Koliko ste puta bili u raspravi o svjetonazorskim i gospodarskim pitanjima s nekim poznanikom i onda ta osoba na jednom zaključi: „I ja sam desno, ali socijalisti/LGBT/feministi/multikulturalisti imaju pravo u nekim stvarima.“

Nekompetentni reakcionar u svom je blogu napisao jednu političku zakonitost koja glasi: „Sve što nije isključivo desno kad tad postane lijevo.“ Što to znači? Isključivost i tolerancija prema onima koji misle različito? Ne, već podrazumijeva određeni logički slijed i čistoću u vlastitim svjetonazorskim stavovima. Takav slijed danas gotovo ne postoji u velikim demokršćanskim i konzervativnim strankama zbog čega su nekad ugledne stranke postale sestrinske stranke socijaldemokrata i socijalista.

Uzmimo samo primjer Hrvatske. Danas na ovoj desnoj opciji glasove grabe uglavnom dvije velike stranke; jedna je nacionalna socijaldemokratska opcija, a druga je izrasla na lokalnoj sceni koja je bila nezadovoljna tom glavnom nacionalnom opcijom.

Kada kažem socijaldemokratska ne mislim to ni ironično ni s namjerom da bih se narugao, već isključivo donosim zaključak na temelju povijesti i političkog djelovanja te stranke. Iako jedan dio članstva jest konzervativan samo djelovanje niti ekonomski niti svjetonazorski te stranke nije bilo takvo.

Dakle, sve desne stranke kao i lijeve se zalažu za vrlo široku welfare state i državu dadilju, u pravilu se protive privatizaciji, zalažu se za visoko oporezivanje, državni intervencionizam i planiranu ekonomiju. Po pitanju abortusa, tzv. istospolnog braka i drugih svjetonazorskih pitanja izražavaju neutralne stavove. Dakle, jedina razlika između velikih stranaka jest što su lijevi po pitanju svjetonazorskih stavova zauzeli čvrsta liberalna uvjerenja, a demokršćani su protiv nekih stvari za koje se lijevi zalažu, ali zapravo ne žele ništa protiv toga poduzeti jer možda ih netko nazove fašistima.

Zbog takve politike pojam konzervativca danas je postao izraz kojim opisujete nekog beskičmenjaka centra koji se uklapa u sve političke struje.

Kako bi trebala izgledati politika hrvatskog konzervativca?

Za početak hrvatski konzervativac bi trebao stajati na braniku svoje kulture, naroda, lokalne zajednice i obitelji jer su te dobrovoljne zajednice temelj društva. Isto tako treba štititi živote onih koji su se našli na meti socijalizma, feminizma, eugenike i drugih zala našega doba. Govorim o fetusima. O bespomoćnima. Zašto sam spomenuo prvenstveno te tri ideologije? Jer su usko povezane i jer su rezultirale legalizacijom abortusa i željom da se uništi obiteljska tradicionalna zajednica. Prva zemlja koja je legalizirala abortus je bila Lenjinova Rusija, a drug Lenjin je kao dobar revolucionar posijao sjeme zla po cijelom svijetu. Tako su u jednoj Francuskoj feministice bile predvođene sa Simone de Beauvoir, a u Americi Planned Parenthood osniva Margaret Sanger. Te dvije žene, osim po njihovoj strasti za uništavanjem života, veže još nešto, a to je da su i jedna i druga potekle iz ekstremno lijevih krugova, a što nije čudno obzirom da feminizam potječe iz marksizma što danas mnogi ignoriraju. I Marx i Engels su vjerovali da će s radničkim oslobođenjem doći i do oslobađanja žena od uloge majke i supruge.

Što se tiče odnosa konzervativca prema narodu i povijesti on mora biti afirmativan. Hrvatski konzervativac mora poštovati i beskompromisno braniti sve pozitivne događaje i ličnosti iz hrvatske povijesti, a prvenstveno Domovinski rat kao temelj moderne Hrvatske.

Ekonomski svjetonazor konzervativca treba biti usmjeren ka privatizaciji, smanjivanju poreza i liberalizaciji tržišta te smanjivanju uprave i državnog servisa uz sigurnu vladavinu prava. Dakako, mogu postojati nijanse u stavovima po pitanju obujma rezova. Sudbinu nad vlastitom gospodarskom i financijskom opstojnosti hrvatski političar mora prepustiti svom sunarodnjaku i od njega stvoriti odgovornog pojedinca, koji ne smije očekivati pomoć države radi osobnih grešaka. Hrvat mora biti slobodan u raspolaganju svojim novcem, svojim nekretninama i drugim kapitalom bez prevelikog uplitanja birokratskog aparata.

Dakle, kad vidimo što sve konzervativizam i desnica predstavlja, počevši od zaštite obitelji, nacionalnog ponosa, ekonomskog liberalizma i pravne države, moramo zaključiti da je u našoj Domovini takva opcija tek u povojima, ali ona stiže i to se ne može zaustaviti. Mnogi su iznenađeni s novom koalicijom u Saboru, čak i razočarani, ali ne moraju biti. Ovakav potez otvara prostor novim strujama i novim smjerovima, a jedan od njih će biti istinska i nepatvorena konzervativna desnica.