3. – Albert Einstein, izvor HE
Mi sljedbenici Spinoze vidimo našeg Boga u divnome redu i zakonitosti svega što postoji i njegovoj duši kako ona samu sebe otkriva u čovjeku i životinji. Drugo je pitanje treba li vjerovanje u osobnoga Boga osporavati. Freud je usvojio to gledište u njegovoj zadnjoj publikaciji. Ja se osobno nikad ne bih upustio u takav posao[3].
Veliki broj genijalnih znanstvenika bili su vjernici, znatan broj nih bili su kršćani, neki usto svećenici i redovnici kao na primjer: Naš genijalni i svestrani znanstvenik Ruđer Bošković - jedan od posljednjih univerzalnih umova, preteča kvantne teorije i teorije relativnosti; Nikola Kopernik - utemeljitelj heliocentričnog sustava; Galileo Galilei - jedan od najvećih fizičara i astronoma; Georges Lemaître – otac teorije velikog praska; Roger Bacon – jedan od osnivača znanstvene metode; Gregor Mendel – začetnik genetike i drugi.
Ako je početna točka nulta, onda je veliki prasak prva točka, prvi korak u stvaranju svijeta. Sljedeći koraci su nastanak materije, formiranje zvijezda i galaktika pa onda i nastanak našeg sunčevog sustava i planeta Zemlja. Slijede geološka razdoblja u životu Zemlje; pojave prvih organizama, biljaka i životinja i konačno pojava čovjeka na Zemlji.
Slika 4. - Povijest svemira, izvor astronomija.org
Legende, nepisana povijest i religijske knjige mnogih naroda, kroz dugu povijest ljudskog roda, donose predaje i zapise o stvaranju svijeta pa tako i Biblija, sveta knjiga Židova i kršćana. Prema prvoj biblijskoj knjizi – Knjiga postanka (Post. 1[4]., citat u fusnoti) imamo:
Prvi dan stvori Bog svjetlo.
Drugi dan razdvoji vode i stvori svod.
Treći dan razdvoji kopno od mora. Rastu prve biljke.
Četvrti dan na nebu se ukažu Sunce, Mjesec i zvijezde.
Peti dan stvori Bog svakovrsne žive stvorove.
Šesti dan razvrsta Bog živa bića svako prema svojoj svrsi. Konačno šesti dan stvori Bog i čovjeka, sebi slična.
Slika 5. – Geološka razdoblja, izvor Wikipedija
Tekstovi biblijskih knjiga nisu pisani prema znanstvenim kriterijima. Jezik Biblije je jezik običnog puka pa se za ilustraciju služi slikovnim figurama i ne treba ga doslovno shvaćati. U tekstu stvaranja spominje se dan. Međutim, to nije dan od 24 sata, to je vremensko razdoblje koje može trajati milijunima pa i milijardu godina. Današnji svemir star je oko 13,8 milijarda godina. Dugo je on bio pust, prazan i mračan. Eonima nije bilo svjetla. U vremenskom trenutku do 10-43 sekunda nakon velikog praska, sve četiri osnovne sile, koje danas postoje u svemiru, bile su ujedinjene u jednu super silu. Postojala je samo ionizirana plazma, a materija i zračenje još se nisu odvojili (Slika 4.). Nakon velikog praska svemir se širi ubrzano, inflatorno pa brzo postaje rijedak, praktički prazan, hladan i mračan. Nema svijetlosti. posvuda je tama. Prva svijetlost u svemiru nastaje nakon što su se u masivnijim nebeskim tijelima upalile prve termonuklearne peći, tj. nakon nukleosinteze vodika i helija i pojave elektromagnetskog zračenja, gdje je vidljiva svjetlost samo dio tog zračenja valne duljine od 390 nm do 750 nm, tj. frekvencije od 7,7x1014 Hz do 4x1014 Hz.
Prvi dan. Naš sunčev sustav, a isto tako i planet Zemlja, vjerojatno je nastao iz velikog oblaka plina i prašine otprilike prije 4,6 milijardi godina. Svjetlost za našu Zemlju nastaje paljenjem termonuklearne peći našeg Sunca. Prije toga zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom, kaže nam Biblija svojim metaforičkim jezikom. Znanost to potvrđuje.
Drugi dan razdvoji Bog vode i stvori svod posred voda da dijeli vode od voda, piše u Bibliji. Znanost, pak, kaže da je u početku Zemlja bila prevruća, da je sva voda bila u atmosferi kao vodena para. Kako se je Zemlja hladila para se je kondenzirala, kiša je lijevala eonima, možda i milijun godina, i punila je oceane.
Treći dan razdvoji Bog kopno od mora, Pangeu (Slika 6.) od oceana. Dakle, formiraju se kopnene mase i vodene površine. Na kopnu klijaju prve biljke, nastaje vegetacija. Znanost nas uči da flora prethodi fauni. Biblijski redoslijed zbivanja znanost potvrđuje.
Slika 6. – Pangea, izvor. HE
Četvrti dan – Zemlja se dovoljno ohladila, nebo se konačno razvedrilo, ukažu se Sunce, Mjesec i zvijezde. Naime, dugo je vremena, nakon što su se vode razdvojile, nebo bilo prekriveno oblacima. Kad je nebo oblačno, nebeska tijela se ne vide. Već smo napomenuli da je biblijski tekst slikovni prikaz onoga vremena kad su se usmeno prenosile, a kasnije i pisale, pojedine biblijske knjige. Knjiga postanka je prva i najstarija, još iz Mojsijevog doba, prije skoro 3500 godina.
Peti dan stvori Bog svakovrsne žive stvorove. Nakon biljnog na Zemlju dolazi i životinjski svijet; to nam i znanost kaže.
Šesti dan razvrsta Bog živa bića svako prema svojoj svrsi. Konačno stvori Bog i čovjeka, sebi slična. Prema danas potvrđenoj i opće prihvaćenoj Teoriji evolucije, na Zemlji se postupno razvija živi svijet od jednostavnijih prema složenijim organizmima; razvijaju se razne životinjske vrste, … svako prema svojoj vrsti. Čovjek dolazi na kraju.
Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih (Post. 1., 27.).
Vrijeme i odnose između događaja u povijesti Zemlje opisuje geokronologija - geološka kronologija koja, kako vidimo, ne protuslovi biblijskom redoslijedu događaja. Maliciozni kritičari Biblije ističu da je proturječno kad je svijetlost, prema Bibliji, stvorena prvi dan, a Sunce četvrti jer svi znamo da je izvor svjetlosti Sunce. Ni mi danas Sunce ne vidimo kad ga oblaci prekrivaju. Eonima je nebo bilo oblačno – Sunce se nije vidjelo. Jezik Biblije je metaforički, nema tu protuslovlja, nego neznanja, zloće i malicioznosti.
Sveta knjiga islamskog svijeta Kuran Časni[5] tvrdi isto što i Biblija, da je Bog (Alah) stvorio svijet u 6 dana. Kuran kao službena sveta knjiga islamskog svijeta, dolazi isključivo na arapskom jeziku. Prevodi se samo u informativne svrhe. Original i prijevod Kurana preuzeo sam s interneta. Svaki prijevod je daleko od originala. To se posebno osjeća i vidi kad se uspoređuje original Kurana s nekim od prijevoda. Koristio sam više prijevoda, na hrvatskom i bosanskom jetiku, i uzimao onaj koji mi se činio najlogičniji. Zato ću citate iz Kurana davati u fusnotama na originalnom, službenom, arapskom, kuranskom jeziku.
U arapskom jeziku za riječ dan koristi se termin jevm[6]. Riječ ima dvojno značenje - dan od 24 sata i epohu koja može trajati tisućama, pa i stotinama milijuna godina. U nekim prijevodima na hrvatski (bosanski) jezik za jevm se koristi vremensko razdoblje, a što smatram da je u ovom kontekstu prikladnije, nego kad se koristi termin dan. Stvaranje svijeta spominje se u Kuranu na više mjesta:
7. Sura El-A’raf, ajet 54; 10. Sura Junus ajet 3; 11. Sura Hud, ajet 7; 25. Sura El-Furkan, ajet 59; 32. Sura Es-Sedžda, ajet 4; 50. Sura Kaf, ajet 38; 57. Sura El-Hadid, ajet 4.
Za ilustraciju citirat će se samo jedan ajet i to najkraći, 50. Sura Kaf, ajet 38.:
Mi smo stvorili nebesa i Zemlju i ono što je između njih za šest vremenskih razdoblja, i nije Nas ophrvao nikakav umor[7].
Na svojstven način spominje se u Kuranu i veliki prasak kao i podatak da je sve stvoreno od vode. Vodik (1H) je prvi i najlakši atom u prirodnom sustavu elemenata. Procjenjuje se da je maseni udio vodika u svemiru 75%, helija 24%, a 1% svih ostalih elemenata. U nuklearnoj fuziji spajaju se lakše atomske jezgre u teže sve do željeza (56Fe). 21. Sure El-Enbija, ajet 30.:
Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve živo stvaramo? I zar neće vjerovati?[8]
U današnjim teorijama spominje se mogućnost postojanja više svemira. To piše i u Kuranu, 65. Sura Et-Talak, ajet 12.:
Allah je taj koji je sedam nebesa stvorio, a isto toliko je i zemalja stvorio. Njegove odredbe, kako prirodne, tako i vjerske stižu do svih njih, a sve u svrhu da spoznate Allahovu svemoć i sveobuhvatno znanje, jer Njemu ništa nije skriveno, ni na nebesima ni na Zemlji[9].
Kuran[10], isto kao i Biblija, Novi Zavjet, Otkrivenja (Apokalipsa), spominje i sudnji dan, smak svijeta u više sura: 7. Al-A'raf, ajet 187; 16. Sura An-Nahl, ajet 77. i druge sure. Citirat će se 16. Sura An-Nahl, ajet 77:
Allah dobro poznaje sve tajne nebesa i Zemlje, ništa Mu nije skriveno. A Sudnji dan dogodit će se brzo, poput treptaja oka, ili još brže. To je tako, a Allah sve može učiniti i On Svoju zapovijed provodi riječima: “Budi!”, i to bude[11].
Ima još jedan interesantan ajet koji, kad se na njega primjeni teorija relativnosti, govori o brzini svjetlosti u vakuumu i to s nevjerojatnom preciznošću, onu koje danas znanost poznaje i koja se je najpreciznije izmjerila. Citirat će se 70. poglavlje, Sura El-Me’aridž, ájet 4.:
Penju se meleki i Duh (Ruhul-emin) Njemu u jednom danu koji iznosi (koji je kao) pedeset tisuća godina (na zemlji)[12].
Ako jednadžbu za dilataciju vremena t' = t(1-v2/c2)-1/2 riješimo po v (brzina objekta koji se kreće); za t (vrijeme objekta koji miruje) uvrstimo 1 (jedan dan), a za t' (vrijeme objekta koje se kreće) 50 tisuća godina (354 dana, islamski kalendar) = 17.700.000 dana = D, dobit će se: v = ((c2(1-1/D2))1/2. Kad se jednadžba riješi po v dobit će se 299.792.458, a to je brzina svjetlosti u vakuumu u metrima na sekundu (ms-1). I danas je to najpreciznija izmjera.
Tražio se odgovor na pitanje - zašto smo na svijetu? Odgovor s područja znanosti nije se našao. Nije odgovor našao ni najveći um 20. stoljeća, Albert Einstein. Već smo ga citirali: …ali tajni Starog (Bog) jedva da nas približava. Vjerski misteriji nisu bili razumljivi ni svetom Augustinu, najutjecajnijem antičkom, kršćanskom misliocu, čija je misao značajno prožela zapadnu filozofiju i kršćansku teologiju. koji je živio u 4. stoljeću. Evo jedne anegdote:
Sv. Augustin i misterij Presvetog Trojstva (Slika 7.)
Slika 7. – Presveto Trojstvo, Otac, Sin i Duh Sveti, izvor - free photos
Priča se kako je jednog dana sv. Augustin, veliki mislilac Crkve, bio vrlo ogorčen i razočaran jer nije previše uspijevao razumjeti misterij Presvetog Trojstva. Dok je tako o tome razmišljao i šetao uz obalu, ugledao je jednog dječaka koji je radio nešto vrlo čudno: iskopao je rupu u pijesku i sa žlicom odlazio do mora, zagrabio vodu i ulijevao u tu rupu. I tako stalno. Svetac se pažljivo približi i upita ga: „Što to radiš?“ Dječak odgovori: „Želim svu vodu iz mora staviti u ovu rupu.“ Kad je sv. Augustin to čuo reče mu: „Divim se tvojoj želji da skupiš čitavo more, ali kako možeš i pomisliti da ćeš u tome uspjeti? More je neizmjerno, a rupa je mala. K tome, s tom žlicom ne bi ti bio dovoljan ni čitav život.“ A dječak, koji je bio anđeo poslan od Boga, odgovori mu: „A kako ti možeš misliti i očekivati da možeš sadržati u tvoju glavicu neizmjerni misterij Boga?“ Augustin je razumio da je Bog veliki misterij. I razumio je da su Otac, Sin i Duh Sveti tako puni ljubavi da zajedno mora da neizmjerno uživaju.
Može se zaključiti da će odgovor na pitanje, zašto smo na svijetu, vjernici naći samo u svojoj vjeri, inače na to pitanje izvan vjere odgovora i nema. Općenito, stav da na mnoga bitna pitanja ne postoje i nikada neće postojati odgovori, da su pred njima nemoćni i znanost i filozofija i teologija, odnosno da apsolutne istine nema.
Negdje sam pročitao da je ovaj svijet samo jedan od božjih laboratorija u kojem On eksperimentira. Nastoji čovjeka, kojeg je stvorio na svoju sliku[13], popraviti. Adam i Eva u početku su bili idealni na idealnom mjestu nastanjeni. Dao im je Bog slobodnu volju, a što drugim živim bićima nije. U programu (DNK) životinja ugrađeni su samo instinkti, osjećaji i često frapantna memorija. Zbog svoje slobodne volje, ljudi su Boga već na početku iznevjerili. Zabranjeno voće su pojeli pa su iz raja zemaljskog izbačeni. Završili su u ovoj dolini suza da se …s trudom od nje hrane svega vijeka svog[14]. Ženi, pak, Bog reče: Trudnoći tvojoj muke ću umnožit’, u mukama djecu ćeš rađati. Žudnja će te mužu tjerati, a on će gospodariti nad tobom[15]. Biblijski tekst je metaforičan. Ne treba ga doslovno shvaćati. Naravno da se ateisti neće s ovim složiti. Neće ni oni koji umjesto dva spola (muški i ženski) zagovaraju veći broj rodova. Rod je gramatički pojam i ne bi trebao imati veze sa spolom.
Slika 8. – Penatur, hrid između tvrđava Bokara i Lovrijenaca
U svakom pogledu smatram da je u nematerijalnom, duhovnom svijetu sve određeno i mi to ne možemo promijeniti. Pojedini proroci, biblijski i ini, u nekom trenutku vide u našu budućnost jer se to u onom drugom, duhovnom svijetu, već i dogodilo. U svijetu gdje nema ni prošlosti ni budućnosti, sve je sadašnjost. Za nematerijalne čestice koje se kreću brzinom svjetlosti, vrijeme stoji, odnosno ne postoji.
Osobno sam doživio nešto posebno, teško objašnjivo. Za vrijeme mojeg školovanja u gimnaziju se išlo nakon 4. godine osnovne ili pučke škole. Gimnazija se dijelila na klasičnu i realnu. Trajala je 8 godina. Nakon 4. godine polagala se Mala, a nakon 8. Velika matura. Ne mogu se pohvaliti ocjenama koje sam dobivao za školske zadaće iz hrvatskog jezika. Kao rođeni Splićanin nisam razlikovao č od ć. Ocjene su bile 2-3, nikad 4 ili 5. Sve do Male mature nikad nisam ni promislio da ću biti pomorac. Od najranijeg djetinjstva govorio sam da želim biti liječnik. U Pomorsku školu pošao sam kad mi je otac rekao da me neće moći uzdržavati u Zagrebu. Dakle, jedna školska zadaće u 3. ili 4. razredu niže gimnazije bila je More i pomorci. To je jedina koja je ocijenjena s vrlo dobar. Sjećam se da sam na kraju napisao: Stari sijedi pomorac sjedi i čeznutljivo gleda morsku pučinu. Vidio sam nekog starca, u stvari vidio sam samog sebe, kako sjedim u nekoj lučici i gledam more. Kad sam kupio kuću u lučici u Pilama, sjeo na klupu i pogledao prema moru, preko Penatura, morske hridi između tvrđava Bokara i Lovroijenca, imao sam utisak da sam tu sliku već vidio kad sam pisao hrvatsku zadaću u gimnaziji prije više od 70 godina.
Kad proroci nešto proriču, oni vide u našu budućnost, a u stvari gledaju vječnu sadašnjost jer u duhovnom, nematerijalnom svijetu nema prošlosti ni budućnosti. Mnogi su proroci proricali buduće događaje. Mnogo se je proročanstava i obistinilo. Mnoga su metaforično opisana kao na primjer proročanstva Nostradamusa. Kontraverzna su Fatimska proročanstva. Ono što se danas događa u Ukrajini mogla bi biti dio Fatimskog proročanstva. U antičkoj Grčkoj znamenita su dvosmislena[16] Pitijina delfijska proročanstva. Hoće li se ostvariti biblijska (Otkrivenja), kuranska (16. Sura An-Nahl, ajet 77.) i fatimska proročanstva još ćemo vidjeti (doživjeti) !?.
Ako mene pitate, zašto smo na svijetu, moj neoriginalni odgovor je zȁsramotu. Čovjek se osramotio; sramoti se cijelu povijest – nepisanu (prema predajama i legendama) i pisanu! Do kada? Biblija i Kuran kažu – do sudnjeg dana, do smaka svijeta. Tad bi Bog trebao popraviti ono što je u početku previdio. Naravno, i ovo je metaforički rečeno, nadam se ne i bogohulno.
Ipak nemojte pitati mene. Pitajte Bibliju, Propovjednik, 3. Vjernik koji pažljivo to pročita naći će odgovor na postavljeno pitanje Zašto smo na svijetu? Ateisti i agnostici neka i dalje mozgaju, špekuliraju i filozofiraju.
Iako sam dao poveznicu, integralni biblijski tekst naći ćete i u fusnoti[17].
[1] Temelji automatike, Juraj Božićevič
[2] Hrvatska enciklopedija: 1. U Vedama, sveta riječ ili izreka, snaga molitve, sveto znanje.
2. U tekstovima Upanišada (IX. do VII. st. pr. Kr.), najčešće označava vrhovno božansko načelo, prapočelo svakog bitka. Kao duša svijeta izjednačava se s pojedinačnom dušom (atman) izrekom tat tvam asi (sanskrt.: to si ti), kojom se subjekt izjednačava sa stvarnošću koju doživljava.
[3] Einsteinovo pismo upućeno E. Buschingu, 25. listopada 1929. godine, a sačuvano u Einsteinovu arhivu. Ovdje navedeno prema: M. Jammer, Einstein and Religion, str. 51.
[4] 1U početku stvori Bog nebo i zemlju. 2 Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i duh Božji lebdio je nad vodama. 3 I reče Bog: »Neka bude svjetlost!« I bi svjetlost. 4 I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. 5 Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro – dan prvi.
6 I reče Bog: »Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!« I bi tako. 7 Bog načini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom. 8 A svod prozva Bog nebo. Tako bude večer, pa jutro – dan drugi.
9 I reče Bog: »Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i neka se pokaže kopno!« I bi tako. 10 Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode mora. I vidje Bog da je dobro.
11 I reče Bog: »Neka proklija zemlja zelenilom – travom sjemenitom, stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme.« I bi tako. 12 I nikne iz zemlje zelena trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro. 13 Tako bude večer, pa jutro – dan treći.
14 I reče Bog: »Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luče dan od noći, da budu znaci blagdanima, danima i godinama, 15 i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!« I bi tako. 16 I načini Bog dva velika svjetlila – veće da vlada danom, manje da vlada noću – i zvijezde. 17 I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju, 18 da vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro. 19 Tako bude večer, pa jutro – dan četvrti.
20 I reče Bog: »Nek’ povrvi vodom vreva živih stvorova, i ptice nek’ polete nad zemljom, svodom nebeskim!« I bi tako. 21 Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne žive stvorove što mile i vrve vodom i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog da je dobro. 22 I blagoslovi ih govoreći: »Plodite se i množite i napunite vode morske! I ptice neka se namnože na zemlji!« 23 Tako bude večer, pa jutro – dan peti.
24 I reče Bog: »Neka zemlja izvede živa bića, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!« I bi tako. 25 I stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrste. I vidje Bog da je dobro. 26 I reče Bog: »Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji!« 27 Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. 28 I blagoslovi ih Bog i reče im: »Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!« 29 I doda Bog: »Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu! 30 A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života – neka je za hranu sve zeleno bilje!« I bi tako. 31 I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude večer, pa jutro – dan šesti.
[5] Kuran (arapski al-Qur’ān, القرآن) > rel. sveta knjiga islama; riječi Božje prenijete Muhamedu posredovanjem anđela Ðibrila (Gabrijela), prihvaćene kao osnova islamskog prava, kulture, politike i književnosti; sadrži 114 sura (poglavlja) raspoređenih od duljih prema kraćima, s ukupno 6220 ajeta (rečenica), odnosno 77.934 riječi; Alkuran (Hrvatski jezični portal)
[6] Dan > arapski yawm, يوم
[7] Sura 50., ajet 38.: وَلَقَدۡ خَلَقۡنَا ٱلسَّمَٰوَٰتِ وَٱلۡأَرۡضَ وَمَا بَيۡنَهُمَا فِي سِتَّةِ أَيَّامٖ وَمَا مَسَّنَا مِن لُّغُوبٖ
[8] Sura 21., ajet 30.: أَوَلَمۡ يَرَ ٱلَّذِينَ كَفَرُوٓاْ أَنَّ ٱلسَّمَٰوَٰتِ وَٱلۡأَرۡضَ كَانَتَا رَتۡقٗا فَفَتَقۡنَٰهُمَاۖ وَجَعَلۡنَا مِنَ ٱلۡمَآءِ كُلَّ شَيۡءٍ حَيٍّۚ أَفَلَا يُؤۡمِنُونَ
[9] Sura 65., ajet 12. ٱللَّهُ ٱلَّذِي خَلَقَ سَبۡعَ سَمَٰوَٰتٖ وَمِنَ ٱلۡأَرۡضِ مِثۡلَهُنَّۖ يَتَنَزَّلُ ٱلۡأَمۡرُ بَيۡنَهُنَّ لِتَعۡلَمُوٓاْ أَنَّ ٱللَّهَ عَلَىٰ كُلِّ شَيۡءٖ قَدِيرٞ وَأَنَّ ٱللَّهَ قَدۡ أَحَاطَ بِكُلِّ شَيۡءٍ عِلۡمَۢا
[10] Kuran potvrđuje biblijske knjige. Mojsijevo Petoknjižje u Kuranu je Tevrat, Psalmi su Zebur, a Evanđelje se zove Indžil.
[11] Sura 16., ajet 77.: وَلِلَّهِ غَيۡبُ ٱلسَّمَٰوَٰتِ وَٱلۡأَرۡضِۚ وَمَآ أَمۡرُ ٱلسَّاعَةِ إِلَّا كَلَمۡحِ ٱلۡبَصَرِ أَوۡ هُوَ أَقۡرَبُۚ إِنَّ ٱللَّهَ عَلَىٰ كُلِّ شَيۡءٖ قَدِيرٞ
[12] Sura 70., ajet 4.: تَعۡرُجُ ٱلۡمَلَٰٓئِكَةُ وَٱلرُّوحُ إِلَيۡهِ فِي يَوۡمٖ كَانَ مِقۡدَارُهُۥ خَمۡسِينَ أَلۡفَ سَنَةٖ
[13] Stari zavjet, knjiga postanka 1, 27
[14] Stari zavjet, knjiga postanka 3., 17
[15] Stari zavjet, knjiga postanka 3, 16
[16] Ibis redibis, nunquam peribis in bello. - Ići ćeš, vratiti se, nećeš u ratu poginuti.
Ibis redibis nunquam, peribis in bello. - Ići ćeš, vratiti se nećeš, u ratu poginuti.
[17] 1 2. Smrt, Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.
2 Vrijeme rađanja i vrijeme umiranja; vrijeme sađenja i vrijeme čupanja posađenog.
3 Vrijeme ubijanja i vrijeme liječenja; vrijeme rušenja i vrijeme građenja.
4 Vrijeme plača i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja.
5 Vrijeme bacanja kamenja i vrijeme sabiranja kamenja; vrijeme grljenja i vrijeme kad se ostavlja grljenje.
6 Vrijeme traženja i vrijeme gubljenja; vrijeme čuvanja i vrijeme odbacivanja.
7 Vrijeme deranja i vrijeme šijenja; vrijeme šutnje i vrijeme govorenja.
8 Vrijeme ljubljenja i vrijeme mržnje; vrijeme rata i vrijeme mira.
9 Koja je posleniku korist od njegovih napora?
10 Razmišljam o mučnoj zadaći što je Bog zadade sinovima ljudskim.
11 Sve što on čini prikladno je u svoje vrijeme; ali iako je dopustio čovjeku uvid u vjekove, čovjek ne može dokučiti djela koja Bog čini od početka do kraja.
12 Znam da nije druge sreće čovjeku osim da se veseli i čini dobro za svojega života.
13 I kad čovjek jede i pije i uživa u svojem radu, i to je Božji dar.
14 I znam da sve što Bog čini, čini za stalno. Tome se ništa dodati ne može niti mu se može oduzeti; a Bog čini tako da ga se boje.
15 Što biva, već bijaše, i što će biti, već je bilo; a Bog obnavlja što je prohujalo.
16 Još vidim kako pod suncem umjesto pravice vlada nepravda i umjesto pravednika zločinac.
17 Zato rekoh u sebi: »Bog će suditi i pravedniku i zločincu, jer ovdje ima vrijeme za svaku namjeru i čin.«
18 Još rekoh u sebi: »Ljudi se ponašaju tako da Bog može pokazati kakvi su uistinu, da su jedni drugima poput zvijeri.«
19 Jer zaista, kob ljudi i zvijeri jedna je te ista. Kako ginu oni, tako ginu i one; i dišu jednakim dahom, i čovjek ničim ne nadmašuje zvijer, jer sve je ispraznost.
20 I jedni i drugi odlaze na isto mjesto; svi su postali od praha i u prah se vraćaju.
21 Tko zna da li dah ljudski uzlazi gore, a dah zvijeri silazi dolje k zemlji?
22 Uviđam da čovjeku druge sreće nema osim radosti u svome djelu, jer to je ljudska sudbina. A tko će ga dovesti do toga da dozna što će biti poslije njega?