Na plećima glavnog grada svih Hrvata još jednom se ocrtala ironičnost naše povijesne zbilje. Ljudska povijest, dakako, nije ciklička, koliko god se to pokušava nametnuti paradigmom o beskonačnosti ljudske gluposti. Nije problem u gluposti, nego u prijeziru prema usvajanju povijesnih lekcija koji cijele naraštaje ostavlja u neznanju (lat. ignorare - ne znati), omogućujući time bujanje novih revolucija, novih tumačenja i novih iskušavanja propalih (mahom utopističkih) i već istrošenih (pra)starih ideja, za potrebe raznoraznih prevrata iskopanih iz ropotarnice povijesti i ulaštenih za potrebe novih mesija.

Premda je Zagreb imao svojih kroničara još od vremena pergamene, August Šenoa prvo je hrvatsko pero kojemu je Zagreb bio više od teme, mjesta radnje, toponima, pa čak i od rodnog grada. Prvu violinu zagrebačkog feljtonizma, na čijim su se vrutcima napajali toliki velikani hrvatske pisane riječi (od suvremenika mu Jorgovanića preko Matoša i Zagorke do Tenžere i Milčeca), Zagreb je, poput kakve femme fatale, došao i života. Ne samo da je svojim Zagrebuljama susjede mu i sugrađane učinio dionicima povijesti[1], nego je i sam, pomažući žrtvama Velikoga potresa 1880., ugradio svoj život za živote svojih sugrađana.

Sve do 1094. godine, Zagreb je bio hrvatska povijesna i politička nepoznanica, premda  je još 879. uključen u Tomislavovu hrvatsku državu. Činjenica jest da je ranosrednjovjekovni hrvatski identitet stvaran, čuvan i njegovan na jadransko-bosanskohercegovačkom prostoru (Bijela i Crvena Hrvatska, Neretvanska kneževina, Bosansko kraljevstvo, Dubrovačka Republika), no pripadnost Zagreba hrvatskom prostoru nikad nije ni bila upitna. Premda su Sisak, Klis, Dubrovnik i Gvozdansko krvlju i vlastitim zidinama stoljećima spašavali Europu[2], omogućujući Talijanima, Nijemcima i Francuzima ubiranje plodova renesanse, trgovačkog (Hanza, Venecija, prekoalpski trg. putovi), kulturnog i graditeljskog procvata, ni Zagreb nije bio pošteđen neizvjesnosti i napetosti, višestoljetne strepnje od opasnosti pred vlastitim pragom. No, baš u takvim je okolnostima Zagreb, uz Varaždin, Dubrovnik i Ozalj, predvodio hrvatsku kulturnu, političku i znanstvenu misao.[3]

Zanimljiva je, u svjetlu današnjih događanja, gotovo ironična isprepletenost Zagreba i Dubrovnika  na seizmološko i epidemiološkoj razini. Prije svega, radi se o vrlo trusnim, ako ne i najtrusnijim područjima u Hrvatskoj, čiji je povijesni razvoj uvelike bio obilježen jednim jakim potresom (Dubrovnik 1667., Zagreb 1880.). Dok je Dubrovnik u geološkoj znanstvenoj zajednici proslavio Jadransku litosfernu mikroploču, Zagreb je ovoga puta još jednom upisao Kašinski rasjed u povijest.[4]

Glede epidemioloških veza, i Zagreb i Dubrovnik predvodnici su ljekarstva na hrvatskim prostorima - dubrovačka Ljekarna male braće treća je najstarija u Europi (1317.), a za njom ne zaostaje mnogo ni prvi spomen ljekarstva u Zagrebu 1355. godine. Dubrovnik je nadaleko poznat u svijetu kao prvi grad koji je uveo zdravstvenu mjeru karantene (tal. quarantina - četrdesetak dana (izolacije)), još davne 1377.[5] Zagreb se u epidemiološku povijest upisuje s imenom dr. Andrije Štampara, utemeljitelja javnog zdravstva i prvog predsjednika Svjetske zdravstvene organizacije[6], osnivač Škole narodnog zdravlja u Zagrebu[7] i promicatelj javnog zdravstva na svjetskoj razini.[8]

Povijest se još jednom ponovila, ali po dobru. Kao što je međuljudska solidarnost podigla razoreni Dubrovnik novčanim prilozima njegovih pjesnika (Nikolica Bunić, Jaketa Palmotić), diplomata i crkvenih dostojanstvenika (franjevac Vital Andrijašević i isusovac Stjepan Gradić)[9], tako su i Zagreb te 1880. pomagali i iz dalekog Kopenhagena, Cardiffa, Berna, Sofije, Aleksandrije, a svoje su priloge poslali i car Franjo Josip I. te papa Lav XIII. Možda su se u toj pomoći najviše istaknuli građani Krakova i Lavova, koji su prihod od prodaje knjiga „Krakov Zagrebu“ i „Za Zagreb“ 1881. uručili zagrebačkom gradonačelniku.[10]

Međuljudska solidarnost odrazila se i na ruševinama ovoga potresa. Svoju pomoć Zagrebu na različite načine ponudio je niz država (Slovenija, Italija, Litva, Crna Gora, Francuska, Austrija i Mađarska), a novac za oštećene bolnice skuplja se diljem svijeta putem međunarodne humanitarne kampanje.[11] Splićani pomažu Zagrepčane maskama[12], Vatreni izdašnim prilozima (više od četiri milijuna kuna)[13], njihov izbornik Zlatko Dalić rodno Livno, a košarkaš Bojan Bogdanović mostarsku bolnicu s pedeset tisuća dolara![14]

Kao što je Šenoa u svojim Zagrebuljama satirizirao „odnarođenost, njemčarenje, licemjerje, konformizam te različite moralne devijacije mlade buržoazije“, kako navodi Hrvatska enciklopedija, tako su se i u ovoj prilici hrvatskoga zajedništva našle sitne duše, samoprozvane moralne vertikale, koje su u valu solidarnosti i zajedništva pronašli trnce kritike, premda brvna svojih ne vide. Uvjerljivo najvećom tragičarkom društvenog puritanizma pokazala se stožerna kroatofobkinja Vedrana Rudan, koja u svojem šovinističkom tekstu „Tko preživi, najebat će“ 21. ožujka (uoči potresa) piše: „Gdje su jebeni “Kockasti”? Gdje su milijarderi? Gdje su ti trkači olovnih nogu kad Hrvatskoj treba pomoći? Alo, dečki! Oni koje trenutno davi korona, to su isti ljudi koji su vam skakali oko vrata, koji su vam klicali, plakali od ganuća. To su oni ljudi koji vas vole neopisivo. Zašto mislite da nisu zaslužili neku maskicu? Zaštitno odijelo? Rukavice? Možda bi vam se tih nekoliko tisuća eura odbilo od poreza?[15] Isti ti „jebeni Kockasti“ odriješili su kesu i pomagali u prikupljanju pomoći u svijetu, koristeći se svojim ugledom na upoznavanje svjetskog pučanstva s težinom stanja u Hrvatskoj. Vidno iskompleksirana V.R. očito se nije smatrala pozvanom, budući da je njezin „ugled“ izgrađen na mržnji prema državi i narodu od čijeg proračunskog novca živi.[16]

Treba li napominjati da su se dvije skupine, kojima se u hrvatskom medijskom i političkom prostoru lijepi najviše etiketa i iskazuje uvjerljivo najviše (neistinitih) predrasuda, Hercegovci[17] i navijačke skupine, ponovno najviše iskazale kad je najviše zagustilo. Hrvatske društvene higijeničare očito je zaobišla odluka Vlade Hercegovačko-neretvanske županije o dodjeli jednokratne novčane pomoći Gradu Zagrebu u iznosu od sto tisuća maraka[18], dok su navijači kratkoročno oslobođeni ustaljenog medijskog sotoniziranja zbog nekolicine huligana i potpirivača u svojim redovima. Tko zna žašto pseudopurgerskim higijeničarima (sumnjivih prezimena i rodoslovlja), veliki zagrebački feljtonist Veselko Tenžera („Zašto volim Zagreb“) još uvijek nije došao na zub[19]. Pitam se, nije li i dr. Markotić zbog svog hercegovačkog podrijetla također možebitno „nepoželjna“ ili je zbog straha za vlastito zdravlje higijeničari zasada pošteđuju svojih umovanja?

U tom slučaju vjerujem da je rođeni Zagrepčanin i posljednji iz trolista najvećih zagrebačkih feljtonista, Zvonimir Milčec, više nego i prigodan za zaključenje ovog razmatranja. Ovaj šenoanski zaljubljenik u Zagreb i Hrvatsku, ratni izvjestitelj i sudionik povratka Jelačićeva spomenika („Povratak bana“) te inicijator Zagorkinog i Šenoinog spomenika[20], veći je dio svoje novinarske karijere na vlastitoj koži iskusio što je to „beogradska solidarnost“ prema Zagrebu, posebice u Domovinskom ratu iz zračnog i medijskog prostora. Svoj ratni dnevnik podnaslovio je sintagmom „grad bez petokrake“ te u istome, poput Šenoe stotinjak godina prije, na pragu trećeg tisućljeća upozorava Zagrepčane na opasnost zaborava tuđinskih izraza „zahvalnosti“ tijekom naše povijesti, napose naših istočnih susjeda u krvavom 20. stoljeću.

Vjerujem da postoje mnogi Beograđani i Sarajlije koji su ovih dana bili iskreni u svojoj podršci Zagrepčanima pogođenih potresom i to jest vrijedno svake pohvale. No, potpuno je opravdano zapitati se dolazi li ta podrška iz nekih prošlih pobuda „bratstva i jedinstva“, pod paradigmom „balkanskog bratstva“[21] i jugonostalgije[22] ili iz iskrene pogođenosti tuđom nevoljom. Zasigurno će se naći primjera u oba slučaja. Ako ništa, za razliku od Hrvata, barem nemaju razloga strahovati zbog svoje „lavovske genetike“[23].

Pitam se što li bi Milčec imao za reći o antistresnim metodama Ecije Ivušić, koja se „nakon potresa tješi fotkama u badiću“[24] u usporedbi s tihom žrtvom hrvatskih vojnika, redarstvenika, vatrogasaca i navijača na raskopavanju ruševina i spašavanju novorođenčadi. Pitam se bi li Šenoa i Tenžera uopće imali dovoljno epiteta za „odvažne“ akcije hrvatskih slavnika („selebritija“), koji podižu moral „skidanjem do kraja“[25], videoblogovima o „šopingu usred pandemije“[26] ili „emotivnim fotkama“ [27] sa zvučnim hashtagovima. Istinskim filantropima, onima koji i život daju za svoje bližnje, Instragram i novinski napisi nisu potrebni, jer njihova je plaća na nebesima. (Mt 5, 1-12)

[1] Zagrepčani Šenoina vremena imali su čast biti prvim čitateljstvom podlistaka (feljtona) kao nove publicističke vrste, koju upravo Šenoa svojim Zagrebuljama donosi u hrvatsku književnost i kulturu. Vidi: https://www.knjizevnost.hr/zagrebulje-august-senoa/ i natuknicu o Šenoi u Hrvatskoj enciklopediji: https://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=59443

[2] Baš kao i Španjolci i Portugalci u Rekonkvisti protiv Maura, baš kao i toliki srednjoeuropski narodi, od Poljaka do Rumunja...

[3] Isusovci 1607. osnivaju gimnaziju, 1664. tiskaru, a 1669. hrvatsko-ugarski kralj Leopold I. uzdiže Kraljevsku akademiju na razinu sveučilišta, čime je utemeljeno Sveučilište u Zagrebu. Vidi: http://www.infozagreb.hr/o-zagrebu/zagreb-kroz-stoljeca Istovremeno, isusovci u Dubrovniku 1624. osnivaju „Dubrovački kolegij“ (Collegium Rhagusinum), koji trideset godina kasnije Senat Dubrovačke Republike proglašava javnim učilištem.

[4] Željko Miklin, „Potresi na zagrebačkom području“, Hrvatski geološki institut, http://www.hgi-cgs.hr/zagreb_potresi.html

[5]Associated Press, „Dubrovnik Quarantine Home to Ancient Quarantine Facilities“, The New York Times. https://www.nytimes.com/aponline/2020/03/24/world/europe/ap-eu-virus-outbreak-first-quarantine.html

[6] Natuknica Andrija Štampar u Hrvatskom obiteljskom leksikonu: http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=38906

[7] Danas Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar.

[8] Štampar je organizirao javnu zdravstvenu službu i u dalekoj Kini, gdje je djelovao još u razdoblju između dvaju svjetskih ratova kao izaslanik Lige naroda. Vidi natuknicu o Štamparu u Medicinskom leksikonu: http://medicinski.lzmk.hr/clanak.aspx?id=14011

[9] Više informacija u članku „Potres u Dubrovniku 1667.“ Wikipedije na hrvatskom jeziku: https://hr.wikipedia.org/wiki/Potres_u_Dubrovniku_1667.

[10] Više informacija u članku „Potres u Zagrebu 1880.“ Wikipedije na hrvatskom jeziku: https://hr.wikipedia.org/wiki/Potres_u_Zagrebu_1880.

[11] Vidi dobrotovorne akcije na donatorskoj mreži GoFundMe:  https://www.gofundme.com/mvc.php?route=homepage_norma/search&term=Zagreb

[12] „50 000 transparent masks designed by Split student to be produced“, Croatia Week, https://www.croatiaweek.com/50000-transparent-masks-designed-by-split-student-to-be-produced/

[13] „Croatian football team donates 4,2 million kuna to zagreb and Coronavirus fight in Croatia“, Croatia Week, https://www.croatiaweek.com/croatian-football-team-donates-4-2-million-kuna-to-zagreb-and-coronavirus-fight-in-croatia /

[14] Antonio Bevanda, „Dalić dao 40 000 kuna bolnici u Livnu, Babo 350.000 Mostaru“, 24sata, https://www.24sata.hr/sport/dalic-dao-40-000-kuna-bolnici-u-livnu-babo-350-000-mostaru-682949

[15] Članak dostupan na: https://ogportal.com/2020/03/21/vedrana-rudan-tko-prezivi-najebat-ce/

[16] Pregled hrvatofobnih izjava i istupa Vedrane Rudan: https://narod.hr/pretraga?q=Vedrana+Rudan

[17] „Interview Nino Raspudić: I Tesla je nosio bijele čarape“, poskok.info, https://poskok.info/interview-nino-raspudic-i-tesla-je-nosio-bijele-carape/

[18] „Empatična Vlada: Iz HNŽ-a 100 000 maraka pomoći Zagrebu“, bljesak.info, https://www.bljesak.info/novac/novac/empaticna-vlada-iz-hnz-a-100-000-km-pomoci-zagrebu/306284

[19] Tenžera je, naime, rođeni Hercegovac. O hercegofobiji u hrvatskom novinarskom glavnostrujaštvu vidi: Nino Raspudić, „Hercegovini s ljubavlju“, jabuka.tv, https://www.jabuka.tv/nino-raspudic-hercegovini-s-ljubavlju/

[20] Vidi kratki životopis na  https://www.biografija.com/zvonimir-milcec/ 

[21] O neodrživosti sintagme „Balkanskog poluotoka“ sa zemljopisnog i geopolitičkog gledišta pogledati članak akademika Dragutina Feletara „Postoji li uopće Balkanski poluotok“: https://archive.org/details/postojiliuopcebalkanskipoluotokdragutinfeletar/mode/2up

[22] Tihomir Dujmović, „Nisam vidio da 'isposnički borci za ljudska prava' i razne udruge za zaštitu žena raščišćavaju ruševine Zagreba; to su ostavili policiji, vatrogascima, vojsci i BBB“, direktno.hr, https://direktno.hr/kolumne/nisam-vidio-da-isposnicki-borci-za-ljudska-prava-i-razne-udruge-za-zastitu-zena-rasciscavaju-rusevine-zagreba-to-su-ostavili-policiji-vojsci-i-bbb-187790/

[23] M. Ra., „Srpski tablodi tvrde da je doktor rekao da „Srbe geni štite od koronavirusa'“, index.hr, https://www.index.hr/magazin/clanak/srpski-tabloidi-tvrde-da-je-doktor-rekao-da-srbe-geni-stite-od-koronavirusa/2163800.aspx

[24] J. Mi., „Ecija se nakon potresa tješi fotkama u badiću: Još plačem, strah je i dalje prisutan“, index.hr, https://www.index.hr/magazin/clanak/ecija-se-nakon-potresa-tjesi-fotkama-u-badicu-jos-placem-strah-je-i-dalje-prisutan/2169101.aspx

[25] J. Mi., „Hrvatski glumci objavljuju gole fotke na društvenim mrežama: 'Malo podizanja morala'“, index.hr, https://www.index.hr/magazin/clanak/hrvatski-glumci-objavljuju-gole-fotke-na-drustvenim-mrezama-malo-podizanja-morala/2168964.aspx

[26] G. Ba., „Ella snimila kako izgleda šoping usred pandemije i što radi s namirnicama kod kuće“, index.hr, https://www.index.hr/magazin/clanak/hrvatski-glumci-objavljuju-gole-fotke-na-drustvenim-mrezama-malo-podizanja-morala/2168964.aspx

[27] I. Ra., „Emotivna fotka Jelene Veljače potresla mnoge: Molim vas, ostanite doma zbog njih“, index.hr, https://www.index.hr/magazin/clanak/emotivna-fotka-jelene-veljace-potresla-mnoge-molim-vas-ostanite-doma-zbog-njih/2168839.aspx