U kasnu jesensku večer u parku Zrinjevcu sjedila su dva prijatelja na klupi. Sve je bilo puno žutog lišća. Sjedili su zamišljeni. Njihov odnos je u duhovnom smislu bio sličan odnosu Corto Maltesea i Rasputina. Kao što su ti strip junaci imali zajednički cilj (avantura i pronalazak blaga), tako su i njih dvoje imali zajednički cilj (obnoviti Hrvatsku), no isto tako su im se promišljanja u vidu sredstava postizanja cilja razlikovali. Možda je to različito promatranje sustava djelovanja proizlazilo iz toga što je jedan bio student prava, dok je drugi bio student povijesti. Tišinu prekine student prava:

• Pisao si i govorio o marksističkoj teoriji kulturne hegemonije Antonia Gramscia kao sredstvu osvajanja vlasti, medija i kulture od ljevičara. Zašto desničari ne bi primijenili isti modus operandi?
• Ako misliš na desničare u svijetu, onda imaš neuspjeli pokušaj primjene te teorije od skupine poznate kao Europska nova desnica. Ako pak misliš na desničare u Hrvatskoj, onda tu imaš problem generacija. Stara generacija istinskih desničara (ne mislim na lažne ekstremne desničar koji su agenti lijeve ekspoziture i tako štite svoje interese paradirajuću u crnim odorama) ne razumije tu metodu i ne želi je niti pokušati primijeniti jer u biti ne razumiju povezanost politike s, recimo, kulturom. Njima je strano svako metapolitičko djelovanje.
• Što je s našom generacijom, možemo li mi sukladno toj teoriji poduzeti tzv „marš kroz institucije“? Možemo li preuzeti sustav i učiniti ga boljim?
• Naš sustav je pod kontrolom bivših komunista i njihovih potomaka. Oni su imali gotovo pola stoljeća vremena da zauzmu poziciju i nauče kako vladati. Mi kada bi nekim čudom zauzeli ključne pozicije ne bi znali što s njima, osim toga sigurno ih sve ne bi mogli maknuti i oni bi nas sabotirali. Treba djelovati izvan sustava jer sustav nužno kvari ljude, sustav se ne može mijenjati iznutra!
• Ne slažem se s tobom i tvojim parafraziranjem Hamiltona da moć kvari. Želiš li reći i da bi ja kao dio sustava postao pokvaren?
• Ti kazah!
• Hvala što imaš tako lijepo mišljenje o meni.
• Ne mislim ništa loše, samo želim reći da niti ti ne bi bio imun na zlouporabu sustava da održiš poziciju moći. Primjerice, ti bi sigurno dao prije posao prijatelju ili rođaku, nego li nekom kvalitetnijem čovjeku suprotnog svjetonazora.
• Točno je da sustav ovisi o ljudima i da se kadroviranjem sustav jedino može promijeniti, no moj bi princip zbilja bio kvaliteta i znanje čovjeka ispred svjetonazora, no ako bi primao čovjeka suprotnog svjetonazora onda bih jasno bio dodatno na oprezu npr., ako je novi zaposlenik unuk jakog partijskog čovjeka i vjeruje još uvijek u bajke komunizma, no dobar je informatičar. Poanta je onda naći kvalitetne i pametne ljude istog svjetonazora, prije svega one s jasnim osjećajem časti i moralne odgovornosti. Svatko tko želi uspjeti mora naći minimalno dva suradnika koji su jednako sposobni kao on i barem jednog suradnika koji je sposobniji od njega. Oni koji se okruže manje sposobnim od njega su osuđeni na propast, upravo ti manje sposobni će najčešće napraviti grešku koja će ih stajati glave. Umrežavanje je bit svega, no do umrežavanja dolazi najlakše po svjetonazorskom ključu. Tu samo treba paziti na one što lažno hine određeni svjetonazor. 

• To je moguće samo izvan sustava. Ponavljam svatko tko uđe u sustav kad tad se iskvari i učini pod pritiskom sustava nešto neetično.
• Sustav se ne može mijenjati izvana već samo iznutra. Ako ostavimo sustav našim svjetonazorskim protivnicima, onda im ostavljamo novac poreznih obveznika da ga koriste protiv države i naroda. Ne može se mjeriti, primjerice djelovanje civilnih udruga to jest, neprofitnih udruga s, recimo, nekom javnom ustanovom i najveća razlika jest u financijskoj moći (zaposliti osobe, financirati projekte i djelatnosti). Zapravo, ja nisam a priori protiv djelovanja i umrežavanja izvan sustava, djelovanje izvan sustava i unutar sustav je komplementarno. Izvan sustava se možeš fleksibilnije udružiti i onda u suradnji sa sustavom lakše djelovati.
• Navedi mi primjer u praksi gdje ta tvoja zamisao dovodi do rezultata jer „theoria sine praxi est rota sine axi“.
• SNV je primjer organizacije povezane s raznolikim civilnim sektorom (antifašisti, komunisti, nacionalne manjine, feministi, LGBTQ itd), s tim da su svjetonazorski povezani direktno s ljudima koji rade u raznim institucijama pa ih putem javnih natječaja financiraju iz proračuna. Naravno, oni imaju i donatore izvana čiji je cilj istovjetan njihovom: slabljenje države i anomija društva. Novac daje moć za djelovanje i učvršćuje svjetonazorsku povezanost s interesnom povezanosti. Bez sredstva za opstanka nema niti borbe za opstanak. Bitna je razlika samo u tome ima li takva grupacija za cilj djelovati protiv općeg dobra ili za opće dobro. Isto tako je bitno da spenglerijanski rečeno novac ne nadvlada krv.
• Možda oni djeluju u uvjerenju da čine dobro, a vječno čine zlo.
• Nemoj mi sad ulaziti u digresije parafrazama Mefistofelesa iz Fausta. Vjerujem da svatko duboko u sebi zna čini li dobro ili zlo. Vratimo se na bit rasprave. Moj primjer je s poantom da od neprijatelja treba učiti u vidu načina djelovanja bez kompromitacije cilja. Treba ući u ministarstva (što više raznolika, od MUP-a do Ministarstva kulture), javne ustanove (agencije, obrazovne institucije npr. fakulteti pod zaštitom autonomije sveučilišta) i javne zaklade (one koje usmjeravaju javni novac) itd. Oni imaju moć djelovanja na društvu i tu moć često prenose na subjekte izvan sustava kao što je to civilno društvo. Tu se opet vraćamo na teoriju kulturne hegemonije. Ako imaš medije, obrazovanje, civilno društvo i u krajnjoj liniji represivni aparat čisto da ga onemogućiš da djeluje po svjetonazorskoj liniji protiv tebe, onda si u poziciji moći. Tako se mijenja sustav i tako se mijenja društvo. Naravno, tu onda treba kršćanske poniznosti da ne zloupotrijebiš moć. U pravu je Balzac kada kaže u romanu „Sjaj i bijeda kurtizana“ da se moć najbolje očituje u zloupotrebi tako da se krše pravila bez sankcije kada to odgovara onom u poziciji moći.
• Sve što ti govoriš jest pod glagolom „treba“, nisi baš jasan u tome „kako“, ako su pripadnici suprotnog svjetonazora već tako umreženi s državnim aparatom i povezani u jaki lijevi monopol na civilnoj sceni.
• To što govorim je „kako“ na višoj razini. Modus operandi na nižoj razini jest za početak udruživanje kroz udruge, zaklade, zadruge pa čak i trgovačka društva, to jest stvaranje baza umrežavanja na raznim platformama. Danas tehnologija daje mogućnost umrežavanja na daljinu, iako ništa ne može zamijeniti sastanke in vivo. Onda se polako traže rupe u sustavu gdje se možemo pozicionirati pa makar i na najmanjem mjestu. Težak je to put, pun odricanja i zahtjeva mnogo lukavštine, čak i hinjenja vlastitog svjetonazora.
• Zar nije jednostavnije u tom cilju osnovati stranku. Mislim svrha stranke za razliku od udruge jest osvajanja vlasti i kadroviranje institucija.
• Nije to dovoljno jer nova stranka kod nas ne može samo tako osvojiti vlast i državni aparat. Bitan dio birača postojećih stranaka danas jest birokracija (npr. državni službenici, javni službenici itd.) i oni zajedno s politički imenovanim dužnosnicima zajedno kreiraju i stvaraju politike te ih provode u praksu. Hipotetski govoreći nova generacija koja osnuje stranku i da osvoji vlast pitanje bi li imala znanja kako vladati, pa čak, ako bi teoretski nekako stekla znanje (npr. participiranje u radu drugih stranaka radi iskustva) pitanje je bi li uspjela natjerati birokraciju da provodi njenu politiku i ne opstruira na svakom koraku provedbu jer birokracija je ta koja na terenu oživljava politiku. Nije dovoljna promjena zakona, potrebna je kreativna primjena zakona u skladu sa zadanom politikom. Nova stranka nije loš put ako se obrazuje članstvo ( npr. proučavanje pravnog sustava države na ljetnim školama, igranja vlade u sjeni) i ako se smisle pravni mehanizmi za ukrotiti birokraciju (npr. lakša mogućnost otkaza neposlušnih birokrata), no u krajnjoj liniji opet se sve svodi prije ili poslije na potrebu kadroviranja svoji pouzdanika.
• I što onda stranke, državni aparat i ti subjekti izvan institucija djeluju zajedno i koordinirano u obnovi Hrvatske? To je gotovo nemoguće održavati da ne dođe do kako ti kažeš zloupotrebe. To je jednostavno prevelik sustav.
• Nemojmo biti utopisti, naravno da će se javiti među našim redovima kukolj, bilo da su to naši ljudi iskvareni novcem, bilo da su to ubačeni ljudi iz suprotnog svjetonazora. Takve onda mi moramo disciplinirati i sankcionirati, bez iznimke!

Zaključno dva su se studenta složili da se ne slažu. Nastavili su dalje sjediti bez riječi u mislima gdje su nastavili razgovor sami sa sobom.