Mitologija ima svoju podlogu u zbiljskim činjenicama kroz kolektivno pamćenje koje ih umota u lijepi celofan fikcije. To je svojevrsna nadogradnja istine u viši stupanj istine, one koja govori o idejama. O tome sam razglabao dosta u svom blog eseju „Istina kao vrhovno načelo povijesti kao znanosti i distinkcija od kolektivnog pamćenja“ pa se ne ću ponavljati ovdje. Umjetnost je najbolji medij za stvaranje takvog sjećanja i upravo je TV serija „Deadwood“ dobar primjer stvaranja mitologije američke nacije kao nacije Divljeg Zapada, nacije potomaka agresivnih Europljana koji su otišli osvajati novi svijet.

Deadwood je gradić iz Južne Dakote s radnjom u 19. stoljeću. Tvorac serije David Milch kao tvorac serije i scenarist većine epizoda koristio dnevnike iz tog vremena i novine te za uloge uzeo nekoliko stvarnih ljudi iz povijesti tog gradića: primjerice šerif Seth Bullock, njegov zamjenik Charlie Utter, vlasnik salona Al Swearengen, revolveraš Wild Bill Hickok, njegova suputnica revolverašica Calamity Jane, poduzetnik George Hearst i još nekoliko poznatijih ljudi iz povijesti Divljeg Zapada kao što su braća Earp. Serija je nakon tri sezone i 36 epizoda doživjela sudbinu sličnu Twin Peaksa. Naime, otkazana je daljnja produkcija nove sezone zbog nemogućnosti dogovora dviju kompanija oko podjele profita, što je ironično budući da je profit glavni motiv zlih karaktera u seriji. S vremenom je serija stekla kultni status što je rezultiralo produkcijom filma u 2019. godini nastavljenog na radnju serije s određenim vremenskim skokom u budućnost. Ono što je stilsko obilježje čitave serije jest zapanjujući sirovi naturalizam, poetika nasilja kao da je izašla iz romana Cormac McCarthya ili iz nekog western filma Samuela Peckinpaha („Divlja horda“). U motivaciji zlih likova ima nešto od one motivacije „špageti westerna“ Sergio Leonea, no bez dramatičnih raspleta dramskog sukoba. Zapravo u besmislenosti ubojstva Wilde Bill Hickoka i mnogi antiklimaksi zapleta ima nešto od dekonstruktivizma westerna u režiji Roberta Altmana (McCabe & Mrs. Miller). Zaista, ništa nema od moralnosti zlatne ere western filma, osim možda glavne uloge Setha Bullocka, to se najbolje vidi ako usporedimo portert Hickoka ovdje i u filmu „The Plainsman“ iz 1936. gdje ga tumači Gary Cooper ili još bolje nadnaravni film „Bijeli bizon“ gdje ga tumači Charles Bronson.  

Glavna uloga nepokolebljivog šerifa Seth Bullock je karikaturno oslikan kao crno-bijelo oličenje pravednog čovjek i utjelovljene zakona. On je i zaštitnik i ljubavnik bogate udovice Alme, međutim povijesno točno i fikcionalno oženi drugu ženu, tako da ima biljeg nesretne i neostvarene ljubavi. Osim tipičnog heroja, on je i mali poduzetnik u partnerstvu sa Židovom Sol Starom s kojim otvara trgovinu. To je bitno obilježje njegovog karaktera, osim što se povijesni Bullock stvarno time bavio, u američkom narativu mali poduzetnici imaju elastičnu moć prilagođavanja potrebama tržišta jer, osim inovativnost, (mitski početak posla u garaži danas) zadržavaju kapital u mjestu gdje posluju. Na taj način su ukorijenjeni u društvu od kojeg zarađuju. Isto tako unoseći zakon u bezakonje gradića na granici civilizacije, on utjelovljuje arhetip američkih pionira (pravi zapadnjak i posljednji pionir su epiteti iz osmrtnice stvarne osobe) koji pomiču granice poznatog svijeta na rubu divljine. Usput rečeno, povijesna osoba Bullocka postigla je velike časti, prijateljevao je s predsjednikom Theodorom Rooseveltom i sudjelovao u Prvom svjetskom ratu, no o tome nije bilo progovoreno u priči.

Njegov antipod i protivnik je klasični zlikovac vlasnik salona Gem (čitaj bordela) Al Swearengen. Umiješan u mnoge mutne poslove, prostituciju i brze zarade, on je prethodnik arhetipa mafijaša. Tako i vodi svoje poslove, prividno legalno, koristi nasilnike poput Dana Dohertya kao svoje sluge za izvršavanje prljavog posla, sam nije vješt revolveraš, već više funkcionira po principu nož u leđa. Osim sa nasilnicima poput Dorotheya surađuje s kineskom imigrantskom zajednicom čiji je predstavnik Mr. Woo. Njihova komunikacija se vodi isključivo s različitom intonacijom riječi „Cocksucker“. Takve scene svojom funkcionalnom vulgarnosti podsjećaju na jednu poznatu scenu iz serije „The Wire“ gdje dva detektiva istražujući scenu zločina komuniciraju isključivo putem riječi „Fuck“. Američki jezik obiluje vulgarnim rječnikom u svim slojevima društva i simbolizira njihovu praktičnost. U mnogočemu je sličan Bullocku – ukorijenjenost u lokalnu zajednicu i ljubav prema životu na granici civilizacije. On se ne sukobljava samo sa šerifom Bullockom to jest zakonom, već i s konkurencijom utjelovljenu u jednako zlom Cy Tolliveru, vlasniku kockarnice (čitaj kockarnice i bordela) koju otvori nasuprot njegovom salonu. Grubo i izbrazdano lice Iana McShanea izvrsno je odabrano za portret Al Swarengena. Vulgarnost rječnika i verbalne dosjetke, uglađeno odijelo, fiktivno englesko podrijetlo i kafić kao mjesto vođenja svih poslova u Deadwoodu čine okosnicu njegovog karaktera. Pred kraj jedne epizode kada se nađe sam u svom kafiću i briše šank zapjeva predivnu pjesmu, tim činom odaje dubinu u kojoj se skriva još nešto, osim vanjskog grubog dojma bitnog za život na granici punoj nasilja kao načina života. Zapravo, on pada u drugi plan kao zli karakter kada se pojavi George Hearst kao arhetip predstavnika krupnog kapitala i protiv kojeg će zajedno sa Seth Bullockom morati udružiti snage kako bi spasio svoje suradnike i prijatelje od tog nemani ravne Levijatanu kako nosi i naziv jedna epizoda „Levijatan se smije“. Al će preživjeti kamenac, no umrijeti će od druge bolesti u filmu 2019., gdje nažalost ne će igrati toliko bitnu ulogu kao u cijeloj seriju. Međutim, u stvarnosti je vjerojatno ubijen i imao je po karakteru sličnog brata blizanca Lemuela. Tko zna možda se u potencijalnom novom filmu pojavi Ian u ulozi brata blizanca?

George Hearsta glumi glumac koji je sličnu ulogu krupnog kapitalista igrao sjajno u remaku „House of Cards“ – stari Gerald McRany. Zanimljivo je kako neki glumci tek kada ostare, dobiju priliku glumiti kvalitetne uloge u serijama kao Patrick Stewart Jean-Luc Picarda u „Star Treku“ ili Bryan Cranstone Heisenberga u „Breaking Badu“. Povijesni kuriozitet jest da je Georg Hearst otac Wiliama Randolpha Hearsta bogataša i medijskog mogula po kojem je slavni Orson Wells, portetirao Kanea u filmu „Građanin Kane“ o čemu je nedavno David Fincher snimio film „Mank“. Hearst u „Deadwoodu“ pokušava preuzeti apsolutnu vlast zbog rudarenja zlata na i tu mu na putu stoje šerif i Al kao lokalni poduzetnici. Zlatna groznica je još jedno od obilježje rane američke povijest kao pokretač radnji mnogih westerna. U „Deadwoodu“ dovodi kao svoje plaćenike Pinkertonce (privatnu agenciju – preteču FBI-a). Posebno je lijepa scena gdje u sukobu s Alom, oni (Al i Hearst) stoje na svojim balkonima promatrajući kako se njihova dva slugana bore na život i smrt u blatu. Transpozicija moći kroz ljude na terenu je dio dinamike moći svakog jačeg moćnika ili vladara. Svoju nemilosrdnost pokazuje prijetnjom silovanja udovice Alme i inzistiranjem na smrti prostitutke Trixie (bivša zaposlenica Swarengena i žene židova Sol Stara) te gura do krajnjih granica kodeksa vrijednosti Ala i Bullocka. On se vraća kao glavni negativac u filmu 2019., sada u svojstvu senatora kada Dakota slavi desetljeće svoje državnosti 1889. godine, što je povijesno točno, kada kupuje zemljište za uvođenje telegrama – simbol tehnologije globalnoga kapitalizma. Dakle, ujedinjuje funkciju kapitalista i političke moći te donositelja napretka. Upravo radi zemljišta ubijen je najbolji prijatelj i zamjenik šerifa Charlie Utter. Pravda će biti zadovoljena linčem gradske rulje kao predstavnika izravne demokracije.

Divlji Zapad specifično je razdoblje američke povijesti i mitologije da je stvoren poseban žanr filmske priče – western. Ono je autonomno jer izaziva niza asocijacija u globalnoj kolektivnoj svijesti – kauboji, Indijanci, šerif, odmetnici, revolveri, pljačke, dame u nevolji itd. To je herojsko razdoblje kao doba samuraja u Japanu ili doba viteza u Europi, stoga nije čudno da zauzima posebno mjesto u mitologiji kolektivnog američkog uma. Ono je bilo njihovo doba snage i mladosti, no također nasilja i zla, a jedno ide s drugim ruku pod ruku.